Anićev Rječnik hrvatskoga jezika definira astrologiju kao “vještinu utvrđivanja navodnih zakonitosti prema kojima trenutni položaj planeta i zvijezda i njihovo kretanje utječu na zbivanja na Zemlji i na sudbine pojedinaca”. Kako Zemlja kruži oko Sunca, tako se, gledajući sa Zemlje, mijenja položaj zviježđa. Ljudi još od davnine promatraju te promjene i pridaju im veliko značenje.

Astrologija po svoj prilici potječe od starih Babilonaca, koji su štovali zvijezde i zviježđa. Izraelci su počeli štovati nebeska tijela kad su odstupili od obožavanja pravog Boga. U vrijeme Judinog kralja Jošije astrologija je bila raširena po cijeloj zemlji. Božje gledište o tome bilo je sasvim jasno. Stoljećima prije toga Mojsijev je zakon zabranio obožavanje zvijezda, a one koji bi prekršili tu zabranu čekala je smrtna kazna (5. Mojsijeva 17:2-5).

Kralj Jošija poduzeo je razne mjere kako bi proveo vjersku reformu u Judi, pa je između ostalog zabranio prinošenje žrtava “suncu, mjesecu, zviježđima zodijaka i svoj vojsci nebeskoj”. Biblija kaže da je kralj to učinio jer je htio “slušati Jehovu i držati se zapovijedi njegovih” (2. Kraljevima 23:3-5, bilješka). To služi kao primjer onima koji u naše vrijeme žele obožavati Boga “duhom i istinom” (Ivan 4:24).

Biblijska knjiga Djela apostolska izvještava da je apostol Pavao na putu za Rim plovio jedan dio puta, od Malte do Puteolija, na brodu koji je “imao na pramcu znak Dioskura”, odnosno Zeusovih sinova (Djela apostolska 28:11). Taj je znak u staro doba bio popularan među pomorcima i putnicima.

Prema grčkoj mitologiji, Zeus (u rimskoj mitologiji poznat kao Jupiter) i Leda imali su blizance Kastora i Poluksa. Vjerovalo se da su ti Zeusovi sinovi bili vješti moreplovci koji su mogli kontrolirati vjetar i valove. Zbog toga su ih ljudi počeli obožavati kao zaštitnike pomoraca. Putnici su im prinosili žrtve i molili ih da ih zaštite u oluji. Vjerovalo se da su ti blizanci pokazivali svoju prisutnost i zaštitničku moć u obliku Elmove vatre, svjetleće pojave koja se za vrijeme oluje ponekad pojavljuje oko vrhova brodskih jarbola.

Među Grcima i Rimljanima bilo je vrlo rašireno štovanje Kastora i Poluksa, a jedan izvor iz starog doba spominje da ih se štovalo i u okolici Cirene, u sjevernoj Africi. Brod koji se spominje u Djelima apostolskim bio je iz obližnjeg egipatskog grada Aleksandrije.