TAKO sam u dobi od 43 godine odlučio iskoristiti svoje poznavanje logike i teologije kako bih osporio učenja Jehovinih svjedoka. Od osnovne škole do fakulteta školovao sam se u katoličkim obrazovnim ustanovama. Godine 1969. diplomirao sam ekonomiju. Tijekom studija slušao sam i predavanja iz filozofije i teologije. Međutim, svih tih godina provedenih u katoličkim školama nikada nismo u okviru nastave obrađivali Bibliju.

Nakon završetka fakulteta oženio sam se Patricijom McGinn, koja je također bila katolkinja. Potom smo oboje doktorirali na Sveučilištu Stanford. Naš sin Stuart rodio se 1977. Nakon nekog vremena preselili smo se u Sacramento u američkoj državi Kaliforniji. Sljedeće 23 godine radio sam u Uredu za analizu proračuna države Kalifornije i analizirao korištenje financijskih sredstava koja se iz državnog proračuna izdvajaju za obrazovanje. Naporno sam radio i dobro zarađivao. Uživao sam odgajati našeg sina. Moja voljena žena vjerno me podupirala u svemu, kao i ja nju.

Kad je naš sin imao dvije godine, Patricia je dobila Bibliju od Jehovinih svjedoka i počela je s njima proučavati. Krstila se tri godine kasnije. Smatrao sam da su oni pomalo ograničeni u svojim stavovima o blagdanima i transfuziji krvi, no s druge strane njihova objašnjenja pojedinih tema bila su uvjerljiva. Samog sam sebe iznenadio kad sam jednom prilikom 1987. javno iznio svoje mišljenje o njima. Naime, na zajedničkoj sjednici prosvjetnih odbora države Kalifornije trebao sam objasniti jednu od preporuka koje sam dao državnom zakonodavnom tijelu.

Kalifornijsko sveučilište željelo je sudjelovati u natječaju za dobivanje šest milijardi dolara vrijednog saveznog projekta. Radilo se o izgradnji ogromnog akceleratora subatomskih čestica. Izjasnio sam se protiv tog projekta jer sam smatrao da dugoročno gledano ne bi koristio državnoj ekonomiji. Sveučilište je stoga pozvalo dva dobitnika Nobelove nagrade za fiziku da iznesu svoje mišljenje.  Svaki je od njih objasnio do kojih bi se znanstvenih spoznaja moglo doći zahvaljujući tom projektu. Jedan je rekao da bismo mogli dobiti odgovore na pitanja o postanku svemira. Drugi je objasnio da bismo mogli saznati nešto više o počecima života na Zemlji.

Predsjedatelj sjednice okrenuo se prema meni.

“Smatrate li da je previše dati šest milijardi dolara za odgovore na ta pitanja?” upitao me.

“Slažem se da su to važna pitanja”, odgovorio sam. “No subotom ujutro na vrata mi dolaze Jehovini svjedoci i za prilog od 25 centi nude časopise koji odgovaraju na ta ista pitanja. Nisam siguran da je njihov odgovor za 25 centi išta lošiji od odgovora koje ćemo možda dobiti, a koštat će nas šest milijardi dolara.”

Svi prisutni prasnuli su u smijeh, pa čak i dobitnici Nobelove nagrade. Premda su sredstva za taj projekt bila odobrena, nitko nije proturječio onome što sam rekao.

S vremenom sam vidio da moram nešto poduzeti s obzirom na situaciju kod kuće. Šest godina raspravljao sam s Patricijom o Bibliji i Jehovinim svjedocima i bio sam razočaran kad je nakon svega rekla da želi više vremena posvetiti propovijedanju. To je značilo da će manje sati predavati na fakultetu. Uzrujavalo me što je moja žena, inače razumna osoba, odlučila učiniti takvo što, a ja je ni na koji način nisam mogao uvjeriti da se predomisli.

Pokušao sam dobiti pomoć stručnjaka, nekoga tko poznaje Bibliju bolje od mene, tko bi po mom mišljenju mogao Patriciji jednostavno pokazati da se učenja Jehovinih svjedoka ne slažu s Biblijom. Razmišljao sam ovako: ako bih za samo jedno učenje dokazao da je krivo, doveo bih u pitanje i ostala. Bilo bi to dovoljno da navede na razmišljanje moju ženu, kojoj je logika jača strana. Obratio sam se isusovačkom svećeniku iz crkve u koju smo Patricia i ja nekada išli. Naš je susret završio riječima navedenima na početku članka. Budući da svećenik nije htio razgovarati s mojom ženom, shvatio sam da ću sam morati pronaći greške u učenjima Jehovinih svjedoka i Patriciji ukazati na njih. Znao sam da će mi za to trebati malo više vremena, ali odlučio sam to učiniti.

Dok sam proučavao Bibliju s Jehovinim svjedocima, najviše su me se dojmila biblijska proročanstva. U knjizi proroka Izaije čitao sam pojedinosti o padu Babilona koje su bile napisane gotovo 200 godina prije nego što se zbio sam događaj. U tom je proročanstvu čak navedeno da će se osvajač zvati Kir i  opisano je da će njegova vojska skrenuti tok rijeke Eufrata kako bi osvojila Babilon (Izaija 44:27–45:4). Mnogo godina prije toga učio sam o padu Babilona u sklopu nastave o vojnoj strategiji. Osim toga, saznao sam da je prorok Danijel više od 200 godina unaprijed prorekao pojedinosti o moćnom grčkom kralju čije će se kraljevstvo nakon njegove smrti razdijeliti na četiri manje utjecajna kraljevstva (Danijel 8:21, 22). Sjećam se da sam naišao na taj podatak o Aleksandru Velikom još kad sam učio povijest starih naroda. Istražujući stručnu literaturu uvjerio sam se da su te biblijske knjige doista bile napisane prije nego što su se zbili događaji koje su prorekle.

Što sam duže proučavao s Jehovinim svjedocima, to sam bio uvjereniji da je Biblija doista Božja Riječ. Prije toga sam godinama izučavao katoličku teologiju, ali nisam se uvjerio u to. Sada kad sam toliko naučio o Bibliji trebao sam odlučiti što ću poduzeti. Odlučio sam predati svoj život Jehovi i postati Jehovin svjedok (Izaija 43:10). Krstio sam se 1991, samo dvije godine nakon onog razgovora sa svećenikom. Naš sin krstio se sljedeće godine.

Budući da smo sada imali nove prioritete u životu, odlučili smo promijeniti neke obiteljske planove. Nakon mog krštenja najprije smo napravili plan kako bi moja žena u roku od pet godina, odnosno do svoje 50. godine, mogla prestati predavati na fakultetu. Željela je biti pionir, odnosno propovjednik koji je u to vrijeme provodio 1 000 sati godišnje, to jest nešto više od 80 sati mjesečno, pomažući drugima da upoznaju biblijsku istinu. Godine 1994. uspjela je toliko smanjiti svoju satnicu na fakultetu da je mogla započeti s pionirskom službom. A ja sam si najprije postavio cilj da poboljšam kvalitetu svog propovijedanja te da pomažem u skupštini i pri izradi troškovnika za gradnju dvorana Jehovinih svjedoka u našem području.

Na poslu sam ponekad imao prilike razgovarati o Bibliji. Tako se jednom prilikom ispostavilo da je nova analitičarka u mojoj firmi Jehovin svjedok, ali nije bila aktivan član. Sumnje u vezi s Biblijom oslabile su joj vjeru. Sretan sam što sam joj pomogao da ponovno ojača svoju vjeru. Nakon nekog vremena vratila se kući i počela s pionirskom službom.

Godine 1995. prisustvovao sam posebnoj sjednici prosvjetnih odbora na kojoj se raspravljalo o istraživanjima koja je financirala savezna vlada. Predsjedatelj sjednice upitao je predstavnika savezne vlade što je bilo s projektom izgradnje akceleratora subatomskih čestica. On je odgovorio da je projekt bio dodijeljen državi Teksasu, ali da nije dovršen iz tri razloga. Kao prvo, već i prije početka projekta troškovi su sa šest milijardi porasli na devet milijardi dolara. Kao drugo, savezna je vlada željela da se ta sredstva troše u druge svrhe, posebno za rat u Iraku 1991. Kao treće, saznali su da odgovore na pitanja o porijeklu života mogu dobiti od Jehovinih svjedoka za samo 25 centi! Izgleda da je moja primjedba obišla mnoge institucije i na kraju se vratila onamo gdje je i nastala.

Svi su se nasmijali, a neki su me članovi odbora pogledali. Tada sam sve prisutne upoznao s jednom promjenom: “Sada odgovore možete dobiti besplatno, dovoljno je da čitate njihove publikacije.”

Kad je moja žena otišla u mirovinu, napravili smo petogodišnji plan za mene. U drugim firmama počeo sam se diskretno raspitivati o poslu sa skraćenim radnim vremenom jer sam se želio više posvetiti propovijedanju biblijskih istina. No u mojoj su mi firmi neočekivano ponudili posao sa skraćenim radnim vremenom. Tako sam 1998. i ja započeo s pionirskom službom.

Dok smo se jednog jutra Patricia i ja spremali otići u službu propovijedanja, nazvali su nas iz glavnog sjedišta Jehovinih svjedoka, koje se nalazi u njujorškoj četvrti Brooklynu. Budući da smo se već ranije bili javili za dobrovoljnu službu, upitali su me da li bih  ondje htio raditi na jednom projektu. Odmah sam pristao. Tako smo u Brooklynu radili godinu i pol. Otišao sam u prijevremenu mirovinu kako bih mogao dovršiti taj projekt. Nakon toga sudjelovali smo u izgradnji kongresne dvorane Jehovinih svjedoka u Fairfieldu u Kaliforniji. Prodali smo kuću u Sacramentu i kupili mali stan u gradu Palo Altu. Moj odlazak u prijevremenu mirovinu omogućio nam je da doživimo daljnje blagoslove. Otada smo radili na projektima u podružnicama Jehovinih svjedoka u Nigeriji, Južnoafričkoj Republici, Kanadi, Velikoj Britaniji i Njemačkoj.

Moja žena i ja sada pomažemo drugima upoznati istinu iz Biblije kao što su nekada drugi Jehovini svjedoci pomagali nama. Iskreno mislim da je obrazovanje koje dobivam od Jehove korisnije od sveg drugog obrazovanja koje sam stekao. Nijedno drugo obrazovanje na svijetu ne može se usporediti s njim po svojoj širini i razumljivosti. Jehova poučava svoje sluge da ljudima prenose biblijske istine na takav način da im one dopru do uma i srca. To me potiče da i dalje učim. Patricia i ja zahvalni smo za život kakav sada vodimo i za mogućnost da koristimo svoje obrazovanje u službi Svevišnjem Bogu Jehovi.