U Božjim očima brak je svet. Kad su Isusa upitali je li dopušteno razvesti se, on je odgovorio: “Zar niste čitali da ih je stvoritelj njihov u početku načinio kao muško i žensko i rekao je: ‘Zato će čovjek ostaviti oca svojega i majku svoju i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje bit će jedno tijelo’? Tako nisu više dvoje, nego jedno tijelo. Dakle, što je Bog združio, neka čovjek ne rastavlja! (...) Tko se god razvede od žene svoje, osim zbog bluda, i oženi se drugom, čini preljub” (Matej 19:4-6, 9). Kad su muž i žena vjerni jedno drugome jer se drže tog Isusovog savjeta, svi su u obitelji sretni i osjećaju se sigurnima.

Isus je rekao: “‘Ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim!’ To je najveća i prva zapovijed.” Koja je zapovijed druga po važnosti? Isus je nastavio: “Ljubi bližnjega svojeg [uključujući i svoje najbliže, svoju obitelj] kao samoga sebe!” (Matej 22:37-39). Ljubav prema Bogu potiče nas da ljubimo jedni druge. Stoga je dobar odnos s Bogom presudan da bi obitelj bila sretna.

Muž može usrećiti svoju ženu tako da oponaša Isusa. On je pokazivao samopožrtvovnu ljubav prema svojoj simboličnoj ženi, odnosno kršćanskoj skupštini (Efežanima 5:25). Isus je za sebe rekao: “Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi” (Matej 20:28). On nikada nije bio bezobziran ni grub prema svojim učenicima, već ih je hrabrio i pozitivno utjecao na njih (Matej 11:28). Iako je muž glava obitelji, on ne smije biti grub. Svojim obzirnim postupanjem pomoći će cijeloj obitelji da bude sretna.

I supruge mogu mnogo naučiti od Isusa. Biblija kaže: “Kristu je glava Bog.” No kaže i da je “ženi glava muškarac” (1. Korinćanima 11:3). Isus nije smatrao da mu je ispod časti biti podložan Bogu. On je duboko poštovao svoga Oca. Jednom je rekao: “Ja uvijek činim ono što je njemu ugodno” (Ivan 8:29). Žena koja je svom mužu podložna zato što ljubi i poštuje Boga može puno doprinijeti sreći svoje obitelji.

Isus je provodio vrijeme s djecom. Zanimalo ga je o čemu razmišljaju i kako se osjećaju. Biblija kaže: “Isus je pozvao k sebi djecu i rekao: ‘Pustite djecu neka dolaze k meni’” (Luka 18:15, 16). Jednom su ljudi prigovarali što su neki dječaci javno izrazili svoju vjeru u Isusa. No Isus je tu djecu pohvalio, a onim ljudima rekao: “Zar nikada niste čitali: ‘Iz usta male djece i dojenčadi pribavio si sebi hvalu’?” (Matej 21:15, 16).

Isus se odmalena zanimao za duhovne stvari i tako je djeci pružio izvrstan primjer. Kad je imao 12 godina, sjedio je u hramu “među učiteljima, slušajući ih i postavljajući im pitanja”. Kako je to djelovalo na one koji su ga slušali? Biblija kaže: “Divili su se njegovoj oštroumnosti i njegovim odgovorima” (Luka 2:42, 46, 47). No Isus se zbog svog znanja nije uzoholio. Naprotiv, ono ga je poticalo da poštuje svoje roditelje. Biblija kaže: “Bio im je poslušan” (Luka 2:51).