Mnogi ljudi misle da je plod koji su Adam i Eva unatoč Božjoj zabrani kušali u edenskom vrtu simbolično ukazivanje na spolne odnose. Međutim to nije u skladu s onim što kaže Biblija.

Bog je zapovjedio Adamu da ne jede s “drveta spoznaje dobra i zla” još i prije nego što je stvorena Eva (1. Mojsijeva 2:15-18). Budući da je Adam tada bio jedini čovjek na Zemlji, nije moguće da se ta zabrana odnosila na spolne odnose. Osim toga Bog je prvom ljudskom paru dao jasnu zapovijed: “Rađajte se i množite, napunite zemlju” (1. Mojsijeva 1:28). Bi li im Bog pun ljubavi zapovjedio da “napune zemlju” — što je, naravno, podrazumijevalo da imaju spolne odnose kako bi mogli začeti djecu — a onda ih osudio na smrt zato što su bili poslušni toj zapovijedi? (1. Ivanova 4:8).

Nadalje kad je Eva “uzela [zabranjeni] plod i okusila ga”, bila je sama. Biblija jasno kaže da je tek nakon toga plod dala Adamu. U 1. Mojsijevoj 3:6 piše: “Zatim je dala od ploda i svome mužu, kad je bio s njom, te je i on jeo.”

Na koncu, Adam i Eva nisu bili kažnjeni kad su imali spolne odnose i dobili djecu (1. Mojsijeva 4:1, 2). Sasvim je jasno da plod koji su njih dvoje kušali nije bio simbol spolnih odnosa. Bio je to doslovan plod koji je Eva ubrala sa stabla.

Kada opisuje stvaranje prvih ljudi, prva biblijska knjiga kaže da je Bog stvorio muškarca i ženu. On je bio zadovoljan svojim stvaralačkim djelom te je rekao da je ono “vrlo dobro” (1. Mojsijeva 1:27, 31). U Bibliji je pod Božjim nadahnućem zapisan savjet upućen muževima koji glasi: “Raduj se sa ženom mladosti svoje (...). Neka te grudi njezine opijaju u svako  doba” (Mudre izreke 5:18, 19). Može li se na temelju toga zaključiti kako Biblija uči da je spolni užitak grijeh?

Spolni odnosi između muža i žene dar su od Boga, a rađanje djece nije njihova jedina svrha. Oni supružnicima pružaju priliku da uživaju u uzajamnoj ljubavi i naklonosti. U braku u kojem vladaju ljubav i bliskost muž i žena mogu tim intimnim odnosom zadovoljiti svoje fizičke i emocionalne potrebe.

Biblija otvoreno kaže da će “Bog suditi bludnicima” (Hebrejima 13:4). Grčka riječ koja se u Bibliji prevodi izrazom blud glasi porneia. Ona pokriva prilično široko značenje i odnosi se na spolne odnose između dviju osoba koje međusobno nisu u braku te na zloupotrebu spolnih organa. * Bog smatra neispravnim da muškarac i žena žive u izvanbračnoj vezi. To njegovo gledište ne mijenja se ni ako njih dvoje ima namjeru kasnije stupiti u brak.

Čak i ako muškarac i žena osjećaju snažnu ljubav jedno prema drugome, Bog od njih traži da budu zakonski vjenčani prije nego što se upuste u spolne odnose. Bog nas je obdario sposobnošću da pokazujemo ljubav. Ljubav je njegova najistaknutija osobina. On nam želi samo dobro i s razlogom traži da muž i žena budu zakonski vjenčani prije nego što se upuste u spolne odnose. U sljedećem članku bit će više riječi o tome.

Istina, Bog je neko vrijeme dopuštao muškarcima da imaju više žena (1. Mojsijeva 4:19; 16:1-4; 29:18–30:24). No on nije uveo poligamiju. Adamu je dao samo jednu ženu.

Bog je s vremenom preko Isusa Krista ponovno uspostavio monogamiju (Ivan 8:28). Isus je na jedno pitanje o braku odgovorio: “Stvoritelj njihov u početku ih je načinio kao muško i žensko i rekao je: ‘Zato će čovjek ostaviti oca svojega  i majku svoju i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje bit će jedno tijelo’” (Matej 19:4, 5).

Jedan Isusov učenik kasnije je pod Božjim nadahnućem napisao: “Neka svaki muškarac ima svoju ženu i neka svaka žena ima svojega muža” (1. Korinćanima 7:2). Biblija također kaže da oženjeni muškarac koji u kršćanskoj skupštini želi vršiti određenu službu mora imati “samo jednu ženu” (1. Timoteju 3:2, 12).

Isus nije rekao da njegovi sljedbenici moraju imati djecu. Niti jedan od njegovih prvih učenika nije kršćanima dao tu zapovijed. Biblija nigdje ne osuđuje planiranje obitelji.

Dakle muž i žena mogu odlučiti hoće li imati djecu ili neće. Osim toga mogu odrediti koliko će djece imati te planirati kada će ih dobiti. Odluku o korištenju kontracepcijskih metoda koje sprečavaju začeće muž i žena moraju donijeti sami. * Zbog te ih odluke nitko ne bi smio osuđivati (Rimljanima 14:4, 10-13).

Bogu je život svakog ljudskog bića svet. On čak i na zametak gleda kao na živo biće (Psalam 139:16). U skladu sa zakonom što ga je Bog dao starom Izraelu, osoba koja bi ozlijedila nerođeno dijete ili uzrokovala njegovu smrt morala je odgovarati za to. Prema tome u Božjim je očima pobačaj ravan ubojstvu (2. Mojsijeva 20:13; 21:22, 23).

A što ako pri porođaju dođe do komplikacija te muž i žena budu prisiljeni birati hoće li liječnici spasiti majku ili dijete? U tom slučaju bračni par treba odlučiti čiji će život pokušati spasiti.

Prema Bibliji, postoji samo jedan opravdani razlog za razvod. Isus Krist o tome je rekao: “Tko se god razvede od žene svoje, osim zbog bluda [odnosno spolnih odnosa izvan bračne zajednice], i oženi se drugom, čini preljub” (Matej 19:9).

Bog mrzi neopravdani razvod. On smatra odgovornima one koji bez pravog razloga napuste svog bračnog druga, naročito ako to učine da bi živjeli s nekim drugim (Malahija 2:13-16; Marko 10:9).

Biblija osuđuje blud, u što spadaju i homoseksualni odnosi (Rimljanima 1:26, 27; Galaćanima 5:19-21). Premda ona jasno kaže da Bog ne odobrava takav način života, iz nje saznajemo da je on “toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16).

Budući da uvažavaju Božje mišljenje, pravi kršćani ne odobravaju homoseksualne odnose, ali trude se pokazivati dobrotu svim ljudima (Matej 7:12). Bog želi da “svakoga poštujemo”. Zato pravi kršćani nisu homofobi (1. Petrova 2:17).

Mnogi ljudi upuštaju se u seksualno eksplicitne razgovore putem telefona ili interneta, slušaju erotske poruke na takozvanim vrućim linijama ili pak mobitelom šalju erotske slike i poruke.

Biblija ne govori ništa konkretno o tim nedoličnim radnjama koje su karakteristične za današnji svijet razvijene tehnologije. Ipak, ona kaže: “Neka se blud i nikakva nečistoća ili pohlepa i ne spominju među vama, kako dolikuje svetima, a tako ni sramotno vladanje ni bezuman govor ni prostačke šale, što je nedolično” (Efežanima 5:3, 4). Seksualno eksplicitne poruke i razgovori putem telefona, mobitela ili interneta izopačuju gledište o spolnim odnosima i potiču ljude da svoje spolne želje zadovoljavaju izvan braka. Takvo postupanje ne samo da im ne pomaže obuzdati spolne želje nego ih štoviše navodi na njihovo sebično zadovoljavanje.

Masturbacija, odnosno namjerno nadraživanje vlastitih spolnih organa radi spolnog uzbuđenja, ne spominje se u Bibliji. No Božja Riječ kršćanima zapovijeda: “Usmrtite, dakle, ono što je zemaljsko u udovima vašim: blud, nečistoću, spolnu požudu” (Kološanima 3:5).

Osoba koja masturbira može steći iskrivljenu sliku o spolnim odnosima i misliti da je zadovoljavanje njenih spolnih želja najvažnije. Biblija jamči da će Bog dati “iznimnu snagu” onima koji se nastoje osloboditi te navike (2. Korinćanima 4:7; Filipljanima 4:13).