PREMDA je Nikaragva relativno mala zemlja, na njenom se području nalazi najveće jezero Srednje Amerike — jezero Nicaragua. Zanimljivo je da je ono vjerojatno jedino slatkovodno jezero u kojem se mogu naći morske ribe kao što su morski psi, sabljani i tarponi. Znanstvenici vjeruju da je to jezero nekoć bilo zaljev na obali Tihog oceana koji se uslijed vulkanskih erupcija odvojio od oceana. Budući da je voda izgubila slanost, ribe u njoj prilagodile su se novim uvjetima.

Jezero je dugo oko 160 kilometara i široko 72 kilometra, a nalazi se na oko 30 metara nadmorske visine. Na jezeru postoji preko 400 otoka, a oko 300 njih gusto je raspoređeno oko poluotoka Asesea, koji se nalazi u blizini Granade, grada na sjevernom kraju jezera.

Na središnjem dijelu jezera nalazi se najveći otok, Ometepe. Dug je oko 25 kilometara, širok oko 13 kilometara, a čine ga dva vulkana spojena prevlakom. Upečatljiv simetričan vrh višeg vulkana, koji se naziva Concepción, visok je 1 610 metara. Taj aktivni vulkan dominira sjevernom stranom otoka. Drugi vulkan, Maderas, visok je 1 394 metra i nije aktivan. Prekriven je gustom vegetacijom, a u njegovom se krateru nalazi malo jezero obavijeno maglom.

Jezero Nicaragua jedna je od glavnih turističkih atrakcija tog područja. Turisti dolaze vidjeti prirodne ljepote tog tropskog krajolika i brojna arheološka nalazišta u kojima mogu razgledati ostatke drevnih civilizacija. No jezero Nicaragua skriva još neka blaga koja vrijedi istražiti.

Otoci u blizini Granade obiluju tropskim raslinjem i imaju raznolik životinjski svijet. U bujnim šumama koje prekrivaju veći dio tih vulkanskih otoka cvate egzotično cvijeće. Duž obale mogu se vidjeti prekrasne vodene ptice kao što su mala plava čaplja, velika bijela čaplja, bukoč, američka zmijovrata i vranac. Na rubovima prašume žive velike ptice kestenjaste boje koje se nazivaju Montezumini vranjci. Njihova gnijezda vise s visokog drveća i opasno se ljuljaju na povjetarcu koji puše s jezera.

Neki su otoci nastanjeni. Na njima se nalaze domovi tamošnjih ribara i vikendice  bogatih ljudi. Na otocima postoje i škole, restorani i kafići te jedno groblje. Cijelo je to otočje poput jednog velikog sela u kojem se život odvija na vodi.

Svakog jutra plavo-bijela brodica plovi od otoka do otoka i prevozi djecu u školu. Otočiće obilazi i ploveća trgovina — kanu pun voća i povrća. Na jezeru svakodnevno možete vidjeti muškarce kako bacaju ribarske mreže i žene kako peru rublje.

Jehovini svjedoci također imaju puno posla na tim otocima. Oni čamcima dolaze do otočana kako bi im prenijeli dobru vijest o Božjem Kraljevstvu (Matej 24:14). Zbog specifičnih prirodnih obilježja tog područja Jehovini svjedoci suočili su se s pitanjem: Gdje održavati sastanke na kojima će proučavati Božju Riječ, Bibliju? Potaknuti biblijskom zapovijedi da “ne propuštaju svoje sastanke” došli su na sjajnu zamisao — sagraditi prvu ploveću dvoranu Jehovinih svjedoka u Nikaragvi! (Hebrejima 10:25).

U studenom 2005. jedan bračni par Jehovinih svjedoka koji puno vremena provodi propovijedajući dobru vijest preselio se na jedan otok u blizini Granade. Kad su nekoliko mjeseci nakon toga pozvali otočane na obilježavanje obljetnice Kristove smrti, ugodno su se iznenadili vidjevši da se njihovom pozivu odazvalo 76 osoba. To ih je uvjerilo da na tom području treba početi održavati kršćanske sastanke. Budući da je bilo teško pronaći prikladno mjesto za sastanke, bračni par došao je na jednu drugu ideju. Odlučili su napraviti ploveću dvoranu koju bi se moglo brodicom odvući onamo gdje ljudima najviše odgovara.

Taj poduzetan bračni par, koji nikad u životu nije projektirao ni sagradio nikakvo plovilo, dao se na posao. Uz pomoć šest suradnika za mjesec dana sagradili su dvoranu koja je bila zamišljena kao jednostavna splav. Zavarili su čelične cijevi i tako napravili okvire na koje su s donje strane pričvrstili desetak bačvi od 150 litara. Bačve su ispunili komprimiranim zrakom kako bi splav mogla plutati. Na okvir su postavili pod od šperploče, a cerada je poslužila kao krov. Dok su gradili splav, svake su se večeri  molili da njihov trud urodi plodom jer nisu bili sigurni hoće li ona plutati. Bili su presretni kad su vidjeli da pluta!

Desetog lipnja 2006. održano je prvo javno predavanje u novoj dvorani. Sljedećeg su je dana brodicom odvukli na drugu stranu otočja kako bi se isti sastanak održao i za ljude koji ondje žive. Na ta dva sastanka došlo je ukupno 48 osoba, premda su neke od njih morale više od pola sata pješačiti kroz prašumu. Svi su presretni što imaju mjesto na kojem se mogu sastajati kako bi slavili Boga!

Na sastancima koji se održavaju u toj dvorani vlada uistinu posebna atmosfera. Za vrijeme govora slušatelji mogu čuti šum valova koji nježno oplakuju stijene ili povremeno urlikanje majmuna u daljini. Ljudi su se ubrzo naviknuli na to da dvorana dolazi na njihov otok. Neki mašu kad vide dvoranu kako putuje na drugo mjesto. Svakoga tjedna više od 20 ljudi dođe u ploveću dvoranu kako bi uživali u kršćanskom druženju i slušali biblijske pouke. Pokazalo se da je ova dvorana pravo blago!

Pedesetak kilometara južno od Granade nalazi se otok Ometepe. Zbog svoje prirodne ljepote i plodnog tla odavno je nastanjen. Zapravo, najstariji dokazi o bavljenju poljoprivredom u Nikaragvi pronađeni su upravo na tom otoku. Danas na Ometepeu živi oko 42 000 stanovnika, koji se bave ribolovom te uzgojem kukuruza, banana, kave i drugih kultura. Taj otok ima i raznolik životinjski svijet. Ondje se mogu vidjeti jata kreštavih papiga, velike plavo-bijele šojke, koje plijene pažnju dok brzo lete među drvećem, i kapucini, majmuni bijela lica koji su mnogima posebno simpatični.

Među stanovnicima Ometepea ima mnogo onih koji objavljuju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Godine 1966. na tom je otoku bilo svega 8 Jehovinih svjedoka, a danas ih ima 183. Oni su raspoređeni u četiri skupštine koje dobro napreduju. Svaka skupština ima vlastitu dvoranu koja je smještena na prikladnom mjestu. Omjer Jehovinih svjedoka i ostalog stanovništva na tom otoku iznosi 1 naprema 230.

Jehovini svjedoci na Ometepeu u prošlosti su se suočavali s poteškoćama. Naprimjer protivnici su 1980. do temelja spalili njihovu dvoranu za sastanke u Méridi. Godine 1984. sagrađena je druga dvorana. Nju se koristilo do 2003. kad je, na radost 60 članova tamošnje skupštine, sagrađena prekrasna nova dvorana.

U Moyogalpi je sagrađena dvorana u kojoj se prema potrebi mogu održavati i veći skupovi. Jehovini svjedoci s čitavog jezera i njihovi prijatelji koji se zanimaju za Bibliju redovito se ondje okupljaju na većim skupovima. U takvim je prilikama jezero Nicaragua prikladno mjesto na kojem se novi učenici Isusa Krista mogu krstiti (Matej 28:19).

Jezero Nicaragua oduvijek se činilo neosvojivim, možda baš zato što je tako veliko. No ono danas treba zaštitu. Prijeti mu zagađenje poljoprivrednim i industrijskim otpadnim vodama te blatom koje se u njega slijeva zbog krčenja okolnih šuma.

Budućnost će pokazati hoće li se naporima lokalnog stanovništva i vlasti zaustaviti zagađivanje jezera. No čak i ako se to ne dogodi, Stvoritelj će se pobrinuti da sva Zemljina blaga, uključujući i blistava jezera, prekrasne otoke i zadivljujuć životinjski svijet, budu sačuvana i dana u nasljeđe ljudima koji su mu poslušni. “Pravednici će posjedovati zemlju”, kaže Biblija, “i živjet će na njoj zauvijek” (Psalam 37:29).