BOL koju osjećamo kad netko tko nam je jako blizak pati i na koncu umre gotovo je neopisiva. U takvim je trenucima prirodno osjećati duboku žalost. No utješno je znati da naš Stvoritelj, Jehova Bog, zna što proživljavamo. Osim toga on silno želi upotrijebiti svoju beskrajnu moć da mrtve vrati u život. Tu je nadu izrazio i Job, vjerni Božji sluga iz prošlosti. Njegove su riječi zapisane u Jobu 14:13-15.

Što je Joba navelo da izgovori te riječi? Tog čovjeka izuzetno snažne vjere pogodile su teške nevolje — izgubio je svu svoju imovinu, smrt mu je oduzela djecu, a mučna mu je bolest pričinjavala neizrecive patnje. Shrvan teškom boli, zavapio je Bogu: “O, kad bi me u grob sklonio!” (redak 13). * Job je toliko patio da je poželio umrijeti. Vjerovao je da jedino smrt može okončati njegovu nevolju i bol.

Je li Job želio zauvijek ostati u grobu? Njegova molitva otkriva čemu se nadao. Rekao je Bogu: “Kad bi mi rok odredio i onda me se sjetio!” Job je bio uvjeren da mu grob neće biti vječno počivalište i da ga Jehova neće zaboraviti. Vrijeme koje će provesti u grobu usporedio je s “robovanjem”, koje je prisiljen privremeno trpjeti. Što je mislio, koliko će ga dugo smrt držati u ropstvu? “Dok ne dođe oslobođenje moje”, rekao je (redak 14, bilješka). Čemu se Job zapravo nadao? Želio je biti oslobođen okova smrti, drugim riječima, nadao se uskrsnuću.

Zašto je Job bio čvrsto uvjeren da će ga Bog uskrsnuti? Zato što je znao koliko je našem Stvoritelju stalo do njegovih vjernih slugu koji počivaju u smrtnom snu. Svoje je uvjerenje izrazio riječima: “Zazvat ćeš, i ja ću ti se odazvati. Djelo ruku svojih poželjet ćeš” (redak 15). Time je pokazao da je svjestan kako život duguje svom Stvoritelju. Vjerovao je da ga Bog, koji ga je “u utrobi majčinoj sazdao”, sigurno može vratiti u život (Job 10:8, 9; 31:15).

Iz Jobovih riječi saznajemo nešto divno o Jehovi — on osjeća neugasivu ljubav prema onima koji, poput Joba, povjeravaju svoj život njemu u ruke i dozvoljavaju mu da ih poučava i oblikuje njihovu osobnost tako da mu budu po volji (Izaija 64:8). Svoje vjerne sluge Jehova smatra dragocjenima. Zbog toga onima koji su umrli želi ponovno podariti život. Jedan stručnjak za hebrejski jezik rekao je da je izraz “poželjeti”, koji se pojavljuje u Jobu 14:15, “nedvojbeno jedan od najsnažnijih izraza koji prenosi misao o čežnji ili žudnji za čim”. Jehova ne samo da svoje sluge čuva u sjećanju nego i žarko želi vratiti ih u život.

Možemo biti veoma zahvalni što nam je u Knjizi o Jobu, jednoj od najstarijih biblijskih knjiga, Jehova otkrio da će uskrsnuti mrtve. * On želi da ponovno budemo zajedno sa svojim voljenima koje nam je smrt oduzela. Nada koju Bog pruža može nam pomoći da lakše podnesemo bol i prazninu koju sad osjećamo. Zar ne bi bilo lijepo saznati nešto više o Jehovi, Bogu koji nas silno ljubi? To će nas potaknuti da mu poklonimo svoje povjerenje i dozvolimo mu da oblikuje naš život. Osobe koje Bogu budu po volji doživjet će vrijeme kad će se sva njegova obećanja obistiniti.