Među židovskim vjerskim vođama koji su dali uhititi apostole Petra i Ivana dok su propovijedali bio je i “hramski zapovjednik” (Djela apostolska 4:1-3). Biblija ne govori o tome što su bile dužnosti hramskog zapovjednika, no iz nekih povijesnih izvora možemo saznati zanimljive pojedinosti.

Izgleda da je u Isusovo vrijeme tu dužnost obnašao svećenik koji je po ovlastima bio odmah iza velikog svećenika. Hramski zapovjednik održavao je red u jeruzalemskom hramu i njegovoj okolici. On je nadgledao hramsko svećenstvo i grupu ljudi koje bismo mogli nazvati hramskim redarstvenicima. Niži zapovjednici koji su bili pod njegovim zapovjedništvom nadgledali su stražare koji su ujutro otvarali, a navečer zatvarali hramska vrata, pazili da nitko ne ulazi u područja u koja se nije smjelo ulaziti te čuvali hramsku riznicu.

Svećenici i leviti koji su služili u hramu bili su podijeljeni u 24 skupine, a svaka je od njih dvaput godišnje dolazila na red da tjedan dana služi u hramu. Svaka skupina vjerojatno je imala svog zapovjednika (1. Ljetopisa 24:1-18).

Hramski zapovjednici bili su utjecajni ljudi. Spominju se zajedno sa svećeničkim glavarima koji su se potajno dogovorili da ubiju Isusa. Osim toga naredili su ljudima pod svojim zapovjedništvom da ga uhite (Luka 22:4, 52).

Neki sumnjaju u to da je Ivan uistinu jeo kukce. Oni tvrde da je Matej mislio na plodove rogača, divlje voće ili čak na jednu vrstu ribe. No grčka riječ koju je Matej upotrijebio odnosi se na porodicu skakavaca Acrididae (šaške, pravi ili poljski skakavci). U Izraelu je bilo najviše pustinjskih skakavaca selaca, koji su poznati po tome da u rojevima uništavaju usjeve (Joel 1:4, 7; Nahum 3:15).

Drevnim narodima poput Asiraca i Etiopljana skakavci su bili prava poslastica, a neki beduini i Židovi iz Jemena jedu ih još i danas. U Izraelu se skakavce smatralo hranom siromašnih. Nakon što bi im se odstranilo glavu, noge i zadak, trup bi se jeo sirov ili pečen, a ponekad i nakon što se osuši na suncu. Neki su ih jeli usoljene ili namočene u ocat ili med. Povjesničar Henri Daniel-Rops kaže da su skakavci po okusu slični škampima.

Budući da je Ivan propovijedao u pustinji, vjerojatno je lako mogao doći do skakavaca (Marko 1:4). Kako sadrže oko 75 posto proteina, skakavci s divljim medom bili su iznimno hranjiv obrok.