Prema djelu World Christian Encyclopedia, u svijetu postoji oko 10 000 religija. Budući da sukobi između pripadnika različitih religija uzrokuju neizrecive patnje, mnogi vjernici vide rješenje tog problema u međuvjerstvu. Oni smatraju da međuvjerstvo može donijeti mir i ujediniti ovaj razjedinjen svijet.

Biblija nas potiče da budemo ujedinjeni. Apostol Pavao usporedio je kršćansku skupštinu s ljudskim tijelom, “kojemu su svi dijelovi skladno sastavljeni i složno rade” (Efežanima 4:16). Slično tome apostol Petar potaknuo je svoje suvjernike: “Svi budite jednakih misli” (1. Petrova 3:8).

Prvi kršćani živjeli su među ljudima različitih kultura i religija. No, pišući o udruživanju pripadnika različitih religija, Pavao je upitao: “Što je zajedničko vjerniku i nevjerniku?” Potom je upozorio kršćane da “izađu iz njihove sredine” (2. Korinćanima 6:15, 17). Pavao je očito osudio međuvjerstvo. Zašto je to učinio?

Pavao je objasnio da bi duhovno zajedništvo između pravog kršćanina i nekoga tko to nije bilo nejednak jaram, veza koja nije ni skladna ni primjerena (2. Korinćanima 6:14). To bi samo moglo naštetiti vjeri kršćanina. Pavao je bio zabrinut poput oca koji zna da se neka djeca u njegovom susjedstvu loše ponašaju. Budući da mu je stalo do dobrobiti svog djeteta, otac mu mudro kaže s kim se ne smije igrati. Ta se zabrana drugima možda ne sviđa. No s obzirom na okolnosti, to što se njegovo dijete ne druži s takvom djecom te je na neki način odijeljeno od njih štiti ga od njihovog lošeg utjecaja. Slično tome Pavao je znao da će odijeljenost od drugih religija štititi kršćane od njihovih štetnih običaja i učenja.

Kad je zauzeo takav stav, Pavao se ugledao na Isusa. Iako je Isus pružio najveći primjer u promicanju mira među ljudima, nije prihvaćao međuvjerstvo. Dok je Isus bio na Zemlji, postojale su mnoge vjerske skupine, poput farizeja i saduceja. Ustvari, pripadnici tih vjerskih sljedbi udružili su snage u borbi protiv Isusa, a u tome su otišli tako daleko da su smišljali kako će ga ubiti. S druge strane Isus je zapovjedio svojim sljedbenicima da se ‘čuvaju farizejskog i saducejskog učenja’ (Matej 16:12).

A kako je s nama danas? Vrijedi li još uvijek biblijsko upozorenje da se klonimo međuvjerstva? Da, vrijedi. To je zato što se međuvjerskim aktivnostima ne mogu spojiti različita vjerska uvjerenja, kao što se ni voda i ulje ne mogu pomiješati samo tako da se uliju u istu posudu. Naprimjer kad se pripadnici različitih religija sakupe da bi se molili za mir, kojem se bogu obraćaju? Trojednom bogu kršćanstva? Hinduističkom bogu Brahmi? Budi? Ili nekom drugom?

Prorok Mihej pretkazao je da će “u posljednjim danima” ljudi iz svih naroda govoriti: “Dođite! Pođimo na goru Jehovinu i u dom Boga Jakovljeva! On će nas poučavati putevima svojim, i ići ćemo stazama njegovim” (Mihej 4:1-4). Tako će u cijelom svijetu zavladati mir i jedinstvo, ali ne zbog stapanja svih religija, već zato što će svi ljudi prihvatiti jednu pravu vjeru.