Mnogima su poznate Isusove utješne riječi: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16). Je li Isus želio reći da će svi koji vjerno služe njegovom Ocu, Jehovi Bogu, otići na nebo i ondje živjeti u vječnom blaženstvu?

Da bismo saznali odgovor na to pitanje, trebamo razmotriti kontekst. Samo nekoliko redaka ranije zapisane su Isusove riječi koje potiču na razmišljanje. U Ivanu 3:13 stoji: “Nitko nije uzašao na nebo osim onoga koji je sišao s neba, Sina čovječjega.” To pokazuje da vjerni Božji sluge iz prošlosti, kao što su Noa, Abraham, Mojsije i David, nisu nakon smrti otišli na nebo (Djela apostolska 2:34). Što se onda s njima dogodilo kad su umrli? Kratko rečeno, otkad su zaspali smrtnim snom nisu svjesni ničega i u grobu čekaju vrijeme kad će ih Bog uskrsnuti (Propovjednik 9:5, 6; Djela apostolska 24:15).

Prvo biblijsko ukazivanje na nebeski život nakon smrti Isusove su riječi koje je uputio svojim apostolima, kad im je rekao da im ide pripremiti mjesto na nebu (Ivan 14:2, 3). Bilo je to nešto novo za Božji narod. Apostol Pavao kasnije je objasnio da je Isus, svojom smrću i uskrsnućem na nebo, ‘otvorio novi i živi put’ — put kojim dotad nije kročio nijedan čovjek (Hebrejima 10:19, 20).

Znači li to da otada svi vjerni Božji sluge nakon smrti odlaze na nebo? Ne znači. Uskrsnuće u život na nebu usko je povezano sa zadatkom koji je povjeren samo nekim ljudima. Isus je svojim apostolima posljednje večeri koju je proveo s njima rekao da će oni u njegovom nebeskom Kraljevstvu “sjediti na prijestoljima i suditi”. Dakle oni će na nebu vladati s Isusom (Luka 22:28-30).

Taj veličanstveni zadatak nije povjeren samo apostolima. U jednoj viziji apostol Ivan vidio je Isusa s onima koji su uskrsnuli na nebo. Rekao je da su oni ‘kraljevi i svećenici i da će kraljevati nad zemljom’ (Otkrivenje 3:21; 5:10). Zanimljivo je zapaziti da Ivan nije vidio nebrojeno mnoštvo, nego samo određen broj osoba. To nije neobično jer u svakoj državi vlada samo određen broj ljudi. Tako će biti i u nebeskom Kraljevstvu. Iz Ivanove vizije saznajemo da će Janje Božje, odnosno Isus, vladati sa 144 000 suvladara “otkupljenih između ljudi” (Otkrivenje 14:1, 4, 5).

Istina, broj 144 000 vrlo je malen u usporedbi s ukupnim brojem svih vjernih Božjih slugu koji su ikada živjeli. No treba uzeti u obzir da će tih 144 000 osoba živjeti na nebu zato što im je povjerena posebna sveta služba. Predočimo to jednim primjerom. Kad biste željeli izgraditi kuću, biste li unajmili sve građevinske radnike u svom gradu? Naravno da ne biste. Zaposlili biste onoliko radnika koliko je potrebno da se posao obavi. Slično tome Bog je odabrao samo neke svoje vjerne sluge da vladaju s Kristom na nebu.

Bog će pomoću nebeskog Kraljevstva ispuniti svoj prvobitni naum s ljudima. Isus i 144 000 njegovih suvladara nadgledat će pretvaranje Zemlje u raj, gdje će nebrojeno mnoštvo vjernih Božjih slugu vječno živjeti u miru i sreći (Izaija 45:18; Otkrivenje 21:3, 4). U tom novom svijetu Bog će uskrsnuti sve ljude koje je sačuvao u svom sjećanju (Ivan 5:28, 29).

Iz svega što smo naveli očito je da će svi vjerni Jehovini sluge, kako oni koji su umrli, tako i oni koji su još uvijek na životu, dobiti prekrasan dar — priliku da žive vječno (Rimljanima 6:23). Neki od njih živjet će na nebu i ondje vladati s Isusom, dok će velika većina živjeti u raju na Zemlji.