U biblijsko doba bilo je uobičajeno čuvati vino u mjehovima (Jošua 9:13). Mjehovi su se izrađivali od cijele kože nekih domaćih životinja, primjerice od koza ili jarića. Da bi se načinio mijeh, s tijela životinje najprije bi se uklonila glava i noge, a zatim bi se pažljivo oderala koža kako se ne bi moralo rezati trbuh. Koža bi se potom uštavila te bi se zašili svi otvori, osim onoga na vratu ili nozi koji bi služio kao otvor mijeha. Njega se obično zatvaralo čepom ili konopcem.

S vremenom bi se koža mijeha stvrdnula i izgubila bi elastičnost. Stoga u stare mjehove nije bilo dobro stavljati mlado vino koje još uvijek fermentira. Otvrdnula koža starog mijeha vjerojatno bi se uslijed fermentacije proderala. S druge strane novi su mjehovi bili elastičniji i mogli su podnijeti pritisak koji se stvara fermentacijom mladog vina. Prema tome Isus je rekao nešto što je u to doba svima bilo poznato. Objasnio je što će se dogoditi ako netko stavi mlado vino u stare mjehove: “Novo će vino proderati mjehove i prolit će se, a mjehovi će propasti. Nego novo se vino treba staviti u nove mjehove” (Luka 5:37, 38).

Prema izvještaju iz Djela apostolskih tijekom meteža koji je nastao u jeruzalemskom hramu tisućnik rimske vojske uhitio je Pavla, misleći da je on vođa pobunjeničke grupe od “četiri tisuće bodežara” (Djela apostolska 21:30-38, bilješka). Što se zna o tim bodežarima?

Grčka riječ koja je prevedena s “bodežari” dolazi od latinske riječi sicarii, koja znači “oni koji koriste sicu”, to jest bodež. Josip Flavije, povjesničar iz 1. stoljeća, opisuje bodežare, odnosno sikarije, kao grupu fanatičnih židovskih domoljuba i zakletih neprijatelja Rima, koji su sudjelovali u organiziranim ubojstvima utjecajnih osoba iz političkog života.

Josip Flavije rekao je da su sikariji “ubijali ljude usred bijela dana na ulicama grada. To su uglavnom činili tijekom blagdana, kad bi se pomiješali s mnoštvom, skrivajući ispod haljine bodež kojim bi proboli svoje neprijatelje”. Kad bi se žrtva srušila na pod, sikariji bi se pretvarali da su zgroženi tim ubojstvom kako nitko ne bi posumnjao na njih. Josip Flavije dodao je kako su sikariji kasnije imali važnu ulogu u židovskoj pobuni protiv Rima, koja je trajala od 66. do 70. godine. Stoga je rimski tisućnik želio uhititi čovjeka za kojeg je smatrao da bi mogao biti vođa te grupe.