BOŽJA RIJEČ jamči: “Siromaha se neće uvijek zaboravljati” (Psalam 9:18). Ona o našem Stvoritelju kaže: “Ti otvaraš ruku svoju i sitiš sve živo po želji njihovoj” (Psalam 145:16). Te riječi nisu prazna obećanja, nego pouzdan temelj za nadu u bolje sutra. Svemogući Bog nedvojbeno može stati na kraj siromaštvu. Kako će to učiniti?

Jedna ekonomistica iz Afrike rekla je kako bi za siromašne zemlje bilo idealno da na čelu imaju vladara s apsolutnom moći kojem je stalo do njegovih podanika i koji je spreman provesti potrebne reforme za dobrobit naroda. Mogli bismo kazati da bi takav vladar trebao vladati cijelom Zemljom jer bi se jedino tako mogle izjednačiti razlike zbog kojih su neke zemlje jako bogate, a neke krajnje siromašne. On bi trebao biti u stanju ukloniti čovjekovu urođenu sebičnost jer se u njoj krije pravi uzrok siromaštva. Je li to realno očekivati?

Bog je poslao Isusa da siromašnima prenese dobru vijest. Kad je Isus jednom prilikom želio objasniti koji mu je zadatak Bog povjerio, iz nadahnutih je spisa pročitao: “Duh je Jehovin na meni, jer Bog me pomazao da objavim dobru vijest siromasima” (Luka 4:16-18).

Dobra je vijest da je Bog Isusa postavio za Kralja. Isus je jedini vladar koji će iskorijeniti siromaštvo. Zašto to možemo reći? Kao prvo, dobio je vlast nad čitavim čovječanstvom i moć da učini potrebne promjene. Kao drugo, dok je živio na Zemlji, suosjećajno je pomagao siromašnima i svoje je sljedbenike učio da postupaju po uzoru na njega. Kao treće, on je u stanju ukloniti glavni uzrok siromaštva jer može utjecati na našu urođenu sklonost sebičnom postupanju. Razmotrimo pobliže ta tri obilježja dobre vijesti.

1. Isus je dobio vlast nad čitavim čovječanstvom. Božja Riječ za njega kaže: “Njemu je bila predana vlast (...) da mu služe svi narodi, plemena i jezici” (Danijel 7:14). Zašto bi bilo dobro da cijelo čovječanstvo ima samo jednog vladara? Zato što tada ne bi bilo sukoba oko raspodjele prirodnih dobara. Naprotiv, svi bi ljudi imali sve što je potrebno za život. Sam je Isus za sebe rekao: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji” (Matej 28:18). Time je zajamčio da je on moćan Vladar koji će upravljati cijelom Zemljom.

2. Isus ima suosjećanja prema siromašnima. Dok je živio na Zemlji, Isus se suosjećajno ophodio sa siromašnima. Navest ćemo jedan primjer koji to dokazuje. Jedna žena koja je dvanaest godina patila od krvarenja svu je imovinu potrošila na liječnike, ali oni joj nisu pomogli. U nadi da će je Isus izliječiti, dotaknula je njegovu haljinu. Zbog svoje je bolesti, prema Mojsijevom zakonu, bila nečista i nije se smjela kretati među mnoštvom ljudi jer bi svatko koga bi dodirnula također postao nečist. Ipak, Isus je prema njoj bio obziran i blag. Rekao joj je: “Kćeri, vjera te tvoja ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od mučne bolesti svoje!” (Marko 5:25-34).

Isusova učenja utječu na srce ljudi i potiču ih da budu suosjećajni. Zanimljivo je zapaziti što je Isus rekao čovjeku koji ga je pitao što treba činiti da bi ugodio Bogu. Iako je taj čovjek znao da Bog želi da ljubimo svoje bližnje, Isusa je ipak upitao: “Tko je moj bližnji?”

Isus mu je odgovorio ispričavši mu priču koja je poznata još i danas. Nekog Židova koji je iz Jeruzalema putovao u Jerihon razbojnici  su opljačkali i ostavili ga polumrtva da leži na putu. Onuda je slučajno išao jedan svećenik, no kad ga je vidio, prošao je suprotnom stranom. Isto je tako učinio i levit. Ali neki je Samarićanin prolazeći tim putem došao do ranjenog čovjeka i sažalio se. Povio mu je rane, odveo ga u konačište i vlasniku konačišta platio da se brine za njega. Kad je završio priču, Isus je čovjeka upitao: “Koji je od ove trojice bio bližnji čovjeku koji je upao među razbojnike?” On mu je odgovorio: “Onaj koji mu je iskazao milosrđe.” Tada mu je Isus rekao: “Idi pa i ti čini tako!” (Luka 10:25-37).

Jehovini svjedoci uče postupati po uzoru na Isusa i nastoje dobrostivo pomagati svojim bližnjima. To potvrđuje i sljedeći primjer. Jedna spisateljica iz Latvije napisala je kako su se Jehovine svjedokinje ophodile s njom kad se sredinom 1960-ih razboljela u kažnjeničkom logoru u Potmi. Ona kaže: “Cijelo su me vrijeme brižno njegovale. Ne vjerujem da bi itko to učinio bolje od njih.” Osim toga dodala je: “Jehovini svjedoci smatraju da su dužni pomagati svojim bližnjima, ne gledajući na naciju i vjeru kojoj pripadaju” (iz knjige Sievietes padomju cietumos [Žene u sovjetskim zatvorima]).

Još jedan zanimljiv primjer dolazi iz Ekvadora. Kad su zbog ekonomske krize neki Jehovini svjedoci iz Ancóna ostali bez posla i prihoda, njihovi su suvjernici smislili kako im pomoći. Pripremali su hranu i prodavali je ribarima koji su se rano ujutro vraćali iz ribolova (slika desno). Svi Jehovini svjedoci iz toga grada udružili su snage. Sudjelovala su čak i djeca. Počeli bi kuhati u jedan ujutro kako bi hrana za ribare bila spremna kad oko četiri ujutro njihovi brodovi pristanu u luku. Novac koji su tako sakupili pravedno su podijelili i svakome dali koliko mu je bilo potrebno.

Takvi primjeri dokazuju da Isusova učenja i način života snažno utječu na ljude i potiču ih da pomažu siromašnima.

3. Isus može utjecati na naše urođene sklonosti. Nepobitna je činjenica da su ljudi skloni sebičnom postupanju. Biblija kaže da tako postupamo zato što smo grešni. Apostol Pavao, koji je bio vjeran kršćanin, za sebe je napisao: “Nalazim, dakle, ovaj zakon u sebi: kad želim činiti dobro, zlo je u meni.” Potom je dodao: “Tko će me izbaviti od tijela koje me vodi u takvu smrt? Neka je hvala Bogu preko Isusa Krista” (Rimljanima 7:21-25). Pavao je u tim recima ukazao na to da će Bog preko Isusa uništiti grijeh. Svoje vjerne sluge oslobodit će svih grešnih sklonosti. Uklonit će i sebičnost, koja je uzrok siromaštva. Kako će se to dogoditi?

Neko vrijeme nakon što se Isus krstio, Ivan Krstitelj o njemu je rekao: “Evo Janjeta Božjeg koje odnosi grijeh svijeta!” (Ivan 1:29). Uskoro će ljudi biti oslobođeni okova naslijeđenoga grijeha i više neće biti skloni misliti samo na sebe (Izaija 11:9). Isus će tako otkloniti glavni uzrok siromaštva.

Doista je lijepo razmišljati o tome da nas čeka divna budućnost kada nitko neće oskudijevati ni u čemu. Božja Riječ kaže: “Sjedit će svatko pod svojom lozom i pod svojom smokvom i nitko ih neće plašiti” (Mihej 4:4). Te riječi slikovito opisuju svijet u kojem se siromaštvo neće ni spominjati. Ljudi će imati smislen posao i uživat će u plodovima svoga rada. Tada će sve što postoji slaviti Jehovu Boga.