Jehovini svjedoci ne smatraju sebe protestantskom religijom. Zašto?

Protestantizam je nastao u Europi u 16. stoljeću kao pokret za reformaciju Rimokatoličke crkve. Izraz “protestanti” prvi je put bio upotrijebljen za sljedbenike Martina Luthera na Drugom saboru u Speyeru 1529. Otada se uglavnom koristi za sve one koji zastupaju načela i ciljeve reformacije. U skladu s time jedan rječnik navodi da se riječ “protestant” odnosi na “pripadnika jedne od nekoliko crkvenih denominacija koje ne priznaju vrhovnu vlast pape i prihvaćaju sljedeća reformacijska načela: ljudi se mogu opravdati samo vjerom, svi vjernici su svećenici i Biblija je jedini izvor objavljene istine” (Merriam-Webster’s Collegiate Dictionary, 11. izdanje).

Premda Jehovini svjedoci ne priznaju vrhovnu vlast pape i svesrdno zastupaju Bibliju kao jedini izvor istine, oni se u mnogim važnim pogledima ipak razlikuju od protestantskih religija. To potvrđuje i The Encyclopedia of Religion, koja navodi da su Jehovini svjedoci “drugačiji”. Razmotrimo tri načina na koja se oni razlikuju od protestantskih religija.

Kao prvo, premda protestantske crkve odbacuju neka obilježja katoličkog bogoslužja, reformatorski vođe odlučili su zadržati neka katolička učenja, naprimjer vjerovanje u Trojstvo, pakao i besmrtnost ljudske duše. Za razliku od toga Jehovini svjedoci smatraju da te dogme, osim što proturječe Bibliji, prikazuju Boga u posve krivom svjetlu. (Vidi stranice 4-7 u ovom časopisu.)

Kao drugo, Jehovini svjedoci nisu usredotočeni na isticanje nepravilnosti u drugim crkvama, već su prvenstveno zainteresirani da ljudima prenesu biblijske pouke. Oni ozbiljno shvaćaju sljedeći biblijski savjet: “Sluga Gospodnji ne treba se svađati, nego treba biti blag prema svima, sposoban poučavati, spreman na podnošenje zla. Treba blago preodgajati protivnike” (2. Timoteju 2:24, 25, Šarić). Točno je da Jehovini svjedoci ukazuju na razlike između biblijskih učenja i onog što naučavaju mnoge religije. No pritom im nije cilj reformirati druge vjerske organizacije, nego pomoći pojedincima kojima je iskreno stalo do toga da dobro upoznaju Boga i njegovu Riječ, Bibliju (Kološanima 1:9, 10). Jehovini svjedoci ne upuštaju se u uzaludne rasprave s ljudima drugačijih uvjerenja koji uporno osporavaju njihova učenja (2. Timoteju 2:23).

Kao treće, za razliku od protestantskog pokreta, koji se rascjepkao na stotine vjerskih zajednica, Jehovini svjedoci ostali su povezani kao ujedinjeno svjetsko bratstvo. Kad se radi o biblijskim učenjima, Jehovini svjedoci u preko 230 zemalja drže se savjeta apostola Pavla koji je rekao da kršćani trebaju “jedno govoriti”. Među njima nema podjela. Naprotiv, oni su uistinu “ujedinjeni istim umom i istim načinom razmišljanja” (1. Korinćanima 1:10). Unutar svoje organizacije nastoje ‘održati jedinstvo duha, u miru koji ih povezuje’ (Efežanima 4:3).