AKO imate dijete tinejdžerske dobi, vjerojatno dobro znate kako se osjećaju ovi roditelji. Prije je razgovor s vašim djetetom vjerojatno tekao glatko, kao vožnja autocestom. Ali sada kao da je došlo do zastoja na cesti. “Kad je moj sin bio mali, stalno mi je postavljao pitanja”, kaže Angela iz Italije. “No sada ja moram započinjati razgovor. Inače mogu proći i dani, a da gotovo uopće ne razgovaramo.”

Možda se i vi osjećate kao Angela. Možda se i vaše nekad razgovorljivo dijete pretvorilo u mrzovoljnog tinejdžera. Svi pokušaji da započnete razgovor izmame tek koji kratak, otresit odgovor. Kad svog sina upitate što je danas radio, on osorno kaže: “Ništa!” Upitate li svoju kćer kako je bilo u školi, ona samo slegne ramenima i kaže: “Dobro.” Kad ih pitate zašto ne žele razgovarati s vama, pokušavajući tako potaknuti razgovor, oni vas samo nezainteresirano pogledaju i šute.

Naravno, nisu svi tinejdžeri šutljivi. No od onoga što kažu njihovim se roditeljima ponekad diže kosa na glavi. Edna iz Nigerije kaže: “Kad svoju kćer zamolim da nešto napravi, obično mi odvrati: ‘Pusti me na miru!’” A Ramón iz Meksika kaže da se njegov 16-godišnji sin slično ponaša: “Svađamo se skoro svaki dan. Kad mu god kažem da nešto napravi, počne nabrajati izgovore samo da se ne primi posla.”

Komunikacija s tinejdžerom koji ne želi razgovarati može staviti na kušnju roditeljsko strpljenje. Biblija kaže da “namjere propadaju gdje nema povjerljivog razgovora” (Mudre izreke 15:22). “Kad ne znam što moj sin misli, dođe mi da vrištim od muke”, priznaje Ana, samohrana majka iz Rusije. Čini se da roditelji i djeca jednostavno više ne znaju razgovarati baš onda kad je to najpotrebnije. Zašto se to događa?

Komunikacija je više od razgovora. Isus je rekao da “usta govore ono čega je srce puno” (Luka 6:45). Dakle, dobra komunikacija omogućava nam da saznamo nešto o drugima, ali i da drugima otkrijemo kakve smo mi osobe. Upravo ovo posljednje može biti naročito teško tinejdžerima jer čak i najotvorenije dijete u pubertetu može  odjednom postati stidljivo. Stručnjaci kažu da se tinejdžeri obično osjećaju kao da su na pozornici, pred nekom zamišljenom publikom, pod svjetlom reflektora koji otkrivaju ono što oni žele zadržati za sebe. Da bi to izbjegli, nesigurni se tinejdžeri povlače u svoj svijet u koji njihovi roditelji ne mogu lako ući.

Komunikaciju može otežati i želja za samostalnošću. Vaše dijete odrasta, a odvajanje od obitelji dio je odrastanja. To je nezaobilazan dio života. Doduše, to ne znači da je dijete u toj dobi spremno za samostalan život. U mnogočemu ono vas treba više nego ikada prije. No prvi koraci na putu do samostalnosti započinju godinama prije nego što čovjek odraste. Dok odrastaju, mnogi tinejdžeri ne vole otvoreno govoriti o svojim razmišljanjima, već ih radije zadrže za sebe.

Istina, tinejdžeri nisu tako suzdržani sa svojim vršnjacima. To je primijetila i Jessica, samohrana majka iz Meksika. Ona kaže: “Kad je moja kći bila manja, uvijek je sa mnom razgovarala o svojim problemima, a sada o tome razgovara sa svojim prijateljima.” Ako se i vaše dijete slično ponaša, nemojte misliti da vas time odbacuje i da mu više ne trebate. Naprotiv, istraživanja pokazuju da savjete roditelja tinejdžeri cijene više nego savjete prijatelja, premda to ne žele priznati. No što možete učiniti kako biste poboljšali komunikaciju sa svojim djetetom?

Zamislite da vozite automobil dugom, ravnom autocestom. Prošli ste dosta kilometara, a da upravljač praktički niste morali ni pomaknuti. Ali odjednom pred sobom ugledate oštar zavoj. Da ne biste sletjeli s ceste, upravljač morate okrenuti tako da svladate zavoj. Nešto slično događa se kad vaše dijete uđe u pubertet. Prije toga možda godinama niste ništa trebali mijenjati u odgoju djeteta. No sada nastaje nagli zaokret u njegovu životu. Da biste se tome prilagodili, morate promijeniti svoj pristup djetetu. Razmislite o sljedećim pitanjima.

Jesam li spreman razgovarati sa svojim djetetom kad mi se ono želi otvoriti? Biblija kaže: “Riječi izgovorene u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama” (Mudre izreke 25:11). Ovaj redak pokazuje da je jako važno pogoditi pravi trenutak za razgovor. Prikažimo to jednom usporedbom. Poljoprivrednik ne može utjecati na to kada će urod biti zreo za žetvu. Može ga samo požeti kad za to dođe vrijeme. Slično tome, ni vi možda ne možete utjecati na to kada će vaše dijete htjeti razgovarati s vama. Ali kad ono poželi razgovarati, iskoristite taj trenutak. “Moja je kći često znala kasno navečer doći u moju sobu i dugo sa mnom razgovarati”, kaže Frances, samohrana majka iz Australije. “Ja baš nisam noćni tip, pa mi to nije bilo jednostavno, ali u tim smo kasnim satima razgovarale o svemu i svačemu.”

Shvaćam li što se krije iza riječi mog djeteta? U Jobu 12:11 stoji: “Zar uho ne ispituje riječi kao što nepce kuša hranu?” I vi trebate “ispitati riječi” svog djeteta, odnosno trebate shvatiti pravi smisao onoga što kaže. Sada je to važnije nego ikada prije. Tinejdžeri često pretjeruju u svojim izjavama. Naprimjer, vaše dijete možda kaže: “Stalno me provjeravaš” ili “Nikad me ne slušaš”. Umjesto da mu počnete dokazivati kako nije točno da se ono za što vas optužuje događa “stalno” ili “nikad”, imajte na umu da vaše  dijete ne misli doslovno. Primjerice, izjava “Stalno me provjeravaš” može značiti “Mislim da mi ne vjeruješ”, a “Nikad me ne slušaš” može značiti “Pokušavam ti reći kako se stvarno osjećam”. Nastojte shvatiti što se krije iza riječi vašeg djeteta.

Da li nesvjesno otežavam komunikaciju sa svojim djetetom prisiljavajući ga na razgovor? Biblija kaže: “Plod pravednosti sije se u miru i ubrat će ga oni koji tvore mir” (Jakov 3:18). Svojim riječima i ponašanjem nastojte “tvoriti mir”, jer će tada vaše dijete radije razgovarati s vama. Kad razgovarate o nečemu, nemojte nastupiti kao tužitelj koji dovodi u sumnju sve što svjedok kaže. Imajte na umu da je roditeljska uloga pružiti podršku svom djetetu. “Razborit roditelj neće djetetu reći: ‘Kad ćeš već jednom odrasti’ ili ‘Koliko sam ti puta već rekao’”, kaže Ahn iz Koreje. “Puno sam puta u tome pogriješio, a onda sam shvatio da moje dečke ne živcira samo kako im se obraćam već i što im kažem.”

Nije nemoguće komunicirati s djecom tinejdžerske dobi. Prilagodite se svom djetetu. Savjetujte se s roditeljima koji dobro komuniciraju sa svojom djecom (Mudre izreke 11:14). Kad razgovarate s djetetom, “budite brzi slušati, a spori govoriti i spori srditi se” (Jakov 1:19). I nikad nemojte odustati! Stalno se trudite odgojiti dijete “stegom Jehovinom i pomažite mu usvojiti njegov način razmišljanja” (Efežanima 6:4).