U kojoj god zemlji živjeli, Jehovini svjedoci već su dugo poznati po tome da ne sudjeluju u ratovima između naroda niti u ratovima unutar jednog naroda. Još prije 50 godina, Australian Encyclopaedia navela je sljedeće: “Jehovini svjedoci strogo su neutralni u vrijeme rata.”

Jedan od glavnih razloga zašto Jehovini svjedoci ne idu u rat je taj što bi time postupili protiv svoje kršćanske savjesti. Na njihovu savjest utječu zapovijedi i primjer Gospodina Isusa Krista. On je svojim učenicima rekao da ljube svoje bližnje. Također im je zapovjedio: “Ljubite neprijatelje svoje, činite dobro onima koji vas mrze” (Luka 6:27; Matej 22:39). Kad ga je jedan njegov učenik pokušao obraniti mačem, Isus mu je rekao: “Vrati mač svoj na mjesto njegovo, jer svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti!” (Matej 26:52). Tako je Isus riječima i primjerom jasno dao do znanja svojim učenicima da ne koriste oružje za ratovanje.

Nadalje, Jehovini svjedoci ne idu u rat zato što su oni međunarodno bratstvo. Kada bi išli u rat, morali bi se boriti protiv svoje braće, a to bi bilo u izričitoj suprotnosti Isusovoj zapovijedi da “ljube jedni druge” (Ivan 13:35).

Ta načela koja se temelje na ljubavi za Jehovine svjedoke nisu samo teorija. Zapazite, naprimjer, kakav su stav pokazivali tijekom Drugog svjetskog rata, u razdoblju od 1939. do 1945. U Sjedinjenim državama preko 4 300 Jehovinih svjedoka završilo je u zatvoru zato što nisu htjeli služiti vojsku. U Velikoj Britaniji više od 1 500 Jehovinih svjedoka, među kojima je bilo 300 žena, bilo je zatvoreno jer su odbijali sve čime bi podupirali rat. U nacističkoj Njemačkoj država je naredila da se pogubi preko 270 Svjedoka zbog toga što nisu htjeli uzeti oružje u ruke, a više od 10 000 završilo ih je u zatvorima ili koncentracijskim logorima. I u Japanu su Jehovini svjedoci teško stradavali. Svatko tko je u Drugom svjetskom ratu, ili bilo kojem ratu nakon njega, izgubio voljenu osobu, može biti siguran da za taj gubitak nije odgovoran niti jedan Jehovin svjedok.

Stav Jehovinih svjedoka prema ratu upečatljivo opisuju završne riječi Wolfganga Kusserowa, 20-godišnjeg Nijemca kojem su nacisti 1942. odrubili glavu jer nije htio ići u rat (Izaija 2:4). Pred vojnim sudom izjavio je: “Odgajan sam kao Jehovin svjedok, na temelju Božje riječi zapisane u Svetom pismu. Najvažniji i najsvetiji zakon koji je Bog dao ljudima glasi: ‘Ljubi Boga svojega iznad svega i bližnjega svojega kao sebe.’ Druga je zapovijed: ‘Ne ubij.’ Je li naš Stvoritelj dao napisati sve ovo za drveće?” (Marko 12:29-31; 2. Mojsijeva 20:13).

Jehovini svjedoci vjeruju da samo svemogući Bog Jehova može uspostaviti trajan mir na Zemlji. Uzdaju se u to da će on ispuniti svoje obećanje i “prekinuti ratove do kraja zemlje” (Psalam 46:9).