DRUGOG svibnja 2008. razoran tropski ciklon Nargis sručio se na Mijanmar, a vijest o tome ubrzo je obišla cijeli svijet. * Prema procjenama gotovo je 140 000 ljudi nestalo ili poginulo nakon što je orkanski vjetar podignuo goleme valove koji su preplavili područje delte rijeke Irrawaddya.

U tom kraju živi mnogo Jehovinih svjedoka, no začudo nitko od njih nije nastradao! Mnogi su preživjeli zato što su potražili zaklon u svojim dvoranama koje su kvalitetno sagrađeni objekti. U jednom je selu 20 Jehovinih svjedoka i 80 drugih seljana 9 sati provelo na krovu dvorane Jehovinih svjedoka, okruženi vodom koja je narasla do visine od 5 metara. Svi su preživjeli. Nažalost, u tom je selu poginulo 300 ljudi. U mnogim su selima dvorane Jehovinih svjedoka bile jedini objekti koje ciklon nije srušio.

Dva dana nakon ciklona podružnica Jehovinih svjedoka u Yangonu poslala je u Bothingone, selo smješteno na ulazu u deltu, tim koji je tamošnjim Jehovinim svjedocima trebao odnijeti humanitarnu pomoć. Nakon što su prošli kroz opustošeno područje na kojem su nailazili na mrtva ljudska tijela koja su se već raspadala i uspjeli izbjeći pljačkaše, stigli su u Bothingone sa zalihama riže, tjestenine, vode i svijeća. Bio je to prvi tim za pružanje pomoći koji je stigao u to područje. Nakon što su svojim suvjernicima podijelili humanitarnu pomoć, održali su biblijske govore kako bi ih ohrabrili te su im dali Biblije i biblijsku literaturu budući da su oni ostali bez svega što su imali.

 Jehovini svjedoci iz područja koje je pogodio ciklon imali su doista izvanredan stav. Jedan Jehovin svjedok iz jedne skupštine u opustošenom području delte Irrawaddya rekao je: “Ostali smo bez igdje ičega. Kuće su nam svima uništene. Sav urod nam je uništen. Sva voda koja je bila pitka sada je zagađena zbog poplave. Međutim braća i sestre nisu zabrinuti poput drugih ljudi. Uzdaju se u Jehovu i njegovu organizaciju. Poslušat ćemo sve upute koje dobijemo, bez obzira na to hoćemo li ostati u svom selu ili ćemo poći negdje drugdje.”

Jedna grupa od 30 Jehovinih svjedoka, koji su također ostali bez svega, radosno je pjevala hvalospjeve u čast Jehovi dok je 10 sati putovala do mjesta gdje je za njih bila pripremljena hrana, odjeća i smještaj. Prije nego što su stigli na svoje odredište, čuli su da se u blizini održava pokrajinski sastanak Jehovinih svjedoka. Odlučili su najprije otići na taj sastanak kako bi dobili duhovnu hranu i uživali u druženju sa sukršćanima.

Na području koje je opustošio ciklon 35 kuća Jehovinih svjedoka bilo je posve uništeno, 125 njihovih kuća bilo je oštećeno, a na 8 dvorana u kojima održavaju sastanke nastala je manja šteta. Srećom, objekti podružnice bili su tek neznatno oštećeni.

Nakon udara ciklona podružnica je ostala posve odsječena, jer su velika stabla pala na okolne ceste i blokirala ih. Samo nekoliko sati nakon što se oluja smirila preko 30 članova podružnice krenulo je golim rukama uklanjati stabla s ceste. Dok su oni radili, drugi ljudi stajali su sa strane i iznenađeno ih promatrali. Ubrzo je stiglo nekoliko Jehovinih svjedokinja koje su donijele osvježavajuće piće i svježe voće za radnike, a i za susjede, koji nisu mogli vjerovati svojim očima da vide takvo što. Kad je jedan novinar vidio što se događa, upitao je: “Tko su ti ljudi koji tako marljivo rade?” Kad je saznao o kome se radi, rekao je: “Kad bi barem bilo više ljudi koji su poput Jehovinih svjedoka spremni učiniti nešto za opće dobro!”

Jehovini svjedoci ubrzo su u različitim dijelovima zemlje osnovali dva odbora za elementarne nepogode kako bi se organizirano pomagalo nastradalima. Na stotine dobrovoljaca uključilo se u pružanje pomoći. Za samo nekoliko dana Jehovinim svjedocima koji su ostali bez svog doma sagrađene su nove kuće. Kad je jedan tim dobrovoljaca došao kako bi jednoj Jehovinoj svjedokinji sagradio novu kuću, susjedi nisu mogli povjerovati da se to događa. Jedna je susjeda rekla: “Ovoj ženi njena crkva gradi kuću. Meni nitko od mojih budista nije došao pomoći. Trebala sam postati Jehovin svjedok kad mi je propovijedala!”

Građevinski radnici i članovi odbora za elementarne nepogode došli su provjeriti u kakvom je stanju kuća jedne obitelji Jehovinih svjedoka u Thanlynu. Bili su ganuti kad im je ta obitelj, čija je kuća bila gotovo srušena, rekla: “Nije ništa strašno. Naša je kuća u dobrom stanju. Možemo bez problema živjeti u njoj! Neka naša braća uopće nemaju kuću. Radije pomozite njima!”

U jednom dijelu Yangona neki su se za vrijeme oluje pokušali skloniti u jednoj tamošnjoj crkvi. Međutim vrata crkve bila su zaključana i nitko nije mogao ući. Ljudi su se zbog toga jako razljutili i htjeli su razbiti vrata. Za razliku od toga Jehovini svjedoci dopustili su mnogima da se za vrijeme ciklona sklone u njihovim dvoranama. Naprimjer u Dali je jedan bračni par u dvoranu Jehovinih svjedoka primio 20 očajnih susjeda koji su se htjeli skloniti ondje. Ti se ljudi sljedećeg jutra nisu imali kamo vratiti i bili su gladni. Stoga je Jehovin svjedok koji ih je primio u dvoranu pronašao nekoga tko je prodavao rižu te je kupio dovoljno da ih sve nahrani.

Neki članovi jedne obitelji iz Yangona Jehovini su svjedoci, dok drugi pripadaju različitim crkvama. Nakon što je ciklon poharao njihov kraj, cijela je obitelj došla na sastanak u dvoranu Jehovinih svjedoka. Kako to da su svi došli? Jedna žena iz te obitelji objasnila je:  “Iz naše crkve rekli su da će doći i posjetiti nas nakon oluje, ali nitko nije došao. Došli ste samo vi, Jehovini svjedoci. Dali ste nam riže i vode. Vi niste kao druge crkve!” Članovima te obitelji koji nisu Jehovini svjedoci svidjelo se razmatranje članka iz Stražarske kule koji je imao naslov “Jehova čuje naš vapaj”, pa su i sami na tom sastanku više puta dali komentare.

Jedna žena koja je proučavala Bibliju s Jehovinim svjedocima došla je na skupštinski sastanak tjedan dana nakon oluje. Na sastanku se čitalo pismo podružnice koje je govorilo o tome što se poduzelo kako bi se pomoglo nastradalima od ciklona, a navodilo je i iskustva nekih koji su preživjeli oluju. Dok se pismo čitalo, žena je počela plakati. Duboko je se dojmilo ono što je čula i bila je presretna što su svi Jehovini svjedoci pronađeni i što nitko od njih nije nastradao. Nakon toga su Jehovini svjedoci i njoj dali nešto potrebnih namirnica te su joj podignuli šator kraj njezine kuće. Rekla je da su se Jehovini svjedoci zaista pobrinuli za nju.

Isus je rekao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga” (Ivan 13:35). A učenik Jakov istaknuo je da se prava vjera pokazuje dobrim djelima (Jakov 2:14-17). Jehovini svjedoci vrlo ozbiljno shvaćaju te riječi i nastoje pokazivati kršćansku ljubav tako što pomažu onima koji su u nevolji i pružaju im podršku.