MNOŠTVO radosnih ljudi okupilo se povodom jedne posebne prigode u Biblijskom obrazovnom centru Jehovinih svjedoka u Pattersonu, gradiću u američkoj saveznoj državi New Yorku. U subotu, 14. ožujka 2009, održala se promocija 126. razreda Gileada, misionarske škole Jehovinih svjedoka. Polaznici tog razreda uskoro su trebali otići u 22 zemlje kako bi ondje propovijedali dobru vijest o Božjem Kraljevstvu (Matej 24:14).

Polaznici su završili petomjesečno školovanje tijekom kojeg su temeljito proučavali Bibliju, s ciljem da postanu dobri misionari. Na promociji su posljednji put kao razred imali priliku čuti mudre savjete koji im mogu pomoći da ostvare taj cilj.

Anthony Morris, član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka koji je predsjedao programom, podsjetio je prisutne da se u Gileadu misionari obučavaju od 1943. godine. Otada misionari koji su završili tu školu imaju vrlo važnu ulogu u propovijedanju dobre vijesti diljem svijeta.

Premda su pismoznanci i farizeji prezirali Isusove apostole i smatrali ih “neukima i običnima”, istaknuo je govornik, morali su priznati da apostoli odvažno govore zato što ih je poučavao Isus (Djela apostolska 4:13). Slično tome pouke koje su primili polaznici Gileada omogućavaju im da odvažno propovijedaju.

“Nemojte suditi ljude po vanjštini” bio je naslov govora koji je održao Robert Ciranko, pomoćnik Odbora za pisanje u kojem služe članovi Vodećeg tijela. Istaknuo je da će novi misionari uskoro doći u doticaj s ljudima čija se kultura i običaji jako razlikuju od njihovih. No budu li na ljude gledali poput Jehove, neće im biti nikakav problem propovijedati tim ljudima. U Djelima apostolskim 10:34 stoji: “Bog nije pristran.” Izvorni tekst tog retka mogao bi se prevesti i riječima: “Bog ne sudi po vanjštini” (Djela apostolska 10:35). “Budete li se ugledali na Boga i budete li na ljude na svom području gledali kao na osobe koje bi mogle postati Božji sluge, vaša će misionarska služba sigurno biti uspješna”, rekao je brat Ciranko.

“Neki devu smatraju ružnom životinjom”, rekao je na početku svog govora Samuel Herd, član Vodećeg tijela, “no ona je savršeno prilagođena životu u pustinji.” Slično tome novi misionari imaju sve što im treba da bi se prilagodili svom novom području i uspješno izvršili svoju službu. U tome će im pomoći sljedeće:

1. Ljubav prema Jehovi (Matej 22:37, 38). Novi misionari već su dokazali da žele svim srcem služiti Jehovi.

2. Stečeno znanje iz Božje Riječi. U devinoj grbi uskladištene su masti koje deva troši kad joj ponestane hrane. No iako deva ima zalihe masti, ona zbog toga ne prestaje jesti. Slično tome ni misionari se ne smiju oslanjati samo na ono što su naučili tijekom školovanja u Gileadu, već trebaju i dalje uzimati duhovnu hranu.

3. Ljubav prema ljudima (Matej 22:39). Misionari suosjećaju s ljudima kojima propovijedaju.

4. Spremnost da pomažu drugima (Psalam 110:3). Kad se misionari umore, Jehova će im dati “silnu snagu” (Izaija 40:29).

5. Mladenačka snaga. Kao što deva na svojim leđima nosi putnika kroz pustinju, tako će i misionari ponekad možda morati “nositi” nekog suvjernika koji se suočava s nekom  kušnjom. Za to će im trebati puno energije, no misionari imaju mladenačku snagu.

Među najboljim proizvodima koje je Jakov poslao egipatskom upravitelju bili su i bademi, rekao je Michael Burnett, koji služi kao nastavnik u Gileadu (1. Mojsijeva 43:11). Premda su prilično mali, bademi su vrlo hranjivi. Novi misionari su tijekom svog školovanja, slikovito govoreći, pojeli mnogo badema, odnosno primili su mnogo vrijednih pouka. Naprimjer naučili su da je vrlo važno da budu zadovoljni onim što im Jehova daje i da se trude zavoljeti novu sredinu u kojoj će se naći.

Mark Noumair, koji također služi kao nastavnik u Gileadu, objasnio je da je Božja Riječ poput “vreće mudrosti” (Job 28:18). Na nama je da otvorimo tu “vreću” i služimo se onim što ona sadrži. Ako novi misionari ustanove da je misionarska služba drugačija nego što su to očekivali, bilo bi dobro da razmišljaju o primjeru apostola Pavla. Njemu su Isusovi učenici rekli neka ode u svoj rodni grad te je ondje ostao devet godina. Pavao nije razmišljao o tome kako bi, kao “izabrana posuda”, trebao služiti negdje drugdje, nego je revno propovijedao bez obzira na to gdje se nalazio (Djela apostolska 9:15, 28-30). Prihvatiti Jehovine odluke nije uvijek lako. Dobar primjer u tome bio je i Jonatan. Kad je saznao da je Jehova izabrao Davida za kralja, Jonatan je Davidu spremno pružio podršku.

U govoru “Božji sluge odvažno propovijedaju” polaznici su odglumili situacije koje su doživjeli kad su tijekom školovanja bili u službi propovijedanja. Mnogi su započeli biblijske tečajeve. Govornik koji je održao sljedeći govor, s naslovom “Osposobila vas je Jehovina organizacija”, intervjuirao je tri dugogodišnja misionara. Svaki od njih objasnio je kako mu je ono što je naučio u Gileadu pomoglo da surađuje s Božjom organizacijom.

Zatim je Gerrit Lösch, još jedan član Vodećeg tijela, iznio ključni govor s naslovom “Budite sretni u misionarskoj službi”. Rekao je da ono što ljudi čine kako bi se zabavili zapravo ne donosi pravu sreću (Mudre izreke 14:13; Propovjednik 2:10, 11). Trajna sreća proizlazi iz vršenja Božje volje, premda to nije uvijek lako činiti. Da bi završili školu Gilead, polaznici su morali uložiti puno truda, no taj im je trud donio veliko zadovoljstvo.

Pravi su kršćani sretni iz više razloga. Oni služe sretnom Bogu (Psalam 33:12; 1. Timoteju 1:11). Žive u duhovnom raju, a vjeruju da će uskoro i cijela Zemlja u doslovnom smislu postati raj, kao što to Biblija obećava. Saznali su da je smisao života služiti Jehovi i hvaliti ga. Osim toga znaju da ih Jehova i Isus ljube.

“Bit ćete sretni u misionarskoj službi”, dodao je govornik, “ako naučite biti zadovoljni onim što imate.” Osim toga da bismo bili sretni, važno je voljeti druge i znati da drugi vole nas. Govornik je potaknuo nove misionare da ne ističu pogreške drugih, već da budu spremni prijeći preko njih. Savjetovao im je neka čine dobro drugima, pomažu slabima i pričaju o pozitivnim iskustvima koja su doživjeli (Psalam 41:1, 2; Djela apostolska 20:35). Sreću donosi i revnost u službi propovijedanja (Luka 11:28).

 “Pođite na svoje područje i budite sretni”, u zaključku je rekao brat Lösch. “Nađite vremena za zabavu, no prvenstveno se usredotočite na to da hvalite našeg sretnog Boga, Jehovu, i pomažete drugim ljudima da i oni budu sretni.”

Nakon što je prenio pozdrave iz brojnih zemalja, Anthony Morris uručio je novim misionarima njihove diplome. Zatim je predstavnik 126. razreda pročitao pismo upućeno Vodećem tijelu. Njime su polaznici tog razreda izrazili svoju zahvalnost za to što su imali priliku pohađati školu Gilead.

U zaključku svog govora predsjedavajući programa rekao je da bi se sve ono čime se “vjerni i razboriti rob” služi kako bi Jehovinom narodu davao duhovnu hranu i upute moglo usporediti sa “zglobovima i svezama” koji povezuju tijelo (Kološanima 2:18, 19; Matej 24:45). Budu li novi misionari u svemu surađivali s onima koji zastupaju Božju organizaciju, moći će potpuno izvršiti svoju službu (2. Timoteju 4:5).