Vjerojatno ćete se složiti da je, kao što je objašnjeno na 8. stranici ovog časopisa, Sotona bio taj koji se preko zmije obratio Evi. To je ono što Biblija naučava. No možda se pitate: Zašto se to moćno duhovno stvorenje poslužilo zmijom?

Biblija metode kojima se Sotona služi naziva “spletkama”, a ono što se dogodilo u edenskom vrtu dokazuje koliko je lukav (Efežanima 6:11). Taj izvještaj nije neka basna o životinji koja može pričati. On nam zorno pokazuje koliko je prepredena Sotonina taktika kojom ljude želi udaljiti od Boga. Što je Sotona učinio?

Pažljivo je odabrao svoju metu. Eva je bila najmlađe razumom obdareno stvorenje u svemiru. Stoga je odlučio iskoristiti njezino neiskustvo kako bi je prevario i naveo na krivi put. Posluživši se zmijom, koja je vrlo oprezno stvorenje, Sotona je lukavo prikrio svoje drske i sebične namjere (1. Mojsijeva 3:1). Pogledajmo što je postigao time što je, poput trbuhozborca koji se služi lutkom, učinio da zmija naizgled govori.

Kao prvo, Sotona je uspio privući i zadržati Evinu pažnju. Ona je znala da zmije ne govore. Njezin suprug dao je imena svim životinjama, pa tako i zmiji, i to vjerojatno nakon što ih je pažljivo promatrao (1. Mojsijeva 2:19). Eva je nesumnjivo ranije već vidjela tu opreznu životinju. Stoga je Sotonin trik pobudio njenu znatiželju. Uspio je usmjeriti njezinu pažnju na jedino što joj je u cijelom vrtu bilo zabranjeno. Kao drugo, ako se zmija skrivala među granama zabranjenog drveta, do kakvog je zaključka Eva mogla doći? Nije li mogla pomisliti da je ta životinja koja ne može govoriti pojela plod s tog drveta i tako dobila dar govora? Ako je plod tako djelovao na zmiju, možda je razmišljala, kako bi tek mogao djelovati na nju? Ne možemo sa sigurnošću znati što je Evi prolazilo kroz glavu i je li zmija uistinu pojela plod, no znamo da je Eva spremno povjerovala njenoj laži da će “postati kao Bog” ako pojede plod.

Riječi koje je Sotona upotrijebio također nam mnogo otkrivaju. On je posijao sumnju u Evin um kad joj je dao naslutiti da joj Bog uskraćuje nešto dobro i da bespotrebno ograničava njenu slobodu. Sotona je računao na mogućnost da će Evina koristoljubivost nadmašiti njenu ljubav prema Bogu koji joj je dao sve što je imala (1. Mojsijeva 3:4, 5). Nažalost, njegova je taktika upalila jer ni Eva ni Adam nisu u srcu bili razvili snažnu ljubav i cijenjenje prema Jehovi. Ne promiče li Sotona i danas takav sebičan način razmišljanja?

No zašto je Sotona to učinio? Što je time želio postići? U Edenu je pokušao prikriti svoj identitet i svoje namjere. Ali s vremenom je pokazao kakav je i što doista želi. Kad je iskušavao Isusa, zasigurno je bio svjestan toga da mu nikakva krinka neće biti od koristi. Stoga je Isusu otvoreno rekao: “Padni i pokloni mi se” (Matej 4:9). Sotona je očigledno od davnine ljubomoran na Jehovu Boga jer slavu i čast koje pripadaju njemu želi za sebe. Učinit će sve što je u njegovoj moći kako bi spriječio druge da iskazuju slavu i čast Bogu ili da ga štuju na ispravan način. On je izuzetno sretan kad uspije navesti ljude da iznevjere Boga.

Dakle, Biblija otkriva da je Sotona pravi majstor u smišljanju spletki kojima želi ostvariti svoje zle namjere. No mi ne moramo poput Eve upasti u njegovu zamku, “jer nam njegove namjere nisu nepoznate” (2. Korinćanima 2:11).