Kad je Jehova dao svom narodu zakon o Danu očišćenja (pomirenja), rekao im je: “Toga dana nemojte raditi nikakva posla. (...) Neka vam je to dan počinka, potpunog odmora. (...) Od večeri do večeri držite svoj dan počinka” (3. Mojsijeva 23:28, 32). U toj se zapovijedi oslikava gledište da svaki dan započinje uvečer, nakon zalaska sunca, a završava idući dan o zalasku sunca. Tako je Židovima dan trajao od večeri do večeri.

Ta metoda računanja temeljila se na načinu na koji je Bog određivao dane. U izvještaju o prvom simboličnom danu stvaranja stoji: “Tako je došla večer, pa jutro — dan prvi.” I “danima” koji su slijedili početak je bila “večer” (1. Mojsijeva 1:5, 8, 13, 19, 23, 31).

No nije samo Židovima dan trajao od večeri do večeri. Tako je bilo i kod Atenjana, Numiđana i Feničana. S druge strane, Babiloncima je dan započinjao izlaskom sunca, dok je Egipćanima i Rimljanima dan trajao od ponoći do ponoći, kao i nama danas. No današnjim Židovima šabat još uvijek započinje i završava uvečer.

Nakon što su na Maslinskoj gori vidjeli kako je Isus uzašao na nebo, njegovi su se učenici vratili u Jeruzalem, koji je bio “udaljen tek subotnji dan hoda” (Djela apostolska 1:12). Putnik je za jedan dan vjerojatno mogao propješačiti i više od 30 kilometara. No Maslinska gora nalazi se blizu Jeruzalema. Što je onda značio izraz “subotnji dan hoda”?

Subota je bila dan kada su Izraelci trebali počinuti od svojih uobičajenih poslova. Toga dana čak nisu smjeli ložiti vatru u svojim domovima (2. Mojsijeva 20:10; 35:2, 3). Jehova im je zapovjedio: “Svi ostanite gdje jeste! Sedmoga dana neka nitko ne odlazi s mjesta svojega!” (2. Mojsijeva 16:29). Taj je zakon omogućio Izraelcima da počinu od uobičajenih poslova i u većoj se mjeri posvete svojoj duhovnosti.

Kako su rabini bili kruti formalisti, nisu im bila dovoljna načela iznesena u Jehovinom zakonu, pa su strogo — a u određenoj mjeri i proizvoljno — propisali koliko čovjek može propješačiti u subotu, primjerice da bi otišao u sinagogu. U vezi s tim, djelo Cyclopedia of Biblical, Theological, and Ecclesiastical Literature piše: “Na temelju strogih zakona o suboti (...) propisano je da nijedan Izraelac ne smije u subotu prijeći više od određene udaljenosti, koja je nazvana ‘subotnji dan hoda’.” Ta je udaljenost iznosila 2 000 lakata, otprilike 900-1 000 metara.