Adam je mogao sagriješiti jer ga je Bog stvorio sa slobodnom voljom. Ta činjenica nije u proturječju s time što je bio savršen. Zapravo, samo je Bog savršen u apsolutnom smislu (5. Mojsijeva 32:3, 4; Psalam 18:30; Marko 10:18). Bilo tko drugi ili bilo što drugo može biti savršeno samo u ograničenom smislu. Naprimjer, nož može biti savršen za rezanje mesa, no biste li njime jeli juhu? Dakle, nešto je savršeno onda kada ispunjava svrhu s kojom je načinjeno.

A s kojom je svrhom Bog stvorio Adama? Bog je preko Adama htio napuniti Zemlju ljudima koji su kao i on trebali biti obdareni razumom i slobodnom voljom. Oni koji bi ljubili Boga i njegov način vladanja pokazali bi to svojom poslušnošću njegovim zakonima. Dakle, poslušnost nije bila “uprogramirana” u čovjekov um, nego je trebala dolaziti spontano, iz srca (5. Mojsijeva 10:12, 13; 30:19, 20). Stoga, da Adam nije mogao izabrati neposlušnost, tada bi bio nepotpun — nesavršen. Opisujući kako je Adam upotrijebio svoju slobodnu volju, Biblija kaže da se poveo za svojom ženom Evom i prekršio Božju zapovijed u vezi s “drvetom spoznaje dobra i zla” (1. Mojsijeva 2:17; 3:1-6).

Je li to značilo da je Bog Adama stvorio s manjkavom sposobnošću prosuđivanja, pa on nije mogao donositi mudre odluke niti se oduprijeti iskušenjima? Prije nego što je Adam prekršio Božju zapovijed, Jehova Bog pregledao je sve što je stvorio na Zemlji, uključujući i prvi ljudski par, te je zaključio da je sve “vrlo dobro” (1. Mojsijeva 1:31). Stoga, kad je Adam sagriješio, njegov Stvoritelj nije morao ispraviti neku pogrešku počinjenu prilikom stvaranja, nego je s pravom rekao da je Adam sam kriv za svoj grijeh (1. Mojsijeva 3:17-19). Ljubav prema Bogu i onome što je ispravno nije potaknula Adama da bude prvenstveno poslušan Bogu.

Osim toga, valja uzeti u obzir to da je i Isus, poput Adama, bio savršen čovjek dok je živio na Zemlji. Isus je, za razliku od svih ostalih Adamovih potomaka, bio začet po svetom duhu, pa nije naslijedio nikakvu slabost zbog koje se ne bi mogao oduprijeti iskušenjima (Luka 1:30, 31; 2:21; 3:23, 38). Isus je čak i pod najtežim kušnjama ostao vjeran svom Ocu zato što je sam tako odlučio. A Adam je kao osoba sa slobodnom voljom odlučio prekršiti Jehovinu zapovijed, pa je sam bio odgovoran za to.

No, zašto je Adam odlučio prekršiti Božju zapovijed? Je li mislio da će time na neki način poboljšati svoje životne okolnosti? Nije. Apostol Pavao je napisao: “Adam nije bio prevaren” (1. Timoteju 2:14). Naprotiv, Adam je odlučio udovoljiti svojoj ženi, koja je već okusila plod sa zabranjenog drveta. Više je želio ugoditi njoj nego poslušati svog Stvoritelja. Naravno, kad mu je Eva ponudila zabranjeni plod, Adam je trebao razmisliti o tome kako će njegova neposlušnost utjecati na njegov odnos s Bogom. No, budući da nije imao duboku, nepokolebljivu ljubav prema Bogu, Adam nije imao snage oduprijeti se iskušenju, te je podlegao pritisku svoje žene.

Adam je dobio djecu tek nakon što je sagriješio, tako da su svi njegovi potomci naslijedili nesavršenost. Međutim, Bog je i nama, kao i Adamu, podario slobodnu volju. Stoga, s cijenjenjem razmišljajmo o Jehovinoj dobroti i jačajmo svoju ljubav prema njemu. On doista zaslužuje da mu budemo poslušni i da mu služimo (Psalam 63:6; Matej 22:36, 37).