Kad je Isus rekao skupini svojih slušatelja da oni ne mogu ići onamo kamo on ide, Židovi su se pitali: “Kamo ovaj namjerava otići (...)? Zar namjerava poći Židovima rasijanima među Grcima?” (Ivan 7:32-36). Ubrzo nakon toga kršćanski su misionari počeli propovijedati dobru vijest Židovima koji su bili rasijani diljem Sredozemlja (Djela apostolska 2:5-11; 9:2; 13:5, 13, 14; 14:1; 16:1-3; 17:1; 18:12, 19; 28:16, 17).

Židovi su bili rasijani zato što su ih osvajači prognali iz njihove domovine — najprije Asirci 740. pr. n. e., a potom i Babilonci 607. pr. n. e. Samo se mali broj prognanih Židova vratio u Izrael (Izaija 10:21, 22). Svi drugi ostali su živjeti u dijaspori, odnosno u zemljama u koje su bili raseljeni.

Zbog toga su u petom stoljeću pr. n. e. židovske zajednice postojale u 127 pokrajina Perzijskog Carstva (Estera 1:1; 3:8). Židovi su se trudili obraćati druge na svoju religiju, pa je s vremenom mnogo ljudi steklo određeno znanje o Jehovi i o Zakonu koji je dao Židovima (Matej 23:15). Godine 33. n. e. Židovi iz mnogih zemalja došli su u Jeruzalem proslaviti blagdan Pedesetnicu i tom su prilikom čuli dobru vijest o Isusu. Dakle, to što su Židovi bili rasijani širom Rimskog Carstva doprinijelo je brzom širenju kršćanstva.

Biblijski izvještaj kaže da je tirski kralj Hiram poslao kralju Salamunu četiri tone zlata, a i kraljica od Sabe donijela mu je otprilike istu količinu. Osim toga, Salamunovi su brodovi donijeli oko 14 tona zlata iz Ofira. U Bibliji piše: “Zlato što je svake godine stizalo Salamunu težilo je šest stotina šezdeset i šest talenata”, odnosno nešto manje od 23 tone (1. Kraljevima 9:14, 28; 10:10, 14, bilješka). Je li to moguće? Koliko su zlata u drevno doba imali kraljevi u svojim riznicama?

Na jednom drevnom natpisu, koji stručnjaci smatraju vjerodostojnim, navodi se da je egipatski faraon Tutmozis III (drugo tisućljeće pr. n. e.) dao oko 12 tona zlata za hram boga Amon-Ra u Karnaku. U osmom stoljeću pr. n. e. asirski kralj Tiglat-Pileser III dobio je iz Tira danak od preko četiri tone zlata, a Sargon II darovao je istu količinu zlata babilonskim bogovima. Smatra se da je makedonski kralj Filip II (359-336. pr. n. e.) svake godine dobivao više od 25 tona zlata iz rudnika u planini Pangej u Trakiji.

Kad je Filipov sin Aleksandar Veliki (336-323. pr. n. e.) osvojio perzijski grad Suzu, iz njega je prema nekim izvještajima odnio otprilike 1 070 tona zlata, a iz cijele Perzije preko 6 000 tona. Dakle, kad uzmemo u obzir sve te podatke, biblijski izvještaj o zlatu kralja Salamuna nije preuveličan.