• ROĐENA: 1965.

• ZEMLJA: AUSTRALIJA

• PRIJE: UZIMALA DROGU

MOJ ŽIVOT NEKADA: Odrasla sam u malom ribarskom mjestu Robeu, koje se nalazi na jugu Australije. U takvim mjestima hotel je obično glavno društveno okupljalište. Ljudi ondje provode puno vremena, pa njihova djeca odrastaju u okruženju u kojem su zloupotreba alkohola, psovke i pušenje dio svakodnevice.

Već s 12 godina počela sam pušiti. Nije bilo psovke koju nisam znala i stalno sam se svađala s majkom. Moji su se roditelji rastali kad sam imala 15 godina, a godinu i pol dana kasnije otišla sam od kuće. Počela sam se opijati, uzimati drogu i živjeti nemoralno. Bila sam ljuta na cijeli svijet i vrlo zbunjena. No ničega me nije bilo strah jer sam se pet godina bavila borilačkim vještinama i završila tečaj samoobrane, pa sam smatrala da se mogu brinuti sama za sebe. Ipak, u mirnim trenucima kad bih stala razmišljati o svome životu, preplavila bi me tuga. Tada bih se molila Bogu da mi pomogne, ali uvijek bih mu rekla: “Samo nemoj od mene tražiti da idem u crkvu.”

Nakon nekog vremena jedan mi je prijatelj dao Bibliju. Poput ostalih iz mog društva, i on je uzimao drogu. Iako nije pripadao nijednoj crkvi, govorio je da iskreno vjeruje u Boga i uvjeravao me da se trebam krstiti. Zato me jednom odveo do obližnjeg jezera i ondje me krstio. Od tog sam trenutka osjećala da sam u posebnom odnosu s Bogom. Međutim nikad nisam našla vremena za čitanje Biblije.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Godine 1988. na vrata su mi pokucala dva Jehovina svjedoka. Jedan od njih upitao me znam li Božje ime. Otvorio je Bibliju i pročitao Psalam 83:18, u kojem piše: “Da bi se znalo da si jedino ti, kojemu je ime Jehova, Svevišnji koji je nad svom zemljom!” Ostala sam bez teksta. Čim su oni otišli, sjela sam  u automobil i odvezla se 56 kilometara do jedne vjerske knjižare kako bih provjerila što kažu drugi prijevodi Biblije te sam u rječnicima potražila značenje imena “Jehova”. Ono što sam pročitala uvjerilo me da se Bog doista tako zove. Pitala sam se što još ne znam o Bogu.

Majka mi je rekla da su Jehovini svjedoci čudni. Iako o njima nisam znala gotovo ništa, mislila sam da su staromodni i da se ne znaju zabavljati. Zato sam odlučila da im sljedeći put neću otvoriti vrata. No kad su došli, predomislila sam se i pozvala ih u kuću te smo odmah počeli proučavati Bibliju.

Nakon svakog tečaja ispričala bih svom dečku, Craigu, sve što sam naučila. To mu je nakon nekog vremena počelo toliko smetati da mi je jednom istrgnuo knjigu iz ruke i počeo je sam čitati. Za samo tri tjedna zaključio je da je našao istinu o Bogu. Craig i ja s vremenom smo prestali piti i uzimati drogu, a ja sam dala otkaz na poslu jer više nisam htjela raditi kao konobarica. Željeli smo svoj život uskladiti s onim što kaže Biblija, pa smo se vjenčali.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Prije nego što smo počeli proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, Craig i ja razmišljali smo o tome da prekinemo vezu. No danas smo u sretnom braku. Craig je divan muž, a imamo i dvoje krasne djece. Puno nam znače i jako dobri prijatelji koji dijele naša vjerska uvjerenja.

Kad sam počela proučavati Bibliju, moja je majka isprva bila jako ljuta što se družim s Jehovinim svjedocima. No zapravo je bila zabrinuta za mene jer je imala krivu sliku o njima. S vremenom se naš odnos ipak poboljšao, pa smo se moja majka i ja ponovno zbližile. Moj život više nije isprazan. Naprotiv, dobio je pravi smisao, a moje su duhovne potrebe konačno zadovoljene (Matej 5:3).

• ROĐEN: 1939.

• ZEMLJA: TUVALU

• PRIJE: POLITIČAR

MOJ ŽIVOT NEKADA: Rodio sam se na Nukulaelaeu, prelijepom tihooceanskom otoku koji je danas dio otočne države Tuvalua. Na otocima je sve bilo podređeno željama i potrebama pastora koji su naobrazbu stekli na jednom bogoslovnom fakultetu u Samoi. Ljudi su bili dužni pastoru i njegovoj obitelji osigurati smještaj te se brinuti da svaki dan imaju što jesti. Ustvari, trebali su im davati najbolje što su imali, čak i ako zbog toga nisu imali dovoljno hrane za sebe i svoju obitelj.

Pastor koji je služio na mom otoku vodio je školu te predavao vjeronauk, matematiku i zemljopis. Sjećam se da bi učenike ponekad znao istući do krvi. No nitko mu se nije usudio usprotiviti, čak ni roditelji. Na pastora se gledalo kao na boga.

Jedina državna škola na tom području nalazila se na jednom drugom otoku, pa sam se s deset godina preselio onamo kako bih  ondje pohađao nastavu. Kad sam završio školu, počeo sam raditi kao državni službenik. Današnji tuvaluski otoci u to su vrijeme bili dio britanske kolonije Gilbert i Ellice. Radio sam u različitim državnim službama, a onda sam postao urednik jednog državnog tjednika. Posao mi je išao dobro sve dok nisam objavio pismo jednog čitatelja koji je otvoreno izrazio negodovanje zbog ogromnih izdataka za pripremu dočeka princa od Walesa. Pismo je bilo potpisano lažnim imenom, a moj je šef tražio da mu kažem pravo ime tog čovjeka. Budući da mu to nisam htio otkriti, među nama je došlo do sukoba koji je odjeknuo u javnosti.

Nedugo nakon tog nemilog događaja napustio sam državnu službu i počeo se baviti politikom. Pobijedio sam na izborima na Nukulaelaeu te postao ministar trgovine i gospodarenja prirodnim dobrima. Prije nego što su Kiribati (ranije Gilbert) i Tuvalu (ranije Ellice) proglasili neovisnost od britanske krune, guverner mi je ponudio mjesto u tuvaluskoj vladi. No nisam htio da me se povezuje s kolonijalnom vlasti, pa sam odbio ponuđeno mjesto te se bez podrške guvernera na sljedećim izborima kandidirao za mjesto ministra. Nakon poraza na izborima moja žena i ja vratili smo se na moj rodni otok i odlučili živjeti mirnim seoskim životom.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Na tuvaluskim otocima nedjelja je tjedni blagdan koji svi stanovnici svetkuju. No ja sam nedjeljom išao na more loviti ribu jer nisam želio da me itko smatra vjernikom. Otac mi je rekao da je razočaran mojim načinom života i da drugi ljudi dijele njegovo mišljenje, ali ja sam ostao pri svojoj odluci da se držim podalje od Crkve.

Kad sam jednom otišao na Funafuti, otok na kojem je smješten glavni grad Tuvalua, moj mlađi brat pozvao me na sastanak Jehovinih svjedoka. Kasnije mi je jedan misionar dao svu silu Stražarskih kula i Probudite se! Dao mi je i knjigu u kojoj je bilo objašnjeno da mnoga učenja takozvanih kršćanskih crkava zapravo imaju pogansko porijeklo. Tu sam knjigu pročitao nekoliko puta. Iz Biblije sam saznao mnogo toga što me iznenadilo, između ostalog da kršćani ne trebaju svetkovati tjedni dan počinka. * Kad sam to ispričao svojoj ženi, ona je odmah prestala ići u crkvu.

Sviđalo mi se ono što sam saznao iz Biblije, ali davno sam se sam sebi zakleo da neću imati ništa ni s kojom religijom. Ipak, ni nakon dvije godine nisam mogao prestati razmišljati o onome što sam naučio. Zato sam napisao pismo onom misionaru s Funafutija i rekao mu da sam spreman učiniti potrebne promjene u svom životu. Kad je dobio pismo, prvim je brodom došao na moj otok jer mi je želio pomoći da upoznam Bibliju. S vremenom sam odlučio postati Jehovin svjedok. To je razbjesnilo mog oca, ali rekao sam mu da su mi Jehovini svjedoci pomogli upoznati Bibliju te da neću promijeniti svoju odluku.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Krstio sam se 1986. i tako postao Jehovin svjedok, a moja se žena krstila godinu dana kasnije. I naše su dvije kćeri proučavale Bibliju te su s vremenom i one postale Jehovini svjedoci.

Sretan sam što pripadam religiji koja je nalik prvoj kršćanskoj skupštini, pa u njoj nema podjele na svećenike i laike (Matej 23:8-12). Moja braća u vjeri ponizno se trude postupati poput Isusa te ljudima propovijedaju vijest o Božjem Kraljevstvu (Matej 4:17). Uistinu sam zahvalan Jehovi Bogu što mi je dopustio da upoznam njega i njegov narod!

• ROĐEN: 1971.

• ZEMLJA: RUSIJA

• PRIJE: VODITELJ OBUKE POLICIJSKIH BORBENIH JEDINICA

MOJ ŽIVOT NEKADA: Rodio sam se u Moskvi, koja je u to vrijeme bila glavni grad Sovjetskog Saveza. Moja je obitelj živjela u velikoj stambenoj zgradi, a mnogi naši susjedi radili su u istoj tvornici. Sjećam se kako su se žalili da sam vrlo živ i govorili da ću sigurno umrijeti mlad ili završiti iza rešetaka. Ta su se predviđanja donekle ispunila jer sam već s 10 godina imao dosje u policiji.

Kad sam navršio 18 godina, otišao sam u vojsku i služio kao graničar. Nakon dvije godine vojnog roka vratio sam se kući i zaposlio u tvornici, ali posao mi je brzo dosadio. Zato sam se pridružio policijskom odredu za suzbijanje nereda i počeo obučavati policajce borbi prsa o prsa. Radio sam u moskovskoj policiji i sudjelovao u akcijama privođenja kriminalaca, a slali su me i u druga mjesta diljem zemlje kad bi izbili neredi. U sebi sam uvijek osjećao strašnu napetost. Kad bih se vratio sa zadatka, ponekad ne bih spavao pored svoje žene jer sam se bojao da bih joj u snu mogao nauditi.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Kad sam s Jehovinim svjedocima počeo proučavati Bibliju, uvidio sam da nasilan život kojim živim nije u skladu s biblijskim načelima. Shvatio sam i da trebam prestati piti i pušiti. No smatrao sam da ne mogu napustiti svoj posao jer nisam znao raditi ništa drugo, a morao sam uzdržavati obitelj. Isto tako mislio sam da nikad neću moći propovijedati poput ostalih Jehovinih svjedoka.

S vremenom sam se uvjerio da je sve što stoji u Bibliji istina. Utješile su me riječi iz Ezekijela 18:21, 22, gdje stoji: “Ako se zlikovac odvrati od svih grijeha svojih koje je počinio, (...) svi prijestupi koje je počinio bit će mu zaboravljeni.”

Sviđalo mi se što mi Jehovini svjedoci nisu govorili što trebam vjerovati, nego su me poticali da razmišljam o onome što učim i sam se uvjerim što je istina. Jednom sam od njih uzeo četrdesetak časopisa i pročitao ih za tri tjedna. Na temelju onoga što sam iz tih časopisa saznao, došao sam do zaključka da sam pronašao pravu religiju.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Prije nego što sam počeo proučavati Bibliju, moj je brak bio pred raspadom. No danas moja žena i ja imamo puno bolji odnos. Budući da je i ona odlučila služiti Jehovi, naša je obitelj mnogo sretnija. Osim toga moj strah da neću uspjeti pronaći posao koji se ne protivi biblijskim načelima pokazao se neopravdanim.

Kad sam tek počeo propovijedati od kuće do kuće, često sam osjećao veliku napetost. U meni su se javljali osjećaji koji su me znali preplaviti prije policijskih akcija. S vremenom sam naučio biti strpljiv s ljudima i sada mogu ostati miran čak i kad me netko pokuša izbaciti iz takta. Žao mi je što sam velik dio svog života potrošio uludo. Ipak, tješi me spoznaja da danas moj život ima pravi smisao. Sretan sam što služim Jehovi i pomažem drugima.