POZNATI izvještaj iz Prve knjige Mojsijeve govori o tome kako su Josipa njegova vlastita braća prodala nekim jišmaelskim trgovcima koji su išli u Egipat. Njihova je karavana dolazila iz Gileada, a deve su prenosile balzam i drugu robu u Egipat (1. Mojsijeva 37:25). Iz tog kratkog izvještaja može se zaključiti da je u stara vremena balzam iz Gileada bio vrlo tražena roba na Bliskom istoku i da je bio cijenjen zbog posebnih ljekovitih svojstava.

Međutim nekoliko stoljeća kasnije prorok Jeremija žalosno je upitao: “Zar nema balzama u Gileadu?” (Jeremija 8:22). Zašto je postavio to pitanje? Što je zapravo balzam? Postoji li i danas neki ljekoviti balzam?

Balzam je općenit naziv za aromatičnu, obično masnu i smolastu tvar koja se dobiva od raznih biljaka i grmova. Balzam, koji se često koristio za pripremu kada i miomirisa, u staro je doba na Bliskom istoku bio luksuzna roba. On je bio jedan od sastojaka svetog ulja pomazanja i kada koje su Izraelci počeli koristiti u svetom šatoru ubrzo nakon što su izašli iz Egipta (2. Mojsijeva 25:6; 35:8). Među skupim darovima koje je kraljica od Sabe donijela kralju Salamunu bio je i balzam (1. Kraljevima 10:2, 10). Esteru su šest mjeseci uljepšavali te masirali balzamom prije nego što je došla pred perzijskog kralja Ahasvera (Estera 1:1; 2:12).

Balzam je dolazio iz raznih krajeva Bliskog istoka, no onaj koji je potjecao iz Gileada, područja istočno od rijeke Jordana, dolazio je iz Obećane zemlje. Patrijarh Jakov balzam je smatrao jednim od “najboljih proizvoda [Obećane] zemlje” te ga je poslao u Egipat na dar jednom uvaženom čovjeku (1. Mojsijeva 43:11). Među robom koju su Juda i Izrael izvozili u Tir prorok Ezekijel spomenuo je i balzam (Ezekijel 27:17). Balzam je bio poznat po tome što se koristio u medicinske svrhe. U literaturi iz starog doba često se spominju njegova ljekovita svojstva i njegovo djelovanje na obnavljanje kože, posebno pri zacjeljivanju rana.

Zašto je onda Jeremija upitao: “Zar nema balzama u Gileadu?” Da bismo odgovorili na to pitanje, moramo se prisjetiti u kakvom se stanju tada nalazio izraelski narod. Prorok Izaija je desetljećima ranije zorno opisao njihovo žalosno duhovno stanje: “Od tabana do glave nema zdrava mjesta na tijelu. Ozljede i modrice i rane otvorene — nisu očišćene ni povijene” (Izaija 1:6). Umjesto da su priznali u kakvom se jadnom stanju nalaze i da su potražili lijek, Izraelci su i dalje svojeglavo postupali. Jeremija je u svoje vrijeme mogao samo žalosno uzviknuti: “Odbacili su riječ Jehovinu, pa kakva je onda mudrost njihova?” Da su se vratili Jehovi, on bi ih izliječio. Stoga pitanje “zar nema balzama u Gileadu?” uistinu potiče na razmišljanje (Jeremija 8:9).

Današnji je svijet po mnogočemu pun “ozljeda i modrica i rana otvorenih”. Ljudi pate zbog siromaštva, nepravde, sebičnosti i bezobzirnosti, a sve se to događa zato što je ohladnjela ljubav prema Bogu i bližnjemu (Matej 24:12; 2. Timoteju 3:1-5). Mnogi se osjećaju odbačenima zbog svoje rase, nacionalnosti ili starosti. Povrh svega toga bol im zadaju glad, bolesti, ratovi i smrt. Poput Jeremije, mnogi iskreni vjernici pitaju se ima li “balzama u Gileadu”, koji bi mogao poviti emocionalne rane onima koji pate i pružiti im duhovnu pomoć.

Ponizni ljudi u Isusovo vrijeme razmišljali su o tom istom pitanju. No oni su dobili odgovor. Početkom 30. godine Isus je u sinagogi u Nazaretu pročitao sljedeće riječi iz svitka proroka Izaije: “Jehova me pomazao da objavim dobru vijest krotkima. Poslao me da povijem rane onima koji su srca slomljena” (Izaija 61:1). Isus je potom te riječi primijenio na sebe, otkrivajući da je on Mesija koji ima zadatak obznaniti poruku koja ljudima donosi utjehu (Luka 4:16-21).

Tijekom svoje službe Isus je revno propovijedao dobru vijest o Božjem Kraljevstvu (Matej 4:17). U Propovijedi na gori obećao je onima koji su bili u nevolji da će se njihove okolnosti promijeniti. Rekao je: “Sretni ste vi koji sada plačete, jer ćete se smijati” (Luka 6:21). Objavljujući dolazak Božjeg Kraljevstva, odnosno prenoseći poruku koja ulijeva nadu, Isus je “povio rane onima koji su srca slomljena”.

 “Dobra vijest o kraljevstvu” jednako je utješna i u naše vrijeme (Matej 6:10; 9:35). Uzmimo za primjer Rogera i Liliane. U siječnju 1961. prvi su put saznali za Božje obećanje o vječnom životu i to je na njih djelovalo poput umirujućeg balzama. “Kad sam razmišljala o onome što sam saznala, bila sam toliko sretna da sam plesala po kuhinji”, prisjeća se Liliane. Roger, koji je u to vrijeme bio djelomično paraliziran već deset godina, dodaje: “Zahvaljujući divnoj nadi u uskrsnuće i u prestanak svih patnji i bolesti postao sam jako sretan, osjetio sam pravu životnu radost” (Otkrivenje 21:4).

Godine 1970. umro je njihov jedanaestogodišnji sin. Iako je to za njih bio strašan gubitak, nisu se prepustili očaju. Osobno su se uvjerili u to da Jehova “liječi one koji su srca slomljena i povija rane njihove” (Psalam 147:3). Njihova nada pružila im je utjehu. Dobra vijest o predstojećem Božjem Kraljevstvu već im skoro 50 godina donosi mir i zadovoljstvo.

Dakle ima li u današnje vrijeme “balzama u Gileadu”? Da, duhovni balzam još uvijek postoji. Utjeha i nada koje pruža dobra vijest o Kraljevstvu imaju moć zaliječiti rane onima koji su slomljena srca. Biste li voljeli doživjeti takvo izlječenje? Trebate samo širom otvoriti srce i prihvatiti utješnu poruku iz Božje Riječi te njome ispuniti svoj život. To su već učinili milijuni ljudi.

Ljekovita svojstva tog balzama ukazuju na daleko veće olakšanje koje tek predstoji. Brzo se približava vrijeme kad će Jehova Bog provesti “liječenje narodâ” i dati im vječni život. U to vrijeme “nitko od stanovnika neće reći: ‘Bolestan sam.’” Da, još uvijek postoji “balzam u Gileadu” (Otkrivenje 22:2; Izaija 33:24).