JEDAN je mladi čovjek bježao pred svojim neprijateljima. Shrvan tugom i tjeskobom, očiju punih suza, molio je svog Boga, Jehovu, da mu iskaže dobrotu i samilost, rekavši: “Stavi suze moje u mijeh svoj!” (Psalam 56:8). Taj je mladi čovjek bio David, koji je kasnije postao izraelski kralj. No o kakvom je to mijehu govorio i kako Bog može u njega staviti naše suze?

David je dobro znao što je to mijeh. Bio je to spremnik u kojem se držala voda, ulje, vino, pa čak i maslac. Neka nomadska plemena iz Sahare, primjerice Tuarezi, još i danas koriste mjehove načinjene od cjelovite jareće ili ovčje kože. U takav mijeh stane mnogo litara vode — količina ovisi o tome od koje je životinje napravljen. Opće je poznato da u mijehu voda dugo vremena ostaje svježa, čak i na vrelom pustinjskom suncu. U prošlosti su mjehove obično nosili magarci ili deve. Danas ih se čak može vidjeti obješene na prednjoj strani terenskih vozila.

Davidove dirljive riječi o suzama u mijehu važne su i za nas. Zašto? Biblija objašnjava da Sotona vlada ovim svijetom i da je u današnje vrijeme “silno gnjevan”. Stoga Zemlju pogađaju strašne nevolje (Otkrivenje 12:12). Upravo zato mnogi ljudi — pogotovo oni koji se trude živjeti po Božjoj volji — poput Davida doživljavaju emocionalne, psihičke i fizičke patnje. Jeste li i vi među njima? Takvi hrabri vjerni Božji sluge nikad ne odustaju od svoje odanosti Bogu, čak ni kad zbog toga moraju liti suze (Psalam 126:6). Oni mogu biti uvjereni da njihov nebeski Otac vidi ne samo kušnje koje proživljavaju nego i kako se zbog njih osjećaju. On itekako dobro razumije bol koju trpe njegovi sluge. Suosjeća s njima, pamti njihove suze i patnje te ih, simbolično govoreći, sprema u svoj mijeh.