U naše se vrijeme pod izrazom “guba”, odnosno “lepra”, podrazumijeva kronična zarazna bolest od koje obolijevaju ljudi. Uzrokuje ju bacil Mycobacterium leprae koji je 1873. otkrio liječnik Gerhard Hansen. Istraživači su otkrili da taj bacil može preživjeti izvan tijela, u sekretu iz nosa, i do devet dana. Osim toga otkrili su da su osobe koje dolaze u bliski kontakt s oboljelima u većoj opasnosti da se zaraze i da se bolest može širiti preko zaražene odjeće. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu je 2007. zabilježeno više od 220 000 novih slučajeva gube.

Nema sumnje da se radi o istoj bolesti od koje su u biblijsko vrijeme obolijevali ljudi na Bliskom istoku. Mojsijev zakon zahtijevao je da oboljeli budu u karanteni (3. Mojsijeva 13:4, 5). Međutim hebrejski izraz carat, koji se prevodi s “guba”, nije se dovodio u vezu samo s oboljelim ljudima. Carat je osim ljudi napadao odjeću i kuće. Ta se vrsta gube mogla pojaviti na vunenoj i lanenoj odjeći te na svim kožnim predmetima. Ponekad se mogla ukloniti pranjem, no ako “žućkastozelena ili crvenkasta bolest” ne bi nestala, odjeća ili predmeti od kože morali su se spaliti (3. Mojsijeva 13:47-52). U kućama se bolest pojavljivala u obliku “žućkastozelenih ili crvenkastih udubina” u zidu. Kamenje na kojem je bila bolest trebalo je izvaditi, a svu žbuku ostrugati i sve to baciti izvan grada. Ako se bolest vratila, kuću je trebalo srušiti, a svu građu ukloniti (3. Mojsijeva 14:33-45). Neki smatraju da je guba koja se pojavljivala na odjeći i kućama zapravo plijesan. No to se ne može tvrditi sa sigurnošću.

Srebrari u Efezu dobro su zarađivali izrađujući “srebrne Artemidine hramiće”. Artemida je bila zaštitnica Efeza te božica lova, plodnosti i rađanja (Djela apostolska 19:24). Njen lik, za koji se vjerovalo da je “pao s neba”, čuvao se u Artemidinom hramu u Efezu (Djela apostolska 19:35). Taj se hram smatrao jednim od sedam čuda starog svijeta. Brojni hodočasnici dolazili su svake godine u ožujku i travnju u Efez kako bi prisustvovali svečanostima u čast Artemide. Zbog ogromnog broja posjetitelja vladala je velika potražnja za “svetim” predmetima koje su hodočasnici kupovali kao suvenire, amajlije, žrtve namijenjene Artemidi ili su ih nosili kući i koristili za štovanje te božice. Na drevnim natpisima pronađenima u Efezu spominje se proizvodnja zlatnih i srebrnih Artemidinih kipova, a na nekim drugim natpisima spominje se srebrarski ceh.

Pavao je naučavao da likovi “načinjeni rukama nisu bogovi” (Djela apostolska 19:26). Srebrari su uvidjeli da je zbog toga ugrožen njihov posao, pa su izazvali izgrede u kojima su prosvjedovali protiv Pavlovog propovijedanja. Demetrije, jedan od srebrara, izrazio je njihova strahovanja sljedećim riječima: “Prijeti opasnost da će ovo naše zanimanje doći na zao glas. I ne samo to, nego će se obezvrijediti hram velike božice Artemide i nestat će veličanstva te božice koju štuje cijela Azija i sav svijet” (Djela apostolska 19:27).