“Štovanje majke Božje znatno se proširilo kad su se (...) mase pogana počele slijevati u Crkvu. (...) Vjerski osjećaji i uvjerenja [tih poganskih obraćenika na kršćanstvo] dotad su tisućljećima bili pod utjecajem kulta božice koju se nazivalo ‘velika majka’ i ‘božanska djevica’” (The New Encyclopaedia Britannica, 1988, svezak 16, stranice 326 i 327).

“Ti ćeš začeti i roditi sina. Nadjeni mu ime Isus! On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. (...) Zato će se i Sveto što će se roditi od tebe zvati Sin Božji” (kurziv dodan; Luka 1:31-35, Šarić).

Navedeni biblijski reci jasno pokazuju da Marija nije bila majka Božja, već majka “Sina Božjeg”. Osim toga kako bi ona u svojoj utrobi uopće i mogla nositi onoga koga ‘ni nebesa ne mogu obuhvatiti’? (1. Kraljevima 8:27). Ona to nikad nije tvrdila. Upravo je učenje o Trojstvu dovelo do pojave mnogih oprečnih gledišta o identitetu Marije. Na koncilu u Efezu, održanom 431. godine, Marija je dobila titulu Theotokos (što na grčkom znači “Bogorodica”), odnosno “Majka Božja”, i time je bio otvoren put za štovanje Marije. Grad Efez stoljećima je bio središte idolskog obožavanja Artemide, božice plodnosti.

Tako su mnoga obilježja obožavanja Artemidinog lika “koji je pao s neba”, između ostalog i crkvene procesije, postala sastavni dio štovanja Marije (Djela apostolska 19:35). Još jedan običaj koji se uvukao u crkvena učenja bilo je štovanje likova i slika Marije i nekih drugih osoba.

Usporedite sljedeće biblijske retke: Matej 13:53-56; Marko 3:31-35; Luka 11:27, 28