TKO nije čuo za Maje? Svake godine na tisuće turista dolazi na meksički poluotok Yucatán kako bi vidjeli veličanstvene piramide poput onih u Chichén Itzi i Cobi. Maje su poznate ne samo po svom graditeljskom umijeću nego i po svom doprinosu razvoju pisma, matematike i astronomije. Razvili su složeno hijeroglifsko pismo, pojam nule i kalendar sa 365 dana u kojem su uveli korekcije nalik današnjoj prijestupnoj godini.

No kad je riječ o njihovoj religiji, stječe se sasvim drugačija slika. Maje su bili mnogobošci. Štovali su bogove Sunca, Mjeseca, kiše, kukuruza i mnoge druge bogove. Njihovi su svećenici pozorno pratili kretanje zvijezda. U vjerskim su obredima koristili kad i likove, prakticirali samoosakaćivanje i obredno puštanje krvi te prinosili ljudske žrtve — zatvorenike, robove, a naročito djecu.

Kad su početkom 16. stoljeća stigli Španjolci, zatekli su visoko razvijenu civilizaciju Maja. Konkvistadori, kako se nazivaju španjolski osvajači, imali su dva cilja: osvojiti novu zemlju s njenim bogatstvom i obratiti Maje na katoličanstvo kako bi ih oslobodili surovih poganskih običaja. Jesu li španjolski osvajači donijeli Majama pravu vjersku ili bilo kakvu drugu slobodu?

Španjolski osvajači, među kojima je bilo i katoličkih svećenika, zaposjeli su zemlju koju su majanski seljani od pamtivijeka zajednički obrađivali nakon što bi krčenjem i paljenjem vegetacije dobili obradive površine. Otimanje zemlje dovelo je do velikih nevolja i neprijateljstava. Osvajači su zaposjeli i cenote, duboka kraška jezera koja su bila praktički jedini izvor vode na Yucatánu. Daljnje nevolje nastupile su kad je Crkva pored ionako prevelikog državnog poreza nametnula Majama plaćanje godišnje glavarine — 12 i pol reala * za svakog muškarca i  9 za ženu. Španjolski zemljoposjednici iskorištavali su tu situaciju tako što su najprije platili Crkvi porez za Maje, a potom ih prisiljavali da rade za njih kako bi vratili dug. Tako su Maje praktički postale robovi.

Svećenici su ujedno naplaćivali vjerske obrede, kao što su krštenja, vjenčanja i sahrane. Tako se otimanjem zemlje te naplaćivanjem glavarine i vjerskih obreda Crkva obogatila na račun Maja. Te su seljane smatrali po prirodi praznovjernima i priglupima. Stoga su svećenici i drugi moćnici smatrali opravdanim primjenjivati bičavanje Maja kao odgojnu mjeru i način da ih se odvrati od praznovjerja.

Maje u početku iz osvete nisu htjele plaćati crkvene poreze, ispisivale su djecu iz crkvenih škola, nisu dolazile na satove vjeronauka i nisu htjele raditi na hacijendama (plantažama) osvajača. No oni su ih zbog toga samo još više ugnjetavali. Tristotinjak godina nakon dolaska španjolskih osvajača situacija je došla do usijanja. Godine 1847. Maje su se pobunile protiv bijelaca i tako je izbio rat.

Vođe pobunjenika okupili su narod oko Križa Koji Govori, preko kojega je trbuhozborac poticao Maje na rat do istrebljenja. Taj je rat bio poguban za Maje. Do 1853, kada je službeno okončan, izginulo je oko 40 posto Maja koje su živjele na Yucatánu. No u idućih 55 godina i dalje je povremeno dolazilo do sukoba. Na koncu su se Maje ipak uspjele osloboditi španjolskog jarma i provesti pravedniju preraspodjelu zemlje. No što je bilo s vjerskom slobodom?

Ni katoličanstvo, s kojim su ih upoznali španjolski osvajači, ni spomenuti rat nisu Majama donijeli istinsku slobodu. Do danas je opstala religija u kojoj se miješaju elementi domorodačkih prethispanskih običaja i rimokatolicizma.

Govoreći o današnjim Majama, knjiga The Mayas—3000 Years of Civilization kaže: “Maje na poljima, u pećinama i na planinama štuju svoje drevne bogove prirode i svoje pretke (...), a istovremeno se u crkvi klanjaju svecima.” Tako se bog Quetzalcoatl, ili Kukulcán, izjednačuje s Isusom, a božica Mjeseca s Djevicom Marijom. Osim toga, štovanje svetog drveta kapoka zamijenjeno je štovanjem križa, koji ljudi još uvijek imaju običaj zalijevati kao da je živo drvo. No ti križevi nemaju na sebi kip Isusa, nego su ukrašeni cvjetovima kapoka.

U novije vrijeme Jehovini svjedoci u Meksiku ulažu velike napore kako bi Maje poučavali o Bibliji. Na njihovom materinjem jeziku izdaju biblijsku literaturu, kao što je i ovaj časopis, kako bi im pomogli razumjeti Božji naum s ljudima. Kakve su rezultate postigli? U vrijeme pisanja ovog članka u Meksiku je postojala 241 skupština Jehovinih svjedoka s oko 6 600 objavitelja dobre vijesti o Kraljevstvu koji govore majanski jezik. Je li Majama lako napustiti svoja tradicionalna vjerovanja i prihvatiti biblijsku istinu?

Mnogim Majama koje iskreno žele upoznati Boga to nije bilo nimalo lako. Marcelino i njegova žena Margarita bili su veliki katolici. Svake su godine vršili obred štovanja križa, noseći ga od crkve do svog doma, gdje su prinosili životinjske žrtve i potom ih jeli s obitelji i prijateljima. A onda su ih posjetili Jehovini svjedoci i počeli s njima proučavati Bibliju. “Bilo  nam je jasno da je ono što učimo istina”, pričaju oni, “no mislili smo da će nas napasti duhovi ako odbacimo svoja prijašnja vjerovanja.” No ipak su nastavili proučavati Bibliju. “Malo-pomalo biblijska istina doprla nam je do srca”, kaže Marcelino. “To nam je dalo hrabrosti da svojoj obitelji i prijateljima pričamo o onome što smo naučili iz Biblije. Sada smo sretni što smo se oslobodili praznovjerja kojima smo nekad robovali. Žao nam je samo što to nismo učinili već prije. Želimo nadoknaditi propušteno vrijeme i zato revno govorimo drugima o divnim biblijskim istinama.”

Alfonso ima 73 godine i nekad je bio pobožni katolik. On je u svom gradu organizirao vjerske svetkovine, na kojima se držala misa. Na njima je bilo i plesa, a i hrane i pića za sve prisutne. Održavale su se i borbe bikova. “Bilo je sasvim uobičajeno da se na tim svetkovinama ljudi na kraju napiju i potuku”, kaže Alfonso. “Premda sam volio te svetkovine, osjećao sam da u mojoj religiji nešto nedostaje.” Kad su Jehovini svjedoci propovijedali Alfonsu, on je prihvatio biblijski tečaj. Unatoč lošem zdravlju počeo je dolaziti u njihovu dvoranu na sastanke. Napustio je sve svoje prijašnje vjerske običaje i sada koristi svaku pogodnu priliku da onima koji mu dođu u posjet govori o svojoj novoj vjeri.

To su samo neki primjeri koji svjedoče o tome kako su mnoge Maje koje iskreno tragaju za istinom stekle pravu vjersku slobodu. Da, potomci graditelja impresivnih piramida na Yucatánu još uvijek žive ondje. Još uvijek govore istim jezikom. Mnogi od njih žive gotovo jednako kao i njihovi preci, u kućama od pletenog šiblja i blata pokrivenima palminim granama. Uzgajaju kukuruz i pamuk, a obradive površine još uvijek dobivaju na isti način — krčenjem i paljenjem vegetacije. No u današnje vrijeme mnoge je Maje istina iz Božje Riječi oslobodila vjerskih laži i praznovjerja. Oni su se itekako osvjedočili u istinitost Isusovih upečatljivih riječi: “Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:32).