“JEDNOSTAVNO to ne razumijem”, kaže Devon. “Izgleda da mnogi vjernici u mojoj crkvi svaki tjedan dobivaju sveti duh, a zatim počnu govoriti raznim jezicima. Neki od njih žive nemoralno. S druge strane ja nastojim živjeti moralno, ali koliko god da se molim za sveti duh još nikad nisam dobio dar duha. Kako je to moguće?”

Gabriel također ide u crkvu u kojoj prisutni navodno dobivaju sveti duh i govore jezicima. On kaže: “Smeta me što me u molitvi drugi prekidaju glasnim govorom koji ne razumijem ni ja, a ni oni. Nitko zapravo nema koristi od toga. Zar ne bi darovi Božjeg duha trebali imati neku korisnu svrhu?”

Razmišljanje o Devonovom i Gabrielovom iskustvu potiče nas da se upitamo: Jesu li vjernici crkava koji govore jezicima doista nadahnuti od Boga? Da bismo odgovorili na to pitanje, trebamo najprije nešto reći o čudesnom daru govorenja jezicima koji su imali kršćani u 1. stoljeću.

U Bibliji možemo pročitati izvještaje o muškarcima i ženama koji su dobili sposobnost da govore jezike koje nikada nisu učili. To se prvi put dogodilo na Pedesetnicu 33. godine, nekoliko tjedana nakon smrti Isusa Krista. Tog se dana otprilike 120 Isusovih učenika u Jeruzalemu “ispunilo svetim duhom i počelo govoriti raznim jezicima”. Ljudi koji su došli iz drugih zemalja “bili su zbunjeni, jer je svatko čuo učenike kako govore njegovim jezikom” (Djela apostolska 1:15; 2:1-6).

Biblija spominje još neke Isusove učenike iz 1. stoljeća koji su imali tu izvanrednu sposobnost. Naprimjer apostol Pavao je pod utjecajem svetog duha dobio čudesnu sposobnost da govori mnogim jezicima (Djela apostolska 19:6; 1. Korinćanima 12:10, 28; 14:18). Logično bi bilo zaključiti da je svaki takav dar Božjeg svetog duha trebao služiti korisnoj svrsi. Dakle koja je bila svrha govorenja jezicima u biblijska vremena?

Kad je pisao kršćanima u Korintu, među kojima je po svemu sudeći bilo onih koji su govorili jezicima, Pavao je objasnio da su ‘jezici znak za nevjernike’ (1. Korinćanima 14:22). Dakle sposobnost govorenja jezicima, zajedno s drugim čudesnim  sposobnostima, bila je pokazatelj promatračima da novoosnovana kršćanska skupština ima Božje odobravanje i podršku. Čudesni darovi bili su poput putokaza koji je ljudima što su tražili istinu pokazivao gdje mogu pronaći Božji izabrani narod.

Zanimljivo je da Biblija ne kaže da su Isus ili itko od pretkršćanskih proroka imali čudesnu sposobnost govorenja jezicima koje nisu učili. Dakle dar govorenja jezicima koji su dobili Isusovi učenici očito je imao još jednu svrhu.

Isus je na početku svoje službe zapovjedio svojim učenicima da dobru vijest o Božjem Kraljevstvu propovijedaju samo Židovima (Matej 10:6; 15:24). Zbog toga su njegovi učenici rijetko odlazili izvan područja na kojem su živjeli uglavnom Židovi. No to se ubrzo trebalo promijeniti.

Kratko nakon svoje smrti 33. godine uskrsnuli Isus zapovjedio je svojim sljedbenicima da “načine učenike od ljudi iz svih naroda”. Rekao im je i da će biti njegovi svjedoci “sve do kraja zemlje” (Matej 28:19; Djela apostolska 1:8). Da bi mogli propovijedati dobru vijest u tolikim zemljama, trebali su znati mnoge jezike, a ne samo hebrejski.

No mnogi od tih prvih učenika bili su “neuki i obični” (Djela apostolska 4:13). Kako su onda mogli propovijedati u udaljenim zemljama u kojima su se govorili jezici za koje možda nikada nisu ni čuli, a kamoli ih govorili? Sveti duh dao je nekima od tih revnih propovjednika čudesnu sposobnost da tečno govore jezike koje nikada prije nisu učili i da na tim jezicima propovijedaju.

Dakle dar govorenja jezicima ispunio je dvostruku svrhu. Kao prvo, taj je dar bio znak da kršćani u 1. stoljeću imaju Božju podršku. Kao drugo, puno im je pomogao da propovijedaju ljudima koji su govorili raznim jezicima, i da tako izvrše svoj zadatak. Da li oni koji u naše vrijeme govore jezicima postižu iste takve ciljeve?

Gdje biste postavili znak koji bi trebalo vidjeti što više ljudi u vašoj okolini? Biste li ga postavili u nekoj maloj zgradi? Naravno da ne biste! Iz biblijskog izvještaja o događajima koji su se zbili na Pedesetnicu saznajemo da je “mnoštvo ljudi” zapazilo da su učenici dobili čudesan dar govorenja jezicima, što im je poslužilo kao “znak”. Zbog toga se kršćanskoj skupštini tog dana “pridružilo oko tri tisuće duša” (Djela apostolska 2:5, 6, 41). Ako u današnje vrijeme neki navodno govore jezicima, ali samo u svojim crkvama, kako to može biti ‘znak za mnoštvo nevjernika’?

Božja Riječ kaže da blud i druga “djela tijela” sprečavaju djelovanje svetog duha te dodaje da “oni koji takvo što čine neće naslijediti kraljevstvo Božje” (Galaćanima 5:17-21). Ako vidite da ljudi sumnjivog morala govore jezicima, s pravom se možete pitati: Zar ne bi bilo nedosljedno, pa čak i nepošteno, da Božji sveti duh dobiju osobe koje uporno čine ono što Božja vlastita Riječ osuđuje? To bi bilo kao da netko postavi putokaz koji promet usmjerava u pogrešnom smjeru.

A što reći o drugoj svrsi koju je u 1. stoljeću ispunio dar govorenja jezicima? Da li govorenje jezicima u današnjim crkvama služi tome da se dobra vijest propovijeda ljudima koji govore različitim jezicima? Prisjetimo se da su na Pedesetnicu 33. u Jeruzalem došli ljudi iz mnogih zemalja i da su jasno razumjeli jezike koje su pod utjecajem  svetog duha govorili Isusovi učenici. Za razliku od toga one koji danas govore jezicima obično nitko ne razumije.

Nema sumnje da se govorenje jezicima u današnje vrijeme jako razlikuje od dara svetog duha koji su dobili Isusovi prvi sljedbenici. Zapravo, ne postoji nijedan pouzdan izvještaj o tome da je nakon smrti Isusovih apostola itko dobio takvu čudotvornu moć. To ne iznenađuje one koji čitaju Bibliju. Apostol Pavao pod Božjim je nadahnućem prorekao da će čudesni darovi, što uključuje i dar govorenja jezicima, jednostavno nestati (1. Korinćanima 13:8). Kako onda možemo utvrditi tko danas ima sveti duh?

Isus je dobro znao da će dar govorenja jezicima nestati relativno brzo nakon osnivanja kršćanske skupštine. Kratko prije svoje smrti Isus je spomenuo znak po kojem će se uvijek moći prepoznati njegove prave sljedbenike. Rekao je: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga” (Ivan 13:35). Zapravo, u istom retku u kojem je Božja Riječ prorekla da će čudesni darovi na koncu nestati stoji: “Ljubav nikada ne prestaje” (1. Korinćanima 13:8).

Ljubav je navedena kao prvi od devet plodova Božjeg svetog duha (Galaćanima 5:22, 23). Dakle oni koji uistinu imaju Božji duh, a samim tim i Božju podršku, pokazuju iskrenu međusobnu ljubav. Osim toga treći plod duha je mir. U skladu s tim oni koji danas imaju sveti duh nastoje biti u miru sa svima i svesrdno se trude nadvladati netrpeljivost, rasizam i nasilje.

Prisjetimo se i Isusovog proročanstva zapisanog u Djelima apostolskim 1:8. On je prorekao da će njegovi učenici primiti snagu i biti mu svjedoci “sve do kraja zemlje”. Isus je ukazao i na to da će se taj zadatak izvršavati sve “do svršetka svijeta” (Matej 28:20, Jeruzalemska Biblija). Dakle to propovijedanje koje se vrši po cijelom svijetu i dalje je prepoznatljivo obilježje onih koje uistinu vodi sveti duh.

Što vi mislite, koja grupa ljudi u današnje vrijeme pokazuje da ima sveti duh? Tko u cijelom svijetu pokazuje plodove duha, naročito ljubav i mir, i čak je spreman trpjeti od strane vlasti jer ne želi sudjelovati u ratovima? (Izaija 2:4). Tko ne želi činiti djela tijela, kao što je blud, i spreman je udaljiti iz svoje sredine osobe koje bez kajanja čine takva djela? (1. Korinćanima 5:11-13). Tko po cijelom svijetu propovijeda dobru vijest da je Božje Kraljevstvo jedina nada za čovječanstvo? (Matej 24:14).

Dakle Biblija govori o tome koje plodove trebaju donositi oni koji imaju sveti duh. Izdavači ovog časopisa ne ustručavaju se reći da Jehovini svjedoci odgovaraju tom opisu. Zašto se ne biste bolje upoznali s njima i sami došli do zaključka imaju li oni uistinu Božju podršku?