Što znači ta Isusova izjava? Evanđelist Luka rekao je da je Isus išao “od grada do grada i od sela do sela, propovijedajući i objavljujući dobru vijest o kraljevstvu Božjem” (Luka 8:1). Sam je Isus izjavio: “Moram objaviti dobru vijest o kraljevstvu Božjem, jer sam radi toga poslan” (Luka 4:43). Svoje je učenike slao u gradove i sela da propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu. Kasnije im je kazao: “Bit ćete mi svjedoci (...) sve do kraja zemlje” (Djela apostolska 1:8; Luka 10:1).

Jesu li prvi kršćani propovijedali dobru vijest? Isusovi učenici marljivo su izvršavali zadatak koji im je njihov Učitelj povjerio. Biblija kaže: “Svaki su dan u hramu i od kuće do kuće bez prestanka poučavali i objavljivali dobru vijest o Kristu” (Djela apostolska 5:42). Propovijedanje dobre vijesti nije bilo rezervirano samo za pojedince. To su činili svi članovi kršćanske skupštine. Povjesničar Augustus Neander rekao je da se “Celzo, jedan od prvih protivnika kršćanstva, rugao kršćanima govoreći da evanđelje propovijedaju ljudi koji se bave obrađivanjem vune, postolari, kožari, posve neobrazovane i priproste osobe”. Jean Bernardi u svojoj je knjizi The Early Centuries of the Church naveo nešto zanimljivo: “[Kršćani] su trebali objavljivati evanđelje kuda god su išli i svakome na koga su naišli. Propovijedali su na cestama, u gradovima, na gradskim trgovima i u domovima ljudi. To su činili bez obzira na to jesu li ih ljudi slušali ili nisu. (...) S dobrom viješću trebali su ići do svih krajeva Zemlje.”

Tko danas odgovara biblijskom opisu pravih kršćana? Anglikanski svećenik David Watson napisao je: “Ljudi nisu nimalo zainteresirani za duhovne vrijednosti, između ostalog, zato što Crkva ne propovijeda dobru vijest i svoj zadatak  da poučava druge o Bogu ne shvaća ozbiljno.” José Luis Pérez Guadalupe u svojoj se knjizi ¿Por qué se van los Católicos? (Zašto katolici napuštaju Crkvu?) osvrnuo na djelovanje nekih kršćanskih crkava, primjerice evangeličke, adventističke i drugih, te naveo da njihovi pripadnici “ne propovijedaju od kuće do kuće”. No kad je govorio o Jehovinim svjedocima, napisao je da su prepoznatljivi po tome što “revno propovijedaju od kuće do kuće”.

Zanimljivo zapažanje iznio je i Jonathan Turley u djelu Cato Supreme Court Review, 2001-2002. Ondje stoji: “Na spomen imena Jehovini svjedoci većina ljudi odmah se sjeti propovjednika koji im dolaze na vrata u najnezgodnijem trenutku. Međutim Jehovini svjedoci ne idu od vrata do vrata samo zato da privuku nove vjernike nego i zato što to smatraju dokazom svoje vjere.”