PATRIJARH Abraham ljubio je Boga. Taj vjerni Božji sluga ljubio je svog sina Izaka, kojeg je dobio u dubokoj starosti. No kad je Izak vjerojatno imao 25 godina, Abraham se našao na kušnji koja je od njega zahtijevala da postupi suprotno svojim očinskim osjećajima jer je Bog tražio od njega da žrtvuje svog sina. Međutim Izak na kraju ipak nije morao umrijeti. U presudnom trenutku Božji ga je anđeo spriječio da ga ne ubije. Taj biblijski izvještaj zapisan u 1. Mojsijevoj 22:1-18 ima proročanski karakter jer ukazuje na to koliku ljubav Bog osjeća prema nama.

“Bog je iskušao Abrahama”, stoji u 1. retku. Abraham je imao veliku vjeru, a sada se ona našla na ispitu više nego ikada prije. Bog je rekao: “Uzmi, molim te, sina svojega, jedinca svojega Izaka kojeg toliko ljubiš, i (...) prinesi ga kao žrtvu paljenicu na jednom od brda za koje ću ti kazati!” (redak 2). Ne zaboravimo da Bog ne iskušava svoje sluge više nego što mogu podnijeti. Stoga je ova kušnja pokazala koliko povjerenje Bog ima u Abrahama (1. Korinćanima 10:13).

On je bez oklijevanja poslušao Boga. O tome čitamo: “Abraham je uranivši osedlao magarca, uzeo sa sobom dvojicu slugu svojih i sina svojega Izaka te je nacijepao drva za žrtvu paljenicu. Onda je ustao i pošao” (redak 3). Abraham očito nije rekao drugima što je Bog zatražio od njega.

Dok su putovali tri dana, Abraham je imao vremena razmišljati o onome što ga čeka. No nije se pokolebao. Njegove riječi otkrivaju koliku je vjeru imao. Kad je izdaleka ugledao brdo na koje su išli, svojim je slugama rekao: “Vi ostanite ovdje (...), a ja i dječak otići ćemo onamo da se poklonimo Bogu, pa ćemo se vratiti k vama!” Kad ga je Izak upitao gdje je ovca za žrtvu, Abraham mu je rekao: “Bog će sebi pribaviti ovcu” (reci 5 i 8). Vjerovao je da će se vratiti sa svojim sinom. Zašto je bio toliko uvjeren u to? Zato što je “smatrao da Bog [Izaka] može i iz mrtvih podignuti” (Hebrejima 11:19).

Kad je na brdu Abraham “uzeo nož da ubije sina svojega”, anđeo ga je spriječio u tome. Bog je potom pribavio žrtvu, ovna koji se bio zapleo u grmlje, i Abraham ga je ‘prinio umjesto sina svojega’ (reci 10-13). Bog je na to gledao kao da je Izak doista žrtvovan (Hebrejima 11:17). “Za Boga je spremnost bila jednaka samom činu”, rekao je jedan bibličar.

Pokazalo se da je Jehova s pravom imao povjerenja u Abrahama. A Abrahamovo povjerenje u Jehovu bilo je nagrađeno. Bog je iznova potvrdio savez s Abrahamom i proširio ga, obećavši mu da će se putem tog saveza blagosloviti svi narodi (reci 15-18).

Bog je na koncu poštedio Abrahama onoga čega nije poštedio sam sebe — žrtvovanja sina. To što je Abraham bio spreman žrtvovati Izaka predočava Božju spremnost da žrtvuje svog jedinorođenog Sina, Isusa, za naše grijehe (Ivan 3:16). Kristova žrtva najveći je dokaz ljubavi koju Jehova osjeća prema nama. Budući da je Bog učinio toliku žrtvu za nas, trebali bismo se pitati: “Koje sam žrtve ja spreman učiniti da bih ugodio Bogu?”