MOLITVA je prisutna u svim kulturama i religijama širom svijeta. Ljudi se mole sami ili u grupama. Mole se u crkvama, hramovima, sinagogama, džamijama ili svetištima. Pritom koriste molitvene sagove, krunice, molitvene mlinove, ikone, molitvenike ili molitve zapisane na pločicama koje vješaju u svetištima.

Molitva je nešto po čemu se ljudi razlikuju od svih drugih živih bića na Zemlji. Istina, imamo puno toga zajedničkog sa životinjama. I mi trebamo hranu, zrak i vodu. Naime i mi se rađamo, živimo i umiremo (Propovjednik 3:19). No samo se mi molimo. Zašto?

Možda bi najjednostavniji odgovor bio da osjećamo potrebu za molitvom. Ljudi obično smatraju da se putem molitve mogu povezati s duhovnim svijetom, s nečim što smatraju svetim, posvećenim ili vječnim. Biblija pokazuje da smo stvoreni s potrebom za duhovnošću (Propovjednik 3:11). Isus Krist jednom je rekao: “Sretni su oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe” (Matej 5:3).

Da, ljudi imaju “duhovne potrebe”. Kako bismo inače mogli objasniti zašto ljudi grade sva ta vjerska zdanja i izrađuju sve te vjerske predmete te provode bezbrojne sate u molitvi? Istina, neki ljudi smatraju da svoje duhovne potrebe mogu zadovoljiti sami ili da im u tome mogu pomoći drugi ljudi. Međutim ne čini li vam se da ljudi jednostavno nisu u stanju pružiti odgovarajuću pomoć? Mi smo vrlo krhka stvorenja, kratko živimo i ne znamo što donosi budućnost. Samo nam netko tko je puno mudriji i moćniji i tko živi puno duže od nas može dati ono što trebamo. A koje nas to duhovne potrebe potiču da se molimo?

Razmislite o sljedećem: Jeste li ikad čeznuli za vodstvom, mudrosti ili odgovorima na pitanja koja naizgled nadilaze ljudsko znanje? Jeste li ikad silno željeli da vas netko utješi kad ste doživjeli veliki gubitak, da vam da savjet kad ste trebali donijeti tešku odluku ili da vam oprosti kad vas je shrvao osjećaj krivnje?

Prema Bibliji, sve su to situacije u kojima je dobro moliti se. Biblija je knjiga koja sadrži najpouzdanije savjete o molitvi i u njoj su zapisane molitve mnogih vjernih muškaraca i žena. Oni su se molili za utjehu, vodstvo, oproštenje i za odgovore na najteža pitanja (Psalam 23:3; 71:21; Danijel 9:4, 5, 19; Habakuk 1:3).

Te su molitve bile različite, no nešto im je bilo zajedničko. Osobe koje su se molile znale su što je neophodno da bi njihova molitva bila uslišena, a u naše vrijeme mnogi to ne znaju ili na to ne obraćaju pažnju. Znale su kome trebaju upućivati molitve.