Jehovini svjedoci nikada nisu liječili vjerom. I oni poput Isusa vjeruju da je njihov glavni zadatak propovijedati dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Osim toga oni vjeruju da se prave kršćane ne prepoznaje po liječenju vjerom, nego po nečemu daleko važnijem.

Naravno, za sve nas vrlo je značajno to što je Isus Krist u 1. stoljeću suosjećajno liječio bolesne. Time nam je zajamčio da u vrijeme kad on bude Kralj Božjeg Kraljevstva “nitko od stanovnika neće reći: ‘Bolestan sam’” (Izaija 33:24).

No kakva je situacija danas? Iscjelitelji vjerom u kršćanskim i u nekim nekršćanskim religijama tvrde da mogu na čudotvoran način liječiti ljude. No sam Isus ozbiljno je upozorio da će se pojaviti pojedinci koji će tvrditi da u njegovo ime ‘čine mnoga čuda’. Objasnio je da će im reći: “Nikad vas nisam poznavao! Odlazite od mene, vi koji činite bezakonje!” (Matej 7:22, 23, bilješka). Dakle jesu li navodna čuda današnjih iscjelitelja vjerom uistinu pokazatelj Božjeg priznanja, odnosno dokaz njegovog blagoslova?

Pogledajmo što Biblija kaže o Isusovim izlječenjima. Ako njegova izlječenja usporedimo s metodama kojima se služe današnji iscjelitelji, lako ćemo zaključiti potječu li suvremena izlječenja vjerom od Boga.

Isus se nije služio izlječenjima kako bi privukao sljedbenike ili velike mase ljudi. Baš suprotno, u više je navrata izliječio ljude daleko od očiju javnosti. Mnogo je puta rekao onima koje je izliječio da o tom čudu nikome ne govore (Luka 5:13, 14).

Isus nije naplaćivao čuda koja je činio (Matej 10:8). Osim toga uvijek je bio uspješan. Potpuno je izliječio sve koji su došli k njemu, a njihovo izlječenje nije ovisilo o njihovoj vjeri (Luka 6:19; Ivan 5:5-9, 13). Isus je čak uskrsavao mrtve! (Luka 7:11-17; 8:40-56; Ivan 11:38-44).

Međutim Isus nije činio ta čuda zato da izazove snažne emocije kojima bi privukao ljude da postanu njegovi sljedbenici. Umjesto toga njegov glavni zadatak bio je objavljivanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu. Isus je svoje sljedbenike osposobio da pomažu drugima kako bi postali njegovi učenici i da ih poučavaju o tome da će pod vlašću Božjeg Kraljevstva imati savršeno zdravlje (Matej 28:19, 20).

Istina, neki Isusovi sljedbenici iz 1. stoljeća imali su poseban dar liječenja, ali taj je dar s vremenom nestao (1. Korinćanima 12:29, 30; 13:8, 13). Prave kršćane danas se ne prepoznaje po čudotvornim izlječenjima, nego po samopožrtvovnoj ljubavi (Ivan 13:35). U naše vrijeme liječenje vjerom nije dovelo do stvaranja prave kršćanske obitelji koja se sastoji od ljudi različitih rasa i različitog porijekla, koje povezuje samopožrtvovna ljubav.

No postoji zajednica kršćana koje ujedinjuje toliko snažna ljubav da ne žele nauditi jedan drugome niti ikome drugome, čak ni u najstrašnijim ljudskim sukobima. O kome se radi? O Jehovinim svjedocima. Oni su u čitavom svijetu poznati po tome što pokazuju ljubav sličnu Kristovoj. Pravo je čudo ujediniti ljude različitog rasnog, nacionalnog, kulturnog i etničkog porijekla, i to se može postići samo pod utjecajem Božjeg svetog duha. Zašto ne biste došli na neki sastanak Jehovinih svjedoka i sami se u to uvjerili?