KAD je Isus bio na Zemlji, mnoštva ljudi bila su oduševljena onim što je govorio i zadivljena čudima koja je činio. Zbog toga su mnogi “povjerovali u njega” i prihvatili ga kao prorečenog Mesiju, odnosno Krista. Razmišljali su: “Zar će Krist, kad dođe, činiti više čuda nego što ih ovaj čini?” (Ivan 7:31).

Iako je mnoštvo dokaza govorilo u prilog tome da je Isus prorečeni Mesija, većina onih koji su vidjeli Isusa i čuli ono što je naučavao nije povjerovala u njega. Nažalost, čak su mu i neki koji su u početku vjerovali da je on Mesija kasnije okrenuli leđa. Zašto je toliko mnogo ljudi odbacilo Isusa kao Mesiju unatoč snažnim dokazima koje su vidjeli? Razmotrimo u nastavku nekoliko razloga koji su ih naveli na to. Dok budete razmišljali o tim razlozima, upitajte se: Može li se i meni dogoditi da napravim sličnu pogrešku?

U vrijeme kad se Isus rodio mnogi su Židovi očekivali dolazak Mesije. Kad su ga njegovi roditelji još kao malo dijete donijeli u hram, ondje su susreli ljude koji su “čekali izbavljenje Jeruzalema” vjerujući da će to učiniti obećani Mesija (Luka 2:38). Kasnije su se mnogi koji su bili očevici djela koja je činio Ivan Krstitelj pitali: “Nije li on možda Krist?” (Luka 3:15). No što su Židovi u 1. stoljeću očekivali od Mesije?

 Među Židovima tog vremena bilo je uvriježeno mišljenje da će ih Mesija osloboditi od ugnjetavačke rimske vlasti i obnoviti izraelsko kraljevstvo na Zemlji. Prije nego što je Isus započeo sa svojom službom, pojavilo se nekoliko karizmatskih vođa koji su zagovarali nasilnu pobunu protiv tadašnje vlasti. Postupci tih ljudi vjerojatno su utjecali na Židove i na njihova očekivanja o tome što bi Mesija trebao činiti.

Isus je bio sušta suprotnost tim lažnim mesijama. On nije odobravao nasilje, već je učio svoje slušatelje da ljube svoje neprijatelje i da budu podložni vlastima (Matej 5:41-44). Ljudi su ga željeli učiniti kraljem, ali on je to odbijao. Umjesto toga naučavao je da njegovo kraljevstvo “nije dio ovoga svijeta” (Ivan 6:15; 18:36). Ipak, krive predodžbe koje su Židovi imali o Mesiji snažno su utjecale na njih.

Ivan Krstitelj osobno je vidio i čuo mnoge zadivljujuće dokaze koji su potvrđivali da je Isus Božji Sin. No kad se našao u zatvoru, poslao je svoje učenike k njemu da ga upitaju: “Jesi li ti onaj koji ima doći ili da čekamo drugoga?” (Matej 11:3). Možda se Ivan pitao je li Isus doista obećani Izbavitelj koji će učiniti ono što Židovi očekuju.

Isusovi apostoli nikako nisu mogli shvatiti da će on biti ubijen te da će potom uskrsnuti. Jednom prilikom kad je Isus objašnjavao da Mesija mora mnogo toga pretrpjeti i biti ubijen Petar ga je “uzeo na stranu i počeo ga prekoravati” (Marko 8:31, 32). Još uvijek nije mogao razumjeti zašto Isus treba umrijeti da bi ispunio svoju ulogu Mesije.

Kad je Isus kratko prije Pashe 33. godine došao u Jeruzalem, dočekalo ga je veliko mnoštvo ljudi koje ga je oduševljeno pozdravilo kao Kralja (Ivan 12:12, 13). No situacija se začas preokrenula! Isus je tog istog tjedna bio uhićen i pogubljen. Nakon njegove smrti dvojica njegovih učenika rekla su: “A mi smo se nadali da je on onaj koji će izbaviti Izraela” (Luka 24:21). Čak i kad se Isus nakon uskrsnuća pojavio pred svojim učenicima, oni su se još uvijek nadali da će Mesija uspostaviti kraljevstvo na Zemlji. Upitali su ga: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu obnoviti kraljevstvo?” Stoga je očito da su kriva očekivanja o Mesiji bila duboko ukorijenjena u srcu i umu ljudi kojima je Isus propovijedao (Djela apostolska 1:6).

Nakon što je uzašao na nebo, na njegove je učenike bio izliven sveti duh i oni su jasno razumjeli da će Mesija vladati kao nebeski Kralj (Djela apostolska 2:1-4, 32-36). Apostoli Petar i Ivan hrabro su propovijedali o Isusovom uskrsnuću te su i sami činili čuda, čime su pokazali da imaju Božju podršku (Djela apostolska 3:1-9, 13-15). Na tisuće ljudi u Jeruzalemu povjerovalo je u Krista. No to se nije svidjelo Židovima koji su bili na vlasti. Kao što su se ranije žestoko protivili Isusu, tako su se sada protivili i njegovim apostolima i ostalim učenicima. Zašto su židovski vjerski vođe odbacili Isusa?

U vrijeme kad je Isus došao na Zemlju židovska vjerovanja i običaji bili su daleko od onoga što je naučavalo Sveto pismo nadahnuto od Boga. Vjerski vođe tog vremena — saduceji, farizeji i pismoznanci — držali su se svojih ljudskih predaja, koje su im bile važnije od Božje Riječi. Uvijek su iznova optuživali Isusa da krši Zakon zato što vrši čudesna izlječenja u subotu. No Isus je uvjerljivo pobijao njihova nebiblijska učenja, čime je doveo u pitanje njihov autoritet i tvrdnje da imaju Božje priznanje. Za razliku od njih Isus je bio iz siromašne obitelji i nije završio rabinske škole. Stoga nije nikakvo čudo što je tim ponosnim ljudima bilo toliko teško priznati da je Isus Mesija. Budući da su u raspravama koje su s njim vodili uvijek završavali kao gubitnici, toliko su se razgnjevili da su  “počeli vijećati o tome kako da ga pogube” (Matej 12:1-8, 14; 15:1-9).

A kako su vjerski vođe objašnjavali odakle Isusu moć da čini čuda? Oni nisu poricali činjenicu da su se ta čuda dogodila. Umjesto toga pokušali su ljudima poljuljati vjeru u Isusa tako što su tvrdili da njegova moć dolazi od Sotone, čime su hulili na Boga. Govorili su: “Ne može ovaj istjerivati demone osim uz pomoć Beelzebuba, vladara demonâ” (Matej 12:24).

Postojao je još jedan snažan razlog zašto su uporno odbijali priznati da je Isus Mesija. Nakon što je Isus uskrsnuo Lazara, vođe različitih vjerskih sljedbi sakupili su se i rekli jedni drugima: “Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga čuda. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u njega i Rimljani će doći i uzeti nam i naš hram i naš narod.” Iz straha da ne izgube svoju moć i položaj u društvu, ti su se vjerski vođe dogovorili da ubiju i Isusa i Lazara! (Ivan 11:45-53; 12:9-11).

Židovski vjerski vođe svojim su stavovima snažno utjecali na narod tako da su ljudi općenito bili neprijateljski raspoloženi prema svakome tko bi prihvatio Isusa za Mesiju. Oni su se dičili svojim istaknutim položajem i svakoga tko bi povjerovao u Isusa omalovažavali su govoreći: “Je li itko od poglavara ili farizeja povjerovao u njega?” (Ivan 7:13, 48). Neki židovski vođe, kao što su Nikodem i Josip iz Arimateje, postali su Isusovi učenici, no zbog straha od ljudi nisu to javno priznali (Ivan 3:1, 2; 12:42; 19:38, 39). Židovski su vođe čak donijeli odredbu po kojoj su imali pravo “izopćiti iz sinagoge svakoga tko Isusa prizna za Krista” (Ivan 9:22). Takva bi osoba bila nepoželjna u društvu i izvrgnuta ruglu i preziru.

Protivljenje Isusovim apostolima i učenicima na koncu je preraslo u žestoko progonstvo. Apostoli su zbog svog hrabrog propovijedanja često bili u nemilosti Sudbenog vijeća, židovskog vrhovnog suda (Djela apostolska 5:40). Naprimjer, Isusovog učenika Stjepana protivnici su lažno optužili za hulu. Potom ga je Sudbeno vijeće osudilo te je bio kamenovan. Nakon toga “nastao je velik progon skupštine u Jeruzalemu, pa su se svi osim apostola raspršili po krajevima judejskim i samarijskim” (Djela apostolska 6:8-14; 7:54–8:1). I Savao, koji je kasnije postao apostol Pavao, progonio je Kristove sljedbenike uz podršku velikog svećenika i “vijeća starješina” (Djela apostolska 9:1, 2; 22:4, 5).

Čak i pod takvim teškim okolnostima, kršćanstvo se tijekom godina koje su uslijedile nakon Isusove smrti brzo širilo. No unatoč tome što je na tisuće ljudi prihvatilo kršćanstvo, kršćani su u 1. stoljeću bili u manjini među tadašnjim stanovnicima Palestine. Tko god bi se javno izjasnio kao sljedbenik Krista, bio bi u opasnosti da bude izopćen iz društva, pa čak i da se s njime nasilno postupa.

Kao što smo vidjeli u ovom članku, u prvom su stoljeću krive predodžbe, utjecaj okoline i progonstvo mnoge odvratili od toga da povjeruju u Isusa. I danas krive predodžbe o Isusu i njegovim učenjima mogu slično djelovati na ljude. Primjerice, mnogi vjeruju da se Božje Kraljevstvo nalazi u njihovom srcu ili da će ga uspostaviti ljudi. Drugi su uvjereni u to da će se ljudski problemi riješiti uz pomoć znanosti i tehnoloških dostignuća, pa stoga ne smatraju da je ljudima potreban Mesija. Osim toga mnogi današnji kritičari Biblije tvrde da događaji iz Isusovog  života i službe zapisani u Bibliji nisu povijesno dokazani te tako ljudima potkopavaju vjeru u to da je Isus Mesija.

Zbog takvih predodžbi i teorija mnogi su ljudi zbunjeni i ne razumiju što je Mesijina uloga ili ne vide razloga zašto bi ih ona uopće trebala zanimati. No onima koji žele otvorena uma ispitati što je istina na raspolaganju stoji obilje dokaza koji potvrđuju da je Isus Mesija. Ustvari, danas tih dokaza ima više nego što ih je bilo u 1. stoljeću. Danas imamo hebrejski dio Biblije u kojem su zapisana brojna proročanstva o tome što je sve Mesija trebao činiti te četiri evanđelja koja opisuju kako su se ta proročanstva obistinila na Isusu. *

Uistinu imamo dovoljno dokaza da sami donesemo promišljenu odluku o tome u što ćemo vjerovati. Vrlo je važno tu odluku donijeti što prije. Zašto? Zato što Biblija otkriva da će Isus kao Mesijanski Kralj Božjeg Kraljevstva uskoro poduzeti korake kako bi sa Zemlje uklonio sve one koji je uništavaju te da će uspostaviti pravednu vlast koja će omogućiti svim poslušnim ljudima da vječno žive u raju na Zemlji (Danijel 2:44; Otkrivenje 11:15, 18; 21:3-5). I vi možete doživjeti tu prekrasnu budućnost ako već danas upoznate Isusov život i službu te pokažete da vjerujete u njega. Svi bismo trebali ozbiljno shvatiti Isusove riječi: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16).