Biblija spominje da su se frule svirale na gozbama i u drugim veselim prigodama (1. Kraljevima 1:40; Izaija 5:12; 30:29). No, po svemu sudeći, frula se koristila i u pogrebnim obredima. To potvrđuje jedan izvještaj iz Matejevog evanđelja, u kojem je opisano kako je jedan židovski poglavar zamolio Isusa da izliječi njegovu kćer koja je bila na umoru. Kad je Isus stigao do njegove kuće, ondje je “ugledao frulaše kako sviraju pogrebnu glazbu i mnoštvo u pometnji” jer je djevojčica već bila umrla. U tom se izvještaju ne spominje nijedno drugo glazbalo (Matej 9:18, 23).

Je li Matejev opis točan? Prevoditelj Biblije William Barclay kaže: “U mnogim zemljama drevnog svijeta — u Rimskom Carstvu, Grčkoj, Feniciji, Asiriji i Palestini — smrt i drugi tragični događaji bili su popraćeni tugaljivim zvukom frule.” Prema Babilonskom Talmudu, u prvih nekoliko stoljeća nove ere čak su i najsiromašniji udovci na pogrebni obred pozivali dva frulaša i narikaču koji su oplakivali smrt njihove žene. Josip Flavije, povjesničar iz 1. stoljeća, zapisao je kako su reagirali Jeruzalemljani kad je 67. godine do njih stigla vijest da su Rimljani osvojili galilejski grad Jotapatu i pobili njegove stanovnike. Napisao je da su “mnogi ožalošćeni unajmili frulaše koji su glazbom popratili oplakivanje njihovih sunarodnjaka”.

Biblija te zločince naziva razbojnicima (Matej 27:38; Marko 15:27). Neki biblijski leksikoni ističu da se u Bibliji koriste različiti izrazi za zločince, ovisno o kaznenom djelu koje su počinili. Grčka riječ kleptes odnosila se na lopova koji krade potajno, pazeći da ga tko ne uhvati. Ta riječ stoji uz ime Jude Iskariota, koji je krišom krao iz kutije za novac što je pripadala Isusovim učenicima (Ivan 12:6). Riječ lestes obično se koristila za razbojnika koji je tijekom pljačke pribjegavao nasilju, ali i za ustanike, buntovnike i pobunjenike. Ta je riječ upotrijebljena za zločince koji su pogubljeni s Isusom. Jedan od njih rekao je: “Primamo što smo djelima svojim zaslužili” (Luka 23:41). Budući da su svojim djelima zaslužili tako strogu kaznu, može se zaključiti da nisu bili samo lopovi.

Osim za ta dva razbojnika u Bibliji se riječ lestes koristi i za Barabu (Ivan 18:40). Da Baraba nije bio samo lopov, jasno se vidi iz izvještaja zapisanog u Luki 23:19, gdje o njemu piše da je “bio bačen u zatvor zbog neke pobune koja je izbila u gradu i zbog ubojstva”.

Dakle zločinci koji su bili pogubljeni s Isusom bili su krivi za razbojstvo, no moguće i za pobunu, pa čak i ubojstvo. U svakom slučaju, rimski upravitelj Poncije Pilat smatrao je da zaslužuju smrtnu kaznu pribijanjem na stup.