Još od patrijarhalnog doba u obiteljima Božjih slugu prvorođeni sin dobivao je posebna prava. Nakon očeve smrti najstariji bi sin postao glava obitelji i preuzeo bi odgovornosti koje su s tim bile povezane. Trebao se brinuti za obitelj, a oni koji su i dalje živjeli s njim u istom kućanstvu trebali su poštovati njegov autoritet. Osim toga prvorođenac je zastupao obitelj pred Bogom. Svi sinovi dobivali su svoj dio nasljedstva, no prvorođenac je dobivao najveći dio. U usporedbi s imetkom koji bi mogli naslijediti ostali sinovi, prvorođeni sin naslijedio bi dvostruki dio imetka.

U danima patrijarha najstariji sin mogao se odreći prava prvorodstva. Naprimjer Ezav je to pravo prodao svom mlađem bratu (1. Mojsijeva 25:30-34). Jakov je oduzeo pravo prvorodstva svom najstarijem sinu Rubenu i dao ga Josipu. Ruben je to pravo izgubio zbog svog nemoralnog vladanja (1. Ljetopisa 5:1). Međutim prema Mojsijevom zakonu muškarac koji je imao više žena nije mogao prenijeti pravo prvorodstva s prvorođenca jedne žene na prvorođenca druge žene samo zato što je tu ženu više volio. Otac je morao poštovati pravo koje je rođenjem dobivao njegov prvorođeni sin (5. Mojsijeva 21:15-17).

Isus je osudio svoje vjerske protivnike, pismoznance i farizeje, zato što su “povećavali filakterije svoje” (Matej 23:2, 5). Filakterije su crne kožne kutijice kockastog ili pravokutnog oblika koje su pripadnici tih vjerskih grupa nosili na čelu ili su ih vezali za prednju stranu nadlaktice kako bi im bile blizu srca. U tim kutijicama nalazili su se dijelovi teksta Svetog pisma. Običaj nošenja filakterija nastao je iz doslovnog tumačenja jedne upute koju je Bog dao Izraelcima. Ona glasi: “Neka se ove riječi koje ti danas zapovijedam urežu u srce tvoje. (...) I priveži ih kao znak na ruku svoju i neka ti budu kao povez na čelu” (5. Mojsijeva 6:6-8). Nije poznato kad su se točno počele nositi filakterije, no većina učenjaka smatra da taj običaj potječe iz 3. ili 2. stoljeća prije nove ere.

Isus je iz dva razloga osudio taj običaj. Kao prvo, pismoznanci i farizeji povećavali su svoje filakterije kako bi drugima pokazali koliko su pobožni. Kao drugo, pripadnici tih skupina smatrali su filakterije amajlijama koje im pružaju zaštitu, što je očito bila zabluda. U izvanbiblijskoj literaturi grčka riječ phylakterion prevodi se kao “utvrđeno mjesto”, “stražarnica” ili “ono što pruža zaštitu”.