“DA BI svi narodi mogli čuti dobru vijest, neki kršćani morali su biti spremni ostaviti svoju obitelj i svoj dom kako bi propovijedali dobru vijest u nekoj stranoj zemlji.” Tim je riječima David Splane, član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, najavio zanimljiv i vrlo poučan duhovni program.

Trinaestog ožujka 2010. održana je promocija 128. razreda Gileada, misionarske škole Jehovinih svjedoka. Na promociji je bilo gotovo 8 000 prisutnih. Osim misionara programu su prisustvovali i njihovi prijatelji, članovi obitelji te drugi gosti iz 27 zemalja.

Brat Splane, koji je predsjedao sastankom, započeo je program razmatranjem Isusove zapovijedi: “Zato idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda” (Matej 28:19, 20). Istaknuo je kako je Isus rekao svojim učenicima da idu k ljudima. Istina, neki ljudi iz Mezopotamije, sjeverne Afrike i raznih dijelova Rimskog Carstva došli su u Jeruzalem na Pedesetnicu 33. godine i ondje čuli dobru vijest. Usprkos tome “učenici nisu mogli ostati kod kuće i čekati da ljudi iz svih naroda dođu k njima”, rekao je govornik. “Trebali su ići ‘sve do kraja zemlje’ da bi našli ljude” (Djela apostolska 1:8).

“Isus nije samo rekao svojim učenicima što trebaju činiti”, kazao je brat Splane. “Naučio ih je kako to trebaju činiti. Nije im samo rekao da se mole — naučio ih je kako se moliti. Nije im samo rekao da propovijedaju — objasnio im je kako trebaju propovijedati. Nije im samo rekao da budu dobri učitelji — pokazao im je kako na dobar i djelotvoran način poučavati ljude istini.”

Obraćajući se roditeljima novih misionara, predsjedavajući programa citirao je obećanje koje je Isus dao svojim učenicima: “Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka ovoga poretka” (Matej 28:20). Brat Splane ohrabrio je prisutne rekavši da će se Isus i dalje brinuti za misionare dok budu služili u stranim zemljama.

Anthony Morris, član Vodećeg tijela, rekao je polaznicima Gileada: “Slobodno se hvalite.” Kazao je da se ljudi mogu hvaliti na ispravan i neispravan način. Neispravno se hvali onaj koji veliča samog sebe. Ispravan način na koji se možemo hvaliti opisan je u 1. Korinćanima 1:31: “Tko se hvali, neka se hvali Jehovom!” Brat Morris rekao je: “Biti razborit i poznavati Jehovu Boga — to je nešto čime se možemo hvaliti. Ustvari, za vas — a i za mene — najveća je čast nositi njegovo sveto ime, zvati se Jehovinim svjedocima” (Jeremija 9:24).

Potom je govornik istaknuo koliko je važno objavljivati Jehovino ime ispričavši iskustvo jednog misionara koji služi u Africi. Taj je misionar krenuo na put sa svojom ženom kako bi u jednom mjestu održao biblijsko predavanje. Kad su se zaustavili na jednoj kontrolnoj točki, mladi je vojnik uperio pušku u brata i upitao ga tko je on. Njegova se žena prisjetila onoga što su učili u Gileadu, pa se nagnula prema njemu i šapnula mu: “Reci mu da si Jehovin svjedok i da ideš održati biblijsko predavanje.” On je poslušao njen savjet i vojnik im je dozvolio da krenu dalje. Sutradan su supružnici čuli na radiju kako je predsjednik rekao vojnicima da traže  ubojice koji se predstavljaju kao misionari! Budući da nisu samo rekli da su misionari nego su se identificirali kao Jehovini svjedoci, bili su pošteđeni problema i neugodnosti. Brat Morris zaključio je svoj govor riječima: “Kad dođete u zemlju u koju ste dodijeljeni, slobodno se hvalite. Hvalite se svime što će Jehova učiniti služeći se vama na svoju vječnu slavu.”

Geoffrey Jackson, član Vodećeg tijela koji je nekad i sam služio kao misionar, potaknuo je nove misionare da razmisle o tom pitanju. Upitao je prisutne: “Na što mislimo kad kažemo da je netko misionar?” Objasnio je da riječ “misionar” potječe od latinskog izraza koji se odnosi na pojedinca ili grupu ljudi koji su poslani na važan zadatak. Mi kao Jehovini svjedoci imamo zadatak propovijedati dobru vijest i pomagati drugima u duhovnom pogledu. To činimo po uzoru na Isusa Krista, koji je uvijek imao na umu zadatak zbog kojeg je bio poslan na Zemlju. Isus je rimskom upravitelju Ponciju Pilatu rekao: “Zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu” (Ivan 18:37).

Govornik je novim misionarima skrenuo pažnju na biblijski izvještaj o osvajanju Jerihona. Izraelski su ratnici šest dana zaredom trebali ustati rano ujutro, naoružati se, obići oko Jerihona i potom se vratiti u tabor. “Gledajući s ljudskog stanovišta”, rekao je govornik, “njihov se zadatak činio nerazumnim i čudnim.” Dodao je da su neki vojnici možda mislili: “Samo tratimo vrijeme.” No sedmog su dana Izraelci dobili zapovijed da sedam puta obiđu oko grada i da se nakon toga oglase snažnim ratnim poklikom. Do čega je to dovelo? Zidine Jerihona su se srušile (Jošua 6:13-15, 20).

Brat Jackson istaknuo je četiri pouke iz izvještaja o padu Jerihona. (1) Prijeko je potrebna poslušnost. Sve trebamo činiti onako kako Jehova želi, a ne misliti da je bolje raditi po svom. (2) Jako je važno imati vjeru i pouzdanje u Jehovu. “Zidine Jerihona pale su vjerom”, a ne upotrebom udarnih ovnova (Hebrejima 11:30). (3) Moramo biti strpljivi. Prije ili kasnije ‘stići će nas’ Jehovini blagoslovi (5. Mojsijeva 28:2). (4) Nemojte se predati. Nikad nemojte zaboraviti na svoj zadatak. Brat Jackson zaključio je svoje izlaganje riječima: “Budete li imali na umu te misli, izvršit ćete svoj zadatak na čast i slavu Jehovi.”

“Njeguj ljubav prema Bibliji i njenom Autoru.” Tako je glasio naslov govora koji je iznio Maxwell Lloyd, član Odbora podružnice u Sjedinjenim Državama. On je misionarima rekao: “Biblija za vas mora biti živa riječ.” Potom ih je potaknuo: Nikad nemojte dopustiti da vaša ljubav prema Jehovi Bogu ugasne. Nemojte očekivati da će svi razumjeti ono čemu ih poučavate. Naučite na jednostavan način objašnjavati biblijske istine kako bi one doprle do srca osoba s kojima proučavate. Budite ponizni. Nemojte se razmetati svojim znanjem. Poučavajte ih i tako da im pružite dobar primjer. Osobe s kojima proučavate trebaju vidjeti da gajite duboku ljubav prema Bibliji.

“Promotrite gavrane.” Govor s tim naslovom održao je Michael Burnett, nastavnik u Gileadu koji je nekad bio misionar. Rekao je da ćemo s vremena na vrijeme iz ovog ili onog razloga biti zabrinuti. No trebamo se prisjetiti Isusovih riječi: “Promotrite kako gavrani ne siju niti žanju, (...) a ipak ih Bog hrani” (Luka 12:24). Prema savezu Zakona, gavrani su bili nečiste ptice i nije ih se smjelo jesti. Trebalo ih se smatrati odvratnima (3. Mojsijeva 11:13, 15). No unatoč tome Bog ih hrani. “Stoga ako ikad budete zbog nečeg jako zabrinuti”, rekao je brat Burnett, “sjetite se gavranova. Ako se Bog brine za ptice koje se smatralo nečistima i odvratnima, koliko će se tek brinuti za vas koji ste čisti u njegovim očima!”

 “Ne činim ti krivo.” Mark Noumair, još jedan nastavnik u Gileadu, pomogao je svim prisutnima da pomno razmisle o Isusovoj usporedbi o radnicima u vinogradu. Neki od njih naporno su radili cijeli dan. Drugi su radili samo jedan sat. No svi su dobili istu plaću! Oni koji su radili dulje počeli su prigovarati. Gospodar vinograda rekao je onima koji su prigovarali: ‘Ne činim vam krivo. Zar se niste dogovorili sa mnom za denar? Uzmite svoje i idite!’ (Matej 20:13, 14). Koja je pouka te usporedbe? Nemoj se uspoređivati s drugima. “Budeš li kritički gledao na druge i uspoređivao se s njima, nećeš biti sretan”, rekao je brat Noumair. “Što je još gore, to bi te moglo navesti da prestaneš izvršavati svoj zadatak i odrekneš se te dragocjene službe.” Govornik je podsjetio misionare da Isus nadgleda duhovnu žetvu koja se odvija u današnje vrijeme te da može postupati sa svojim sljedbenicima kako god želi. Ako Jehova i Isus odluče učiniti nešto više za druge, tebi ne čine ništa krivo. Misli na ono što je tvoje i nikad nemoj zbog tuđe “plaće” odustati od zadatka koji ti je Jehova povjerio.

Kad nisu na nastavi te kad ne uče i pripremaju se za zadatke koje dobivaju u školi, polaznici Gileada idu u službu propovijedanja s članovima obližnjih skupština Jehovinih svjedoka. Sam Roberson, nastavnik u Gileadu, zamolio je nekoliko polaznika da ispričaju neka iskustva iz službe. Naprimjer sestra Alessandra Kirchler upoznala je jednu ženu koja je bila jako zabrinuta zbog toga što joj sin puši. Sestra ju je kasnije ponovno posjetila kako bi joj donijela jedan članak iz časopisa Probudite se! koji je govorio o pušenju. Iako nikog nije bilo kod kuće, ostavila je taj članak. Nakon nekog vremena našla je tu ženu kod kuće, a ona ju je pozvala da uđe. Žena je rekla da joj se svidio članak te je dodala: “Često sam se pitala čemu me Bog želi poučiti time što mi zadaje tolike nevolje.” Alessandra joj je na temelju Biblije objasnila da Bog ne uzrokuje zlo koje nas snalazi (Jakov 1:13). Sada ta žena i njen sin proučavaju Bibliju.

Melvin Jones, koji radi u Službenom odjelu američke podružnice, intervjuirao je trojicu braće koja su završila Gilead. Bili su to Jon Sommerud, koji služi u Albaniji, Mark Anderson, koji služi u Keniji, i James Hinderer, koji služi u odjelu koji upravlja radom škola i tečajeva u Pattersonu. Sva trojica složila su se da Gilead ne pomaže polaznicima da samo dobro upoznaju važne biblijske istine, nego ih uči i da primjenjuju ono što su naučili, bez obzira na to odakle dolaze i gdje služe.

Na kraju je jedan od polaznika u ime cijelog razreda pročitao dirljivo pismo zahvale. John Barr, koji ima 96 godina i najstariji je član Vodećeg tijela, zaključio je program molitvom u kojoj je zamolio Jehovu da blagoslovi službu misionara iz 128. razreda Gileada.