“OSVETA je slatka”, ljudi često znaju reći. Nama je u prirodi da se naljutimo kad nas netko uvrijedi ili nam učini nešto nažao. Naš urođeni osjećaj za pravdu zahtijeva da se nepravda ispravi. No kako je ispraviti?

Ljudi nas na različite načine mogu uvrijediti ili nam učiniti nešto nažao — naprimjer mogli bismo doživjeti da nas netko ošamari, gurne ili nam kaže nešto ružno ili čak da nas verbalno zlostavlja, fizički napadne, opljačka i slično. Kako se vi osjećate kad vas netko uvrijedi ili vam nanese nepravdu? U takvim situacijama mnogi obično pomisle: “Platit će mi za to!”

U Sjedinjenim Državama bilo je niz slučajeva da su učenici u dobi od 11 do 15 godina optužili svoje profesore za zlostavljanje kako bi im se osvetili zato što su ih kaznili. Brenda Mitchell, predsjednica Sindikata učitelja u New Orleansu, rekla je: “Kad se jednom protiv nekog profesora iznese optužba, njegov je ugled narušen.” Ponekad se šteta ne može popraviti čak ni kad se dokaže da su optužbe bile lažne.

Osim toga sve se više nezadovoljnih ili otpuštenih radnika osvećuje svojim poslodavcima tako što načine štetu na računalnoj mreži poduzeća ili izbrišu važne podatke. Drugi kradu povjerljive podatke iz svog poduzeća, a zatim ih prodaju ili daju drugima. Osim što kradu elektronske dokumente, “osvetoljubivi radnici pribjegavaju i klasičnim metodama tako što kradu pribor i materijal koji pripada poduzeću”, izvijestio je The New York Times. Kako bi spriječila radnike da im se na taj način osvete, mnoga poduzeća šalju zaštitara da otprati otpuštenog radnika do njegovog radnog stola, pričeka ga da uzme svoje stvari i izvede ga iz poduzeća.

Međutim obično se najčešće osvećujemo onima koji su nam najbliži — svojim prijateljima, suradnicima i članovima obitelji. Ružne riječi ili kakav nepromišljeni postupak mogu povrijediti nečije osjećaje, a tada se često javlja želja za osvetom. Ako vam se prijatelj obrati na grub način, da li mu odmah uzvratite istom mjerom? Ako vas netko iz vaše obitelji nečim naljuti, da li tražite  priliku da mu se osvetite? Lako bi nam se moglo dogoditi da tako reagiramo kad nas povrijedi osoba koja nam je bliska.

Oni koji se žele osvetiti često to čine zato da bi ublažili emocionalnu bol koju im je netko nanio. Zapazite kako su reagirali sinovi hebrejskog patrijarha Jakova kad su saznali da je Kanaanac Šekem silovao njihovu sestru Dinu. Biblija kaže da ih je to “jako pogodilo i žestoko razgnjevilo” (1. Mojsijeva 34:1-7). Dvojica Jakovljevih sinova skovala su plan kako da se osvete Šekemu i njegovoj obitelji zbog toga što je osramotio njihovu sestru. Posluživši se prijevarom, Šimun i Levi ušli su u kanaanski grad u kojem je on živio te su ubili njega i sve ostale muškarce (1. Mojsijeva 34:13-27).

Je li to krvoproliće riješilo problem? Kad je Jakov saznao što su njegovi sinovi učinili, prekorio ih je rekavši im: “Izložili ste me osudi i zbog vas sam postao mrzak stanovnicima ove zemlje (...). Oni će se sigurno skupiti protiv mene i napasti me, jer ja imam malo ljudi, te će pobiti mene i dom moj” (1. Mojsijeva 34:30). Dakle umjesto da riješi problem, njihova je osvetoljubivost imala potpuno suprotan učinak — Jakovljeva je obitelj otada morala biti na oprezu jer je postojala opasnost da ih napadnu gnjevni stanovnici tog kraja. Vjerojatno zato da bi spriječio da dođe do toga, Bog je uputio Jakova da sa svojom obitelji napusti taj kraj i ode u Betel (1. Mojsijeva 35:1, 5).

Iz događaja koji su uslijedili nakon Dininog silovanja možemo izvući važnu pouku. Osveta često vodi do nove osvete, i tako se pokreće začarani krug koji je teško prekinuti. Doista, istinita je njemačka izreka: “Osveta ne ostaje dugo neosvećena.”

Ako bismo svu svoju snagu trošili na razmišljanje o tome kako se osvetiti nekome tko nam je učinio nešto nažao, to bi nam samo bilo na štetu. U knjizi Forgiveness—How to Make Peace With Your Past and Get On With Your Life stoji: “Ljutnja vas može posve iscrpiti. Ona vam oduzima vrijeme  i energiju jer vas navodi da uvijek iznova razmišljate o bolnim iskustvima koja ste u prošlosti doživjeli, da u sebi proklinjete ljude koji su vas povrijedili i smišljate kako da im vratite milo za drago.” Kao što to Biblija slikovito opisuje, “ljubomora je trulež u kostima” (Mudre izreke 14:30).

Može li netko biti doista sretan ako se u njemu skuplja mržnja i drugi negativni osjećaji? Jedan je kolumnist napisao: “Ako mislite da je osveta uistinu slatka, pogledajte lica onih koji godinama čekaju da se nekome osvete.”

Uzmimo za primjer ono što se događa u mnogim dijelovima svijeta u kojima vlada velika napetost između različitih etničkih i vjerskih skupina. Jedno ubojstvo često vodi do drugoga, te se uvijek iznova raspiruje mržnja i nasilje. Tako se stvara začarani krug iz kojeg je teško izaći. Naprimjer kad je u jednom terorističkom napadu od bombe poginulo osamnaestero mladih, jedna je ožalošćena žena uzviknula: “Mi bismo se njima trebali osvetiti s tisuću bombi!” Takvi stavovi samo dovode do još većeg nasilja, a u sukob biva uvučeno sve više ljudi.

Neki se pozivaju na Bibliju kako bi opravdali svoju osvetoljubivost. Oni kažu: “Zar Biblija ne kaže da treba uzeti ‘oko za oko, zub za zub’?” (3. Mojsijeva 24:20). Na prvi bi se pogled moglo činiti da te riječi potiču na osvetu. No svrha te zapovijedi zapravo je bila spriječiti besmisleno osvećivanje. Zašto to možemo reći?

U slučaju da je neki Izraelac napao drugog Izraelca i izbio mu oko, Mojsijev je zakon propisivao pravednu kaznu. No napadača ili nekog člana njegove obitelji nije smio kazniti onaj tko je bio napadnut. Zakon je zahtijevao da on svoj slučaj iznese pred ovlaštene suce, kako bi se riješio u skladu sa zakonom. To što su znali da će osoba koja je namjerno počinila kakav zločin biti odgovarajuće kažnjena odvraćalo je Izraelce od želje za osvetom. No to nije sve.

Prije nego što je dao spomenutu zapovijed, Jehova Bog je preko Mojsija rekao izraelskom narodu: “Ne mrzi svoga brata u svom srcu. (...) Ne osvećuj se i ne gaji srdžbe” (3. Mojsijeva 19:17, 18). Dakle zapovijed “oko za oko, zub za zub” treba promatrati u okviru cijelog Mojsijevog zakona, za koji je Isus rekao da se može sažeti u dvije zapovijedi: “Ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim” i “Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe” (Matej 22:37-40). Kako bi onda pravi kršćani trebali reagirati ako dožive neku nepravdu?

Biblija kaže da je Jehova “Bog mira” i potiče njegove sluge da “traže mir i idu za njim” (Hebrejima 13:20; 1. Petrova 3:11). No može li se doista živjeti u skladu s tim riječima?

Isusa su tijekom njegove službe na Zemlji neprijatelji progonili te su ga pljuvali i udarali. Izdao ga je bliski suradnik, a čak su ga i njegovi sljedbenici napustili (Matej 26:48-50; 27:27-31). Kako je on reagirao? “Kad su ga vrijeđali, nije uzvraćao vrijeđanjem”, napisao je apostol Petar. “Kad je trpio, nije prijetio, nego se prepustio onome koji pravedno sudi” (1. Petrova 2:23).

“Krist je trpio za vas i dao vam primjer da u svemu idete stopama njegovim”, rekao je Petar (1. Petrova 2:21). Dakle kršćane se  potiče da se u svemu ugledaju na Isusa, što uključuje i način na koji je on podnosio nepravdu. U vezi s tim sam je Isus u Propovijedi na gori rekao: “Ljubite neprijatelje svoje i molite se za one koji vas progone, da biste bili sinovi Oca svojega koji je na nebesima” (Matej 5:44, 45).

Kako oni koji poput Krista ljube svoje bližnje reagiraju kad dožive nepravdu ili smatraju da im je netko učinio nešto nažao? U Mudrim izrekama 19:11 piše: “Razumijevanje čovjeka zadržava od gnjeva i na čast mu je kad prijeđe preko prijestupa.” Osim toga oni primjenjuju savjet zapisan u Rimljanima 12:21, gdje stoji: “Ne daj da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrom!” Takav se stav posve razlikuje od osvetoljubivosti koja je toliko česta u današnjem svijetu! Prava kršćanska ljubav može nam pomoći da nadvladamo želju za osvetom te da “prijeđemo preko prijestupa”, jer ljubav “ne pamti zlo” (1. Korinćanima 13:5).

Znači li to da se, ako nas netko napadne ili na neki drugi način ugrozi našu sigurnost, moramo naprosto pomiriti sa situacijom? Nipošto! Kad je Pavao rekao: “Nadvladaj zlo dobrom”, nije želio reći da kršćanin mora po svaku cijenu biti mučenik. Naprotiv, kad nas netko napadne, mi svakako imamo pravo braniti se. Ako netko ugrožava nas ili našu imovinu, možemo pozvati policiju. Ako je problem s kojim se suočavamo povezan s nekim s kime dolazimo u kontakt u školi ili na poslu, postoje nadležne osobe kojima se možemo obratiti za pomoć (Rimljanima 13:3, 4).

No trebamo imati na umu da je u ovom nepravednom svijetu teško doći do istinske pravde. Mnogi ljudi čitav život traže pravdu, no na kraju postanu ogorčeni i razočaraju se, jer im se očekivanja nisu ispunila.

Sotona bi nas volio navesti da mrzimo druge ljude i osvećujemo im se (1. Ivanova 3:7, 8). No umjesto da razmišljamo o osveti, daleko je bolje zadržati na umu ono što kaže Biblija: “Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta srdžbi Božjoj, jer je pisano: ‘Moja je osveta, ja ću uzvratiti, kaže Jehova’” (Rimljanima 12:19). Ako stvari prepustimo Jehovi u ruke, poštedjet ćemo se mnogo boli i ljutnje te izbjeći nasilje (Mudre izreke 3:3-6).