HRANA i piće bili su česta tema razgovora u vrijeme Isusove službe. Isusovo prvo čudo bilo je pretvaranje vode u vino. Osim toga u dva je navrata nahranio mnoštva ljudi s nekoliko kruhova i riba (Matej 16:7-10; Ivan 2:3-11). Poznato je da je Isus jeo sa siromašnima, ali i da je bio na gozbama s bogatim ljudima. Ustvari, njegovi su ga neprijatelji optuživali da je izjelica i pijanica (Matej 11:18, 19). Naravno, to nije bilo istina. Međutim Isus je znao da su hrana i piće ljudima vrlo važni. Stoga je u svojim usporedbama vješto koristio hranu i piće kako bi ljude poučio važnim istinama o Bogu (Luka 22:14-20; Ivan 6:35-40).

Što su jeli i pili ljudi u Isusovo vrijeme? Kako se hrana pripremala? Koliko je truda trebalo uložiti u pripremanje jela? Odgovori na ta pitanja pomoći će vam da bolje razumijete neke događaje i usporedbe zapisane u evanđeljima.

Kad je Isus učio svoje učenike kako se moliti, rekao je da je ispravno moliti Boga za osnovne životne potrebe. Poučio ih je da se mole: “Kruh naš za ovaj dan daj nam danas” (Matej 6:11). Kruh je bio toliko važan dio prehrane da izraz “jesti” i u hebrejskom i u grčkom jeziku doslovno znači “jesti kruh”. Žitarice od kojih se radio kruh, naprimjer pšenica, ječam, zob, pir i proso, sačinjavale su glavninu prehrane Židova koji su živjeli u prvom stoljeću. Istraživači procjenjuju da je svaka osoba u prosjeku godišnje pojela oko 200 kilograma žitarica i tako unijela polovinu potrebnih kalorija.

Kruh se mogao kupiti na tržnici, no većina ga je obitelji sama pekla. Taj je posao bio prilično težak. U knjizi Bread, Wine, Walls and Scrolls stoji: “Budući da se brašno brzo kvarilo, žene su svaki dan morale mljeti žitarice.” Koliko im je vremena trebalo za to? U istoj se knjizi navodi: “Za sat vremena napornog rada na ručnom mlinu mogao se samljeti jedan kilogram pšenice, od kojeg bi se dobilo tek 800 grama brašna. Budući da je prosječna dnevna potrošnja pšenice po osobi iznosila pola kilograma, u peteročlanoj ili šesteročlanoj obitelji žena je morala mljeti pšenicu tri sata da bi dobila dovoljno brašna.”

 Razmislimo malo o Isusovoj majci Mariji. Osim što je trebala obaviti mnoge kućanske poslove, morala je ispeći dovoljno kruha da nahrani svoju obitelj — muža, pet sinova i najmanje dvije kćeri (Matej 13:55, 56). Poput drugih Židovki i ona je nesumnjivo naporno radila kako bi svaki dan ispekla kruh za svoju obitelj.

Nakon što je uskrsnuo, Isus se jednog dana rano ujutro pojavio svojim učenicima, koji su cijelu noć bezuspješno lovili ribu. “Dođite, doručkujte!” rekao je svojim umornim prijateljima. Zatim im je poslužio tek ispečenu ribu i kruh (Ivan 21:9-13). Iako se nigdje drugdje u evanđeljima ne spominje doručak, bilo je uobičajeno da ljudi njime započnu dan. Doručak se obično sastojao od kruha, orašastih plodova, grožđica i maslina.

Od čega se u ono vrijeme sastojao podnevni obrok? Što su jeli obični ljudi? U knjizi Life in Biblical Israel stoji: “Podnevni je obrok bio lagan i sastojao se od kruha, žitarica, maslina i smokava.” Te su namirnice učenici možda donijeli iz grada Sihara, kamo su otišli “kupiti nešto za jelo”. Kad su se vratili, našli su Isusa kako na bunaru razgovara s jednom Samarićankom. “Bilo je to oko šestog sata”, odnosno oko podneva (Ivan 4:5-8).

Obitelj se uvečer okupljala kako bi zajedno pojela glavni obrok. Knjiga Poverty and Charity in Roman Palestine, First Three Centuries C.E. opisuje taj obrok sljedećim riječima: “Većina ljudi jela je kruh i kaše od ječma, raznih žitarica, mahunarki, a rjeđe od pšenice. U kašu su obično dodavali sol i ulje ili masline, a ponekad i neki umak intenzivnog okusa, med ili slatki voćni sok.” Na stolu bi se našli i mlijeko, sir, povrće te svježe i sušeno voće. U ono se vrijeme moglo doći do tridesetak vrsta povrća, naprimjer luka, češnjaka, rotkvice, mrkve i kupusa. U tom se kraju uzgajalo i više od 25 vrsta voća, naprimjer (1) smokve, (2) datulje i (3) šipak.

Možete li zamisliti nešto od te hrane na stolu za kojim je Isus večerao zajedno s Lazarom te njegovim sestrama Martom i Marijom? Pokušajte zamisliti kako je sobu ispunio miris “pravog narda”, ulja kojim je Marija namazala Isusove noge. Miris tog skupocjenog ulja miješao se s mirisom hrane (Ivan 12:1-3).

Kad je jednom prilikom Isus “došao u kuću nekog glavara farizejskoga na objed”,  dao je prisutnima važnu pouku. Rekao je: “Kad priređuješ gozbu, pozovi siromašne, sakate, hrome i slijepe. I bit ćeš sretan, jer ti oni nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se o uskrsnuću pravednih” (Luka 14:1-14). Što je farizej vjerojatno poslužio ako je poslušao Isusa i priredio gozbu?

Bogati je čovjek mogao poslužiti posebno spravljen kruh različitih oblika, u koji se dodavalo vino, med, mlijeko ili začini. Na stolu su se vjerojatno našli maslac i tvrdi sir. Sigurno je poslužio i svježe i usoljene masline te maslinovo ulje. Knjiga Food in Antiquity kaže da je “svaka osoba godišnje trošila 20 kilograma maslinovog ulja za hranu te dodatnu količinu za kozmetičke preparate i rasvjetu”.

Ako je farizej živio blizu mora, svojim je gostima vjerojatno poslužio svježu ribu. Oni koji su živjeli u unutrašnjosti obično su jeli usoljenu ribu ili ribu koja se čuvala u salamuri. Domaćin je mogao gostima ponuditi i meso — što je za siromašne bila rijetka poslastica. No češće se služilo neko jelo spravljeno od jaja (Luka 11:12). Ta su jela obično bila začinjena aromatičnim biljem i začinima, naprimjer metvicom, koprom, kuminom i gorušicom (Matej 13:31; 23:23; Luka 11:42). Na koncu je gostima možda bio poslužen desert od pržene pšenice s bademima, medom i začinima.

Na gozbi se obično služilo svježe ili sušeno grožđe te vino. U Palestini je pronađeno na tisuće vinskih tijeskova, što pokazuje da je vino bilo omiljeno piće. Na jednoj lokaciji u Gibeonu arheolozi su u stijenama otkrili 63 podruma u koja se moglo spremiti 100 000 litara vina.

Kad čitate evanđelja, obratite pažnju na to koliko je često Isus spominjao hranu i piće u svojim usporedbama i zapazite da je važne pouke često prenosio tijekom obroka. Isus i njegovi učenici sigurno su uživali u jelu i piću, naročito u društvu bliskih prijatelja, ali to im nije bilo najvažnije u životu.

Isus je svojim učenicima pomogao da budu uravnoteženi kad se radi o jelu i piću. Rekao im je: “Nemojte biti zabrinuti i govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili ‘Što ćemo piti?’ ili ‘Što ćemo obući?’ Jer svim tim zaokupljeni su neznabošci. A Otac vaš nebeski zna da vam je sve to potrebno” (Matej 6:31, 32). Učenici su živjeli u skladu s tim savjetom, pa se Bog brinuo za njihove potrebe (2. Korinćanima 9:8). Današnja se prehrana možda razlikuje od one koja je bila uobičajena u prvom stoljeću, ali jedno je ostalo isto: Bog će se brinuti za vas ako vam vršenje njegove volje bude najvažnije u životu (Matej 6:33, 34).