BOŽJE KRALJEVSTVO Isusu je bilo jako važno. Ono je bilo ‘srž njegova propovijedanja’, rekao je papa Benedikt. Tijekom svoje relativno kratke službe Isus je “propovijedao dobru vijest o kraljevstvu” (Matej 4:23). Svojim je učenjima i čudesnim djelima jasno pokazao da Kraljevstvo nije stanje u srcu koje nastupa kad netko prihvati Boga i želi mu biti poslušan. Ono je stvarna vlast koja ima svoje vladare i zakone, vlast koja će ljudima donijeti vječne blagoslove.

Pred sam kraj njegove službe Isusu je pristupila majka Ivana i Jakova, dvojice njegovih učenika koji su mu bili veoma dragi, i zamolila ga: “Reci da ova moja dva sina u kraljevstvu tvojemu sjednu jedan tebi zdesna, a drugi slijeva!” (Matej 20:21). Sasvim je jasno da nije govorila o nečemu što je bilo u srcu njezinih sinova. Na temelju Isusovih učenja razumjela je da će Kraljevstvo o kojem je propovijedao imati svoje vladare i željela je da njezini sinovi budu među njima. Ustvari, Isus je jedanaestorici svojih vjernih apostola obećao da će biti u njegovom Kraljevstvu te da će “sjediti na prijestoljima i suditi” (Luka 22:30). Očito je da su njegovi sljedbenici jasno razumjeli da je Kraljevstvo stvarna vlast, uprava koja će vladati s neba.

A što je s ostalim ljudima koji su živjeli u Isusovo vrijeme? Jesu li oni shvaćali što je Božje Kraljevstvo? Zanimljivo je zapaziti kako je mnoštvo ljudi dočekalo Isusa kad je kratko prije Pashe 33. godine na magarcu ušao u Jeruzalem. Pozdravili su ga riječima: “Spasi, molimo te, Sina Davidova!” (Matej 21:9). Zašto su to govorili? Nesumnjivo zato što su shvatili da je Isus obećani Mesija kojem će Bog dati vječno Kraljevstvo, “prijestolje Davida, oca njegova”. Čeznuli su za spasenjem, mirom i pravdom koje je to Kraljevstvo trebalo donijeti (Luka 1:32; Zaharija 9:9).

Čak i osobe koje se nisu previše zanimale za Isusova učenja znale su da on propovijeda o Kraljevstvu. To je, izgleda, znao i razbojnik koji je bio pribijen na stup pored Isusa. Stoga ga je molio: “Isuse, sjeti me se kad dođeš u kraljevstvo svoje!” Što mu je on nato rekao? Utješio ga je obećanjem: “Bit ćeš sa mnom u raju” (Luka 23:42, 43).

Razbojnik je, po svemu sudeći, vjerovao da će Isus ustati iz mrtvih i primiti kraljevsku vlast. Kao Vladar Božjeg Kraljevstva Isus će tog čovjeka i milijune drugih vratiti u život te im pomoći da se potpuno promijene. Ne samo da će imati moć to učiniti nego će to i željeti. Njegovo će Kraljevstvo donijeti vječne blagoslove svim ljudima koji će tada živjeti na Zemlji (Ivan 5:28, 29).

No neki bi mogli reći: “Nije li sam Isus kazao: ‘Kraljevstvo je Božje među vama’?” Istina,  tako piše u Luki 17:21. U nekim prijevodima Biblije taj redak glasi: “Kraljevstvo je Božje u vama” ili “carstvo Božje usred vas je”. (Vidi prijevode Vrtarić i Djaković.) Što je Isus time želio reći?

Iz konteksta saznajemo da je te riječi uputio farizejima, pripadnicima židovske vjerske sljedbe koja mu se žestoko protivila. Oni su imali svoje gledište o Mesiji i njegovom Kraljevstvu. Smatrali su da će Mesija doći kao slavni Kralj “na oblacima nebeskim” da izbavi Židove od rimske vlasti i obnovi izraelsko kraljevstvo (Danijel 7:13, 14). Međutim Isus im je pokazao da su u krivu, rekavši: “Kraljevstvo Božje ne dolazi tako da se može vidjeti.” Zatim je dodao: “Evo, kraljevstvo je Božje među vama” (Luka 17:20, 21).

Isus je tijekom svoje zemaljske službe propovijedao o Božjem Kraljevstvu i činio čuda, čime je ljudima jasno dao na znanje da je on obećani Kralj tog Kraljevstva. No farizejima to nije puno značilo. Protivili su mu se još više jer nisu čista srca služili Bogu niti su imali vjere. Oni nisu priznavali da je Isus Mesija. Je li razumno tvrditi da je Isus takvim osobama htio reći kako je Kraljevstvo u njihovom srcu? * Naravno da nije. On im je samo skrenuo pažnju na neospornu činjenicu: ‘Kraljevstvo Božje bilo je među njima’ jer je on, imenovani Kralj tog Kraljevstva, bio među njima. Pred farizejima su stajali Isus i njegovi učenici, budući vladari tog Kraljevstva, pa im je on s pravom rekao: “Ta evo — kraljevstvo je Božje među vama!” (Luka 17:21, Jeruzalemska Biblija).

Na temelju navedenih biblijskih argumenata jasno možemo zaključiti da se Božje Kraljevstvo ne nalazi u srcu grešnih ljudi. Ipak, ono nam treba biti izuzetno važno. Svojim učenjima i moćnim djelima Isus je ljudima pomagao da izgrade čvrstu vjeru u pravednu vlast koja će na Zemlju donijeti pravi mir i sigurnost. Znao je da bez snažne vjere ne mogu doživjeti divne blagoslove koje će Božje Kraljevstvo donijeti. Učio ih je da se mole: “Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje! Neka dođe kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!” (Matej 6:9, 10). Isusove riječi dirnule su srca mnogih osoba i pomogle im izgraditi vjeru koja ih je potaknula da postanu njegovi sljedbenici, traže Kraljevstvo i nadaju se obećanim blagoslovima.

Biste li i vi voljeli imati takvu vjeru? Kako je možete steći? Dobro je sjetiti se Isusovih riječi kojima je započeo poznatu Propovijed na gori: “Sretni su oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe, jer je njihovo kraljevstvo nebesko” (Matej 5:3). Da biste uspjeli zadovoljiti duhovne potrebe, važno je dobro upoznati Bibliju. Jehovini svjedoci rado će s vama proučavati Božju Riječ, a to će vam pomoći da steknete vjeru u Božje Kraljevstvo — pravednu vlast koja će svim ljudima donijeti mir i sigurnost.