Život i doba prvih kršćana
“Uzorne kućanice”
“Dok su tako putovali, ušao je u jedno selo. Ondje ga je neka žena imenom Marta primila u kuću. Ta je žena imala sestru koja se zvala Marija. Ona je sjela do nogu Gospodinovih i slušala riječi njegove. Marta je pak bila sva zaokupljena posluživanjem. Zato je pristupila i rekla: ‘Gospodine, zar ne mariš što me moja sestra ostavila samu da poslužujem? Reci joj da mi pomogne!’ A Gospodin joj je odvratio: ‘Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ zbog mnogo čega, a malo je toga potrebno ili samo jedno. Marija je izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti’” (LUKA 10:38-42)
MARTA je očigledno bila jako vrijedna žena. Nema sumnje da su je drugi zbog toga veoma cijenili. U 1. stoljeću među Židovima je bilo uvriježeno mišljenje da se vrijednost žene mjeri po tome koliko predano obavlja kućanske poslove i kako vodi brigu o svojoj obitelji.
Kršćanke koje su živjele u to vrijeme također se poticalo da budu “uzorne kućanice” (Titu 2:5). Osim toga one su trebale drugima govoriti o svojoj kršćanskoj vjeri (Matej 28:19, 20; Djela apostolska 2:18). Koje su sve dužnosti imale žene koje su u 1. stoljeću živjele u Izraelu? Što možemo naučiti iz onoga što je Isus rekao o Mariji?
Mnogobrojne obaveze. Kod Židova je bilo uobičajeno da žena ustaje vrlo rano, prije svitanja (Mudre izreke 31:15). Nakon što bi pripremila jednostavan obrok, najčešće kašu od žitarica, otpratila bi svoje sinove do sinagoge, gdje su pohađali školu. Kćeri su ostajale kod kuće s majkom, a ona bi ih poučavala svemu što vrsna žena treba znati.
Majka i njene kćeri započele bi dan obavljajući najosnovnije kućanske poslove — napunile bi svjetiljke uljem (1), pomele pod (2) i pomuzle kozu (3). Zatim bi došlo vrijeme za pravljenje kruha. Djevojčice bi najprije prosijale žito (4), a onda bi pomoću malog mlinskog kamena samljele zrnje kako bi dobile grubo brašno (5). Majka bi brašno pomiješala s vodom i dodala kvasac. Zamijesila bi tijesto (6) i ostavila ga da se diže dok ona obavlja ostale poslove. U međuvremenu djevojčice bi kiselile kozje mlijeko kako bi dobile svježi sir (7).
U kasnijim jutarnjim satima majka bi sa svojim kćerima otišla na trg na kojem se nalazila gradska tržnica. Ondje je uvijek bilo bučno, bilo zbog glasanja životinja bilo zbog vike kupaca koji su se cjenkali s prodavačima. Svuda uokolo širio se opojan miris začina. Na tržnici bi majka kupila namirnice koje su joj bile potrebne za taj dan (8), primjerice svježe povrće i sušenu ribu. Ako je bila kršćanka, vjerojatno je koristila priliku da s ljudima na trgu razgovara o svojoj vjeri (Djela apostolska 17:17).
Brižna je majka na putu prema tržnici i na povratku kući poučavala svoje kćeri vrijednim biblijskim načelima (5. Mojsijeva 6:6, 7). Možda im je govorila o načelima koja će im pomoći da jednog dana i same znaju mudro raspolagati novcem, posebno kad budu išle na tržnicu (Mudre izreke 31:14, 18).
Žene su u toku dana trebale ići i na zdenac po vodu (9). Dok bi zahvaćale vodu, vjerojatno bi razgovarale s drugim ženama koje bi ondje srele. Kad bi se vratila kući, majka bi pekla kruh sa svojim kćerima. Najprije bi oblikovale tijesto u plosnate pogačice, a zatim bi ih stavile u zagrijanu peć (10) koja se obično nalazila izvan kuće. Čekajući da se kruh ispeče, razgovarale bi i uživale u primamljivom mirisu koji je dopirao do njih.
Nakon toga otišle bi na obližnji potok prati rublje (11). Najprije bi očistile rublje lužinom — sapunom od natrijeve ili kalijeve soli pomiješane s pepelom nekih biljaka. Zatim bi ga isprale i ocijedile te prostrle po grmlju i stijenama da se osuši.
Nakon što bi donijele rublje kući, majka i kćeri popele bi se na ravni krov kuće kako bi, ako treba, zakrpale (12) rublje prije nego što ga ponovno slože u ormar. Kasnije bi majka učila kćeri vesti i tkati (13). Uskoro bi došlo vrijeme za pripremu večere (14). Židovi su bili veoma gostoljubivi, pa bi obitelj rado podijelila jednostavan obrok s gostima koji bi došli u njihov dom. Za večeru bi obično servirali kruh, povrće, svježi sir, sušenu ribu i svježu vodu.
Kako se dan polako primicao kraju, djeca bi se spremala za spavanje. Ako se neko dijete ozlijedilo, majka bi mu ranu namazala uljem kako bi što prije zacijeljela. Zatim bi uz treperavu svjetlost uljane svjetiljke roditelji ispričali djeci neku biblijsku priču i pomolili se s njima. A onda bi u njihovom skromnom domu zavladala tišina. Na kraju dana muž bi svojoj ženi s pravom mogao reći: “Tko će naći vrsnu ženu? Ona vrijedi puno više od bisera” (Mudre izreke 31:10).
Kako žena može izabrati “bolji dio”? Marljiva žena koja je živjela u 1. stoljeću imala je mnogo obaveza (Luka 10:40). Slično tome današnje žene, a posebno majke, imaju pune ruke posla. Moderni izumi pojednostavili su neke kućanske poslove. No osim što se moraju brinuti za dom i obitelj, mnoge zaposlene majke naporno rade i na poslu.
Usprkos svim tim obavezama, mnoge današnje kršćanke imaju stav kakav je imala i Marija, koja je spomenuta u biblijskom izvještaju citiranom u uvodu ovog članka. One veoma cijene duhovne vrijednosti (Matej 5:3). Dobro se brinu za svoju obitelj, na što ih potiče Biblija (Mudre izreke 31:11-31). No u svom životu primjenjuju savjet koji je Isus dao Marti. Ona je imala blizak odnos s Bogom i možemo biti sigurni da je primijenila savjet koji joj je Isus s ljubavlju dao. Današnje kršćanke ne dopuštaju da ih obavljanje kućanskih poslova spriječi u tome da uče o Bogu (15) i razgovaraju s drugima o svojoj vjeri (Matej 24:14; Hebrejima 10:24, 25). One time pokazuju da su izabrale “bolji dio” (Luka 10:42). Zbog toga ih Bog i Krist, a i njihova obitelj, veoma cijene (Mudre izreke 18:22).
