Sva četiri evanđelja spominju da je rimski upravitelj Poncije Pilat umjesto Isusa na slobodu pustio Barabu. Biblija tog čovjeka naziva “ozloglašenim zatvorenikom” i “razbojnikom” (Matej 27:16; Ivan 18:40). On se nalazio u rimskom zatvoru u Jeruzalemu, “s pobunjenicima, koji su u pobuni počinili ubojstvo” (Marko 15:7).

Iako ne postoje izvanbiblijski povijesni zapisi o zločinima koje je Baraba počinio, činjenica da je bio u zatvoru s pobunjenicima navela je neke bibličare na zaključak da je vjerojatno bio povezan s određenim grupama koje su se u 1. stoljeću borile protiv vlasti. Povjesničar Josip Flavije zapisao je da su grupe pobunjenika igrale veoma važnu ulogu u društvenim previranjima tog vremena. Pobunjenici su tvrdili da žele donijeti pravdu potlačenim židovskim seljacima. Pobuna protiv rimske vlasti i Židova na visokim položajima zbog nepravdi koje su nanosili običnom narodu dosegnula je vrhunac sredinom 1. stoljeća. Grupe pobunjenika kasnije su činile glavninu židovskih snaga koje su 66. godine porazile Rimljane i protjerale ih iz Judeje.

U djelu The Anchor Bible Dictionary stoji: “Baraba je vjerojatno bio jedan od seoskih razbojnika. Ti su razbojnici uživali naklonost običnog puka zato što su pljačkali bogate Židove i nastojali srušiti rimsku vlast.”

Rimljani su pobunjenike, odmetnike i druge koji su se bunili protiv njihove vlasti kažnjavali tako što bi ih razapeli ili objesili na drvenu napravu za pogubljenje te ostavili da umru. To se smatralo najstrašnijom vrstom smrti. Na takav mučan način umro je i Isus.

“Takvo se pogubljivanje vršilo javno, bilo je ponižavajuće i nezamislivo bolno”, stoji u knjizi Palestine in the Time of Jesus. “Svrha takve smrtne kazne bila je utjerati strah u kosti svima koji su možda namjeravali pobuniti se protiv postojećeg državnog poretka.” Jedan rimski pisac iz drevnog doba zapisao je da se zločince pogubljivalo uz “najprometnije ceste kako bi se zastrašilo što više ljudi”.

Josip Flavije zabilježio je da je, tijekom opsade Jeruzalema 70. godine, vojska rimskog generala Tita pred gradskim zidinama razapela jednog ratnog zarobljenika i ostavila ga da u mukama polako umre kako bi Židove strahom primorala na predaju. Kad je grad na koncu pao Rimljanima u ruke, mnoge je čekao isti udes.

Povijest bilježi da su najmasovnije javno pogubljenje Rimljani izvršili kako bi ugušili pobunu koju je predvodio Spartak (73-71. pr. n. e.). Tada je 6 000 robova i gladijatora bilo razapeto duž ceste koja je vodila iz Kapue u Rim.