ZAŠTO je Isus koristio izraz “roditi se od duha” kad je govorio o krštenju svetim duhom? (Ivan 3:5). Kad se riječ “rođenje” koristi u prenesenom smislu, ona označava početak nečega, kao naprimjer u izrazu “rođenje nacije”. Stoga pojam “ponovno rođenje”, odnosno “novo rođenje”, ukazuje na “novi početak”. Dakle kad se izrazi “roditi se” i “novo rođenje” koriste u prenesenom smislu, njima se naglašava novi početak u odnosu između Boga i onih koji su kršteni svetim duhom. Kako dolazi do takve potpune promjene?

Da bi objasnio kako Bog priprema ljude da vladaju na nebu, apostol Pavao koristio je primjer iz obiteljskog života. Kršćanima svog vremena napisao je da će ih “Bog usvojiti kao sinove” te da će s njima postupati “kao sa sinovima” (Galaćanima 4:5; Hebrejima 12:7). Da bismo na temelju primjera s usvajanjem lakše razumjeli do kakve promjene dolazi kad je netko kršten svetim duhom, podsjetimo se usporedbe o dječaku koji se htio upisati u školu za pripadnike određene nacionalne manjine.

U toj se usporedbi dječak nije mogao upisati u školu jer nije pripadao određenoj nacionalnoj manjini. No zamislite da se jednog dana dogodi velika promjena — zakonski ga usvoji jedan čovjek koji pripada toj manjini. Kakve to posljedice ima po dječaka? Budući da je usvojen, dobiva ista prava kao i druga djeca koja pripadaju toj manjini, pa i pravo da se upiše u njihovu školu. Usvajanjem se njegova situacija potpuno promijenila.

Ova usporedba pomaže nam razumjeti daleko značajniju promjenu koju doživljavaju ponovno rođene osobe. Pogledajmo neke sličnosti. Dječak iz usporedbe bit će primljen u školu samo ako udovolji zahtjevu za upis, odnosno ako pripada određenoj nacionalnoj manjini. No on sam ne može tome udovoljiti. Slično tome neki će ljudi postati vladari u Božjem nebeskom Kraljevstvu, ali samo ako udovolje zahtjevu koji je Bog postavio, to jest ako budu ponovno rođeni. No oni sami ne mogu tome udovoljiti jer o ponovnom rođenju odlučuje Bog.

 Što je promijenilo situaciju tog dječaka? Pravni proces usvajanja. Naravno, usvajanjem se nije promijenila dječakova osobnost. I dalje je bio ista osoba. Međutim nakon što je udovoljeno zakonskim zahtjevima za usvajanje, dječak je dobio novi status. Za njega je to bio novi početak, takoreći novo rođenje. Dobio je status sina te stekao pravo da pohađa školu koju je želio i da postane dio obitelji čovjeka koji ga je usvojio.

Slično tome Jehova je promijenio situaciju skupine nesavršenih ljudi time što je pokrenuo pravni proces njihovog usvajanja. Apostol Pavao, koji je pripadao toj skupini, napisao je suvjernicima: “Primili ste duh posinjenja, koji nas potiče da vičemo: ‘Abba, Oče!’ Taj duh svjedoči s našim duhom da smo djeca Božja” (Rimljanima 8:15, 16). Da, usvajanjem su ti kršćani postali dio Božje obitelji, odnosno “djeca Božja” (1. Ivanova 3:1; 2. Korinćanima 6:18).

Iako ih je Bog usvojio, oni su i dalje ostali nesavršeni — to se nije promijenilo (1. Ivanova 1:8). No nakon što je bilo udovoljeno zakonskim zahtjevima za usvajanje, dobili su novi status, kao što je Pavao objasnio. Božji je duh istovremeno usadio u te usvojene Božje sinove uvjerenje da će s Kristom živjeti na nebu (1. Ivanova 3:2). Zbog tog čvrstog uvjerenja koje potječe od svetog duha oni potpuno drugačije gledaju na život (2. Korinćanima 1:21, 22). Da, doživjeli su novi početak, odnosno novo rođenje.

O Božjim usvojenim sinovima Biblija kaže: “Bit će svećenici Božji i Kristovi i kraljevat će s Kristom tisuću godina” (Otkrivenje 20:6). Zajedno s Kristom postat će kraljevi u Božjem Kraljevstvu. Apostol Petar rekao je suvjernicima da će dobiti ‘nasljedstvo koje je neraspadljivo, neokaljano i koje ne vene, a sačuvano je na nebesima za njih’ (1. Petrova 1:3, 4). Doista dragocjeno nasljedstvo!

No u vezi s tom vladavinom nameće se i jedno pitanje. Ako će ponovno rođene osobe kraljevati na nebu, tko će biti njihovi podanici? Na to će pitanje odgovoriti sljedeći članak.