SMRT djeteta jedan je od najbolnijih gubitaka koje čovjek može doživjeti. No Jehova Bog može nadoknaditi takav gubitak. To znamo po tome što je u biblijsko doba nekim ljudima dao moć da uskrsavaju mrtve. Izvještaj o jednom takvom događaju zapisan je u 2. Kraljevima 4:8-37. Ondje se govori o tome kako je prorok Elizej uskrsnuo jednog dječaka.

To se dogodilo u gradu Šunemu. Jedna žena, koja je bila nerotkinja, i njen muž dobrostivo su se ophodili s Elizejem — redovito su ga pozivali na jelo i nudili mu da prespava kod njih, na čemu im je on bio vrlo zahvalan. Jednog dana prorok je rekao toj ženi: “Dogodine u ovo doba grlit ćeš sina!” Ona je mislila da nikad neće dobiti dijete, a onda je rodila sina, upravo kao što joj je Elizej i rekao. No, nažalost, njena radost nije dugo potrajala. Nekoliko godina kasnije, dok je dječak bio u polju, počela ga je jako boljeti glava, pa su ga odnijeli kući, gdje je umro ‘na majčinim koljenima’ (reci 16, 19, 20). Shrvana tugom, majka je podignula dječakovo beživotno tijelo i nježno ga položila na postelju na kojoj je često spavao prorok Elizej.

Potom je uz pristanak svog muža žurno krenula prema gori Karmel. Prešla je tridesetak kilometara kako bi vidjela Elizeja. Kad je došla do njega, nije stala naricati ni plakati niti je na neki drugi način izrazila svoju duboku bol. Je li razlog bio to što je čula da je Elizejev prethodnik Ilija u prošlosti uskrsnuo sina jedne udovice? (1. Kraljevima 17:17-23). Je li Šunamka vjerovala da Elizej može uskrsnuti njenog sina? Bilo kako bilo, nije htjela krenuti kući sve dok Elizej nije pristao poći s njom.

Kad je došao u Šunem, Elizej je sam ušao u sobu u kojoj je često boravio. Ondje je ugledao mrtvog dječaka koji je ležao “na postelji njegovoj” (redak 32). Prorok se obratio Jehovi u molitvi. Možemo samo zamisliti koliko se usrdno molio. Zatim se sasvim približio tom malenom dječaku i ‘njegovo se tijelo ugrijalo’. Dječakovo maleno srce ponovno je počelo kucati! Elizej je pozvao njegovu majku i rekao joj: “Uzmi sina svojega!” Kad je čula te riječi, njena se silna bol nesumnjivo pretvorila u neopisivu radost (reci 34, 36).

Izvještaj o uskrsnuću Šunamkinog sina pruža nam utjehu i nadu. Jehova razumije koliku bol osjećaju roditelji kojima je umrlo dijete. Što je još važnije, on im želi nadoknaditi taj gubitak (Job 14:14, 15). Uskrsnuća koja su Elizej i neki drugi pojedinci učinili u biblijsko doba pokazuju što će Jehova učiniti u daleko većem omjeru u pravednom novom svijetu koji će uskoro uspostaviti. *

To što netko vjeruje u ono što Biblija govori o uskrsnuću ne znači da uopće ne osjeća bol kad mu umre voljena osoba. Jedan bogobojazni kršćanin koji je izgubio sina jedinca rekao je: “Bol koju osjećam neće u potpunosti nestati sve dok ne budem mogao ponovno zagrliti svog sina.” Zamislite kako bi bilo divno da se ponovno vidite sa svojim voljenima koji su umrli. I sama pomisao na to da biste ih jednog dana mogli ponovno zagrliti može vam pomoći da lakše podnosite svoju bol. Ne potiče li vas to da bolje upoznate Boga koji nam daje tu dragocjenu nadu?