Uobičajeno gledište: “Bog pamti sve grijehe i grešnike kažnjava vječnim mukama u paklu.”

“Prirodne katastrofe Božja su kazna grešnom ljudskom rodu.”

Što kaže Biblija: U 2. Petrovoj 3:9 stoji: “[Jehova] ne želi da itko propadne, nego da svi dođu do pokajanja.” On nam ne traži greške, već gleda naše dobre strane. U Bibliji piše da Bog “očima svojim pretražuje svu zemlju da pokaže snagu svoju štiteći one kojima je srce potpuno odano njemu” (2. Ljetopisa 16:9).

Učenje o paklu ne temelji se na Bibliji. Bogu je odvratna i sama pomisao da bi nekoga vječno mučio. Istina, on će kazniti osobe koje se ne žele pokajati za svoja nedjela, ali to neće učiniti tako što će ih baciti u pakao, nego tako što će im oduzeti život (Jeremija 7:31; Rimljanima 6:7). A što reći o prirodnim katastrofama u kojima stradavaju mnogi nedužni ljudi? Nipošto ih ne možemo smatrati Božjom kaznom. One su naprosto nepredviđeni događaji koji mogu zadesiti svakoga (Propovjednik 9:11).

Zašto je važno znati istinu: Biblija nam otkriva da je Bog “spreman oprostiti” te da nas ne kažnjava čim zgriješimo (Psalam 86:5). Ta nam spoznaja može pomoći da se zbližimo s njim i služimo mu iz ljubavi, a ne iz osjećaja krivnje ili morbidnog straha od kazne. Ljubav prema Bogu poticat će nas da se svesrdno trudimo ugoditi mu (Matej 22:36-38; 1. Ivanova 5:3).

Bog želi da svi ljudi vrše njegovu volju, no zna da se mnogi nikad neće promijeniti. Ako ništa ne bi poduzeo protiv onih koji uporno čine zlo, bio bi poput vladara koji donosi zakone, ali ih ne provodi u djelo. Nepravdi i patnjama tada ne bi bilo kraja (Propovjednik 8:11). Međutim Biblija kaže da Bog neće zauvijek trpjeti zloću, a to nam pruža čvrstu nadu u bolju budućnost. On je obećao da će ukloniti ljude koji čine zlo i ne kaju se za svoje grijehe kako bi oni koji ljube pravdu mogli vječno živjeti u raju na Zemlji, kao što je u početku i naumio (Psalam 37:10, 11, 29). *