MNOGI ljudi iskreno žele saznati odgovor na to pitanje. Ono je blisko povezano s pitanjem zašto Bog dopušta zlo. Stoga je vrlo važno ispravno razumjeti ono što se odigralo u edenskom vrtu kada su prvi ljudi učinili grijeh. Mišljenje da “Bog sve zna” lako može navesti osobu da zaključi kako je Bog sigurno unaprijed znao da će mu Adam i Eva biti neposlušni.

Ako bismo pretpostavili da je Bog doista znao da će savršeni ljudi koje je stvorio sagriješiti, što bi to značilo? Takvom bismo pretpostavkom Bogu pripisali mnoge negativne karakteristike, naprimjer da je bezosjećajan, nepravedan i licemjeran. Neki bi mogli reći da je bilo okrutno to što je prve ljude doveo u situaciju za koju je već unaprijed znao da će loše završiti. Moglo bi izgledati da je Bog potpuno — ili barem djelomično — odgovoran za sve zlo i patnje koje je čovječanstvo doživjelo tijekom povijesti. Neki bi čak mogli zaključiti kako je Stvoritelj postupio posve nerazumno.

Odgovara li takav negativan opis onome što Biblija govori o Jehovi Bogu? Da bismo odgovorili na to pitanje, razmotrimo što Biblija kaže o njegovim stvaralačkim djelima i o njegovoj osobnosti.

O Božjim djelima stvaranja na Zemlji, pa tako i o prvim ljudima, izvještaj iz 1. Mojsijeve kaže: “Bog je pogledao sve što je načinio, i gle, bilo je vrlo dobro” (1. Mojsijeva 1:31). Adam i Eva bili su stvoreni tako da se savršeno uklapaju u okolinu u kojoj su trebali živjeti na Zemlji. Bili su savršeni u svakom pogledu, nisu imali nikakav nedostatak, te su sasvim sigurno mogli postupati onako kako se zahtijevalo od njih. Bili su stvoreni “na Božju sliku” (1. Mojsijeva 1:27). Stoga su mogli u određenoj mjeri pokazivati osobine koje ima i Bog — mudrost, vjernost, ljubav, pravdu i dobrotu. Te su im osobine mogle pomoći da donose mudre i ispravne odluke kojima bi obradovali svog nebeskog Oca.

Jehova je tim savršenim inteligentnim stvorenjima podario slobodnu volju. Oni nisu bili unaprijed isprogramirani da, poput robota, čine samo ono što je Bogu po volji. Razmislite na trenutak o tome. Što bi vam više značilo: poklon koji bi vam netko dao mehanički, bez puno razmišljanja, ili poklon koji bi vam dao od srca? Odgovor je posve očit. Slično tome, da su Adam i Eva odlučili biti poslušni Bogu, njihova bi mu iskrena poslušnost puno značila. Budući da su imali slobodnu volju, prvi su ljudi mogli iz ljubavi biti poslušni Jehovi (5. Mojsijeva 30:19, 20).

Biblija nam otkriva kakve osobine ima Jehova. Njegove su osobine jamstvo da on ne može učiniti grijeh, odnosno nešto neispravno. Psalam 33:5 kaže da Jehova “ljubi pravednost i pravdu”. Stoga se, kako stoji u Jakovu 1:13, “Boga ne može zlom iskušavati, a ni on nikoga zlom ne iskušava”. Postupivši pravedno i obzirno, Bog je Adama upozorio: “Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi do sita. Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti” (1. Mojsijeva 2:16, 17). Prvi muškarac i žena mogli su birati između beskrajnog života i smrti. Bilo bi licemjerno da ih je Bog upozorio na posljedice određenog grijeha  ako je već unaprijed znao da će ga oni ionako učiniti. Jehova “ljubi pravednost i pravdu”, te nikad ne bi ljudima ponudio da sami odluče kako će postupiti ako bi znao da zapravo nemaju drugog izbora nego pogriješiti.

Osim toga Jehovu krasi “velika dobrota” (Psalam 31:19). Opisujući Božju dobrotu, Isus je rekao: “Tko bi od vas sinu svojemu, ako ga zamoli kruha, dao kamen? Ili ako ga zamoli ribu, zar će mu dati zmiju? Dakle, ako vi, iako ste zli, znate davati dobre darove djeci svojoj, koliko će više Otac vaš koji je na nebesima dati dobra onima koji ga mole?” (Matej 7:9-11). Bog svojim stvorenjima daje “dobre darove”. Način na koji je stvorio ljude i raj u kojem su trebali živjeti dokazuje kolika je njegova dobrota. Zar bi takav dobrostivi Vladar mogao biti toliko okrutan da ljudima pruži prekrasan dom znajući da će ga ubrzo izgubiti? Sasvim sigurno, ne bi. Našeg pravednog i dobrog Stvoritelja nipošto ne možemo kriviti za čovjekovu pobunu.

Biblija također pokazuje da je Jehova “jedini mudar” (Rimljanima 16:27). Božji nebeski anđeli mnogo su se puta uvjerili u to da je njegova mudrost neizmjerna. Oni su “uzvikivali radosno” kad je Jehova stvarao Zemlju i sve na njoj (Job 38:4-7). Ta inteligentna duhovna stvorenja nesumnjivo su s velikim zanimanjem pratila događaje u edenskom vrtu. Bi li imalo ikakvog smisla da tako mudar Bog, koji je stvorio zadivljujući svemir i Zemlju sa svim njezinim čudesnim ljepotama, pred očima svojih anđeoskih sinova stvori dva nadasve posebna bića za koja je već unaprijed znao da su osuđena na propast? Očito je da planirati tako nešto ne bi bilo nimalo razumno.

Ipak, netko bi mogao reći: “Kako Bog koji sve zna nije znao da će se to dogoditi?” Istina, jedno obilježje Jehovine velike mudrosti jest sposobnost da “od početka javlja svršetak” (Izaija 46:9, 10). No on ne mora uvijek koristiti tu sposobnost, kao što ne mora uvijek u potpunosti koristiti svoju beskrajnu moć. Jehova mudro bira prilike u kojima će se poslužiti svojom sposobnošću da predvidi budućnost. On je koristi kad ima razloga za to i kad smatra da je to prikladno, ovisno o okolnostima.

Dakle, Jehova se ne mora služiti svojom sposobnošću predviđanja budućnosti ako to ne želi. Jedan primjer iz suvremene tehnologije može nam pomoći da to bolje razumijemo. Netko tko gleda snimljenu utakmicu ima mogućnost najprije pogledati njen kraj kako bi saznao tko je pobijedio. Ali sama činjenica da to može ne znači da i mora to učiniti. Sasvim je razumljivo ako netko želi pogledati utakmicu otpočetka. Slično tome Stvoritelj očigledno nije želio unaprijed vidjeti kakav će kraj imati događaji u Edenu. On je radije odlučio pričekati i vidjeti kako će njegova djeca na Zemlji postupiti.

Kao što smo ranije spomenuli, Jehova nije prve ljude stvorio poput robota, isprogramirane da postupaju na točno određen način. Umjesto toga on im je mudro i s ljubavlju dao slobodnu volju. Da su odlučili postupati ispravno, pokazali bi Jehovi da ga ljube, da su mu zahvalni i poslušni, čime bi usrećili sebe, a ujedno i obradovali svog nebeskog Oca (Mudre izreke 27:11; Izaija 48:18).

Biblija pokazuje da se u mnogim prilikama Bog nije poslužio svojom sposobnošću predviđanja budućnosti. Naprimjer, kad je njegov vjerni sluga Abraham htio prinijeti svog sina na žrtvu, Jehova mu je rekao: “Sada znam da se bojiš Boga kad mi nisi uskratio sina svojega, jedinca svojega” (1. Mojsijeva 22:12). Osim toga ponekad su ga loši postupci nekih  ljudi znali jako ražalostiti. Bi li se Bog tako osjećao da je već odavno znao kako će ti ljudi postupiti? (Psalam 78:40, 41; 1. Kraljevima 11:9, 10).

Stoga je logično zaključiti da naš beskrajno mudar Bog nije upotrijebio svoju sposobnost predviđanja budućnosti da bi saznao hoće li naši praroditelji sagriješiti. On ne bi nikada učinio nešto tako nerazumno — poslužio se svojom sposobnošću da sazna budućnost, a potom ipak stvorio ljude samo zato da ih izloži čitavom nizu čudnovatih događaja za koje je već znao da će se dogoditi.

Božji neprijatelj Sotona u Edenu je izazvao pobunu koja je imala teške posljedice — grijeh i smrt. Stoga je on bio “ubojica ljudi”. On je “lažljivac i otac laži” (Ivan 8:44). Budući da sam sve čini iz loših poticaja, i našem dobrostivom Stvoritelju nastoji pripisati loše poticaje. On bi volio krivnju za čovjekov grijeh svaliti na Jehovu.

Ljubav je najsnažniji razlog zašto Jehova nije želio unaprijed znati hoće li Adam i Eva sagriješiti. To je njegova glavna osobina. “Bog je ljubav”, stoji u 1. Ivanovoj 4:8. Ljubav je pozitivna i optimistična, nije negativna. Ona traži dobro u drugima. Potaknut ljubavlju, Jehova Bog je prvim ljudima želio samo najbolje.

Premda je postojala mogućnost da njegova zemaljska djeca donesu loše odluke, naš Bog pun ljubavi nije razmišljao negativno niti je sumnjao u poticaje svojih savršenih stvorenja. On se pobrinuo da imaju sve što im je potrebno i da znaju sve što su trebali znati. Stoga je bilo sasvim razumljivo što je očekivao da će mu zauzvrat iz ljubavi biti poslušni, a ne da će se pobuniti protiv njega. Znao je da mu Adam i Eva mogu ostati vjerni, što su kasnije dokazali čak i nesavršeni ljudi, kao što su Abraham, Job, Danijel i mnogi drugi.

“Bogu je sve moguće”, rekao je Isus (Matej 19:26). To je vrlo utješna misao. Jehovina ljubav i njegove druge istaknute osobine — pravda, mudrost i moć — jamče nam da će on u pravo vrijeme ukloniti sve posljedice grijeha i smrti, jer to i može i želi učiniti (Otkrivenje 21:3-5).

Dakle, Jehova očito nije unaprijed znao da će Adam i Eva sagriješiti. Premda je bio žalostan zbog čovjekove neposlušnosti i zbog patnji i boli koje su zbog toga uslijedile na Zemlji, Bog je znao da je to samo privremeno i da takav razvoj događaja neće spriječiti ispunjenje njegovog vječnog nauma sa Zemljom i ljudima. Zašto ne biste saznali nešto više o tom naumu i o tome kako vama može koristiti njegovo divno ispunjenje? *