Znate li?
Kako su židovski vjerski vođe Isusovog vremena gledali na običan narod?
U 1. stoljeću židovski su uglednici i vjerski vođe s prezirom gledali na ljude koji, po njihovom mišljenju, nisu bili dovoljno obrazovani. Biblija jasno kaže da su farizeji omalovažavali običan puk. Govorili su: “Narod koji ne poznaje Zakon proklet je” (Ivan 7:49).
I izvanbiblijski zapisi potvrđuju da su bogati i utjecajni pojedinci neobrazovane uvredljivo nazivali am haarec, što znači “narod zemlje”. Taj je izraz prvobitno označavao sve stanovnike određenog kraja te se nije odnosio samo na siromašne i neobrazovane nego i na ugledne ljude (1. Mojsijeva 23:7; 2. Kraljevima 11:14; Ezekijel 22:29; vidi bilješke).
No do Isusovog vremena taj se izraz počeo koristiti u pogrdnom smislu za narod koji nije detaljno poznavao Mojsijev zakon ili se nije držao mnogih propisa što su ih postavili sitničavi rabini. U Mišni, zbirci rabinskih tumačenja na kojoj se temelji Talmud, stoji upozorenje Židovima da ne noće u kućama običnog naroda. Prema djelu The Encyclopedia of Talmudic Sages rabin Meir, koji je živio u 2. stoljeću, naučavao je: “Dati svoju kćer za ženu am haarecu jednako je grozno kao svezati je i staviti pred lava koji će najprije stati na nju, a potom je i proždrijeti.” U Talmudu se citira jednog rabina koji je ustvrdio da “neobrazovani ljudi neće uskrsnuti”.
Na što se odnosi izraz “car” koji se spominje u Bibliji?
U Bibliji se po imenu spominju tri rimska cara. To su August, Tiberije i Klaudije (Luka 2:1; 3:1; Djela apostolska 11:28).
Tiberije je postao car 14. godine i vladao je za vrijeme Isusove zemaljske službe. Jednom su prilikom farizeji, nastojeći iskušati Isusa, pitali treba li plaćati porez. Isus im je tada rekao: “Vratite caru carevo, a Bogu Božje!” (Marko 12:17). On pritom nije želio reći da njegovi sljedbenici trebaju plaćati porez samo za Tiberijeve vladavine, već da su dužni izvršavati ono što propisuje državna vlast.
Godine 58. apostol Pavao bio je nepravedno optužen da je prekršio zakon. Kad se našao pred sudom, iskoristio je pravo koje je imao kao rimski građanin i prizvao se na cara (Djela apostolska 25:8-11). Time nije zahtijevao da mu sudi Neron, car koji je u to vrijeme bio na vlasti, nego je zatražio suđenje na najvišem sudu u Rimskom Carstvu.
Iz toga vidimo da se izraz “car” koji se spominje u Bibliji nije odnosio samo na vladara koji je bio na čelu države, već je služio kao sinonim za državnu vlast.
[Slika na stranici 29]
Srebrni denar s likom cara Tiberija