MNOGI detalji zapisani u Bibliji pomažu nam da se upoznamo s načinom života uobičajenim za vrijeme u kojem je pisana. Ona naprimjer govori o tkaninama, njihovoj izradi i bojenju te odijevanju karakterističnom za to davno doba.

Naravno, u toj knjizi nisu podrobno zabilježeni načini izrađivanja odjeće i stilovi odijevanja. Ipak, pojedinosti koje navodi pomažu nam da zamislimo ljude i događaje o kojima ona govori te da se uživimo u ono što čitamo.

Primjerice već na samom početku zapisano je da su Adam i Eva od smokvinog lišća ispleli pokrivala koja su ogrnuli oko bokova. No Bog im je kasnije načinio “duge kožne haljine”, koje su nesumnjivo bile trajnije (1. Mojsijeva 3:7, 21).

U 28. i 39. poglavlju 2. Mojsijeve prilično je detaljno opisano kako je izgledala odjeća izraelskog velikog svećenika i od čega je bila načinjena. On je nosio lanene gaće, bijelu haljinu, pojas istkan od finog lana, zatim tuniku bez rukava načinjenu od plavog prediva, pregaču i naprsnik, koji su bili vješto izvezeni i ukrašeni, te turban na kojem se nalazila sjajna pločica od čistoga zlata s natpisom “Jehova je svet”. Opis odjeće izrađene od tih dragocjenih materijala pomaže nam dočarati ljepotu svećenikovih haljina (2. Mojsijeva 39:1-5, 22-29).

Biblija opisuje i kako je bio odjeven Božji prorok Ilija. U 2. Kraljevima 1:8 o njemu piše: “Imao je ogrtač od dlake i kožni pojas opasan oko struka.” Ilijina je odjeća bila toliko specifična da je jedan kralj, kad je čuo kako je odjeven čovjek koji je došao ususret njegovim glasnicima, vrlo brzo prepoznao o kome je riječ. Stotinama  godina kasnije živio je Ivan Krstitelj, za kojeg su neki ljudi mislili da je Ilija, možda baš zato što je nosio sličnu odjeću (Matej 3:4; Ivan 1:21).

Tkanine i boje. Biblija na mnogo mjesta spominje materijale od kojih su se izrađivale tkanine, boje kojima su se one bojile te različite postupke izrade tkanina i odjeće, primjerice predenje, tkanje i šivanje. * U biblijsko doba odjeća se najčešće izrađivala od vune i lana. Uzgojem ovaca ljudi su se počeli baviti na samom početku ljudske povijesti. Biblija izvještava da je Abel, sin Adama i Eve, bio pastir, iako ne kaže je li ovce uzgajao radi vune (1. Mojsijeva 4:2). Fini lan u Bibliji se prvi put spominje u 41. poglavlju 1. Mojsijeve, u kojem se opisuju događaji koji su se zbili u 18. stoljeću pr. n. e. U tom izvještaju stoji da je faraon obukao Josipa “u haljine od finog lana” (1. Mojsijeva 41:42). Zanimljivo je primijetiti da se ni na jednom mjestu u Bibliji ne spominje da su Židovi izrađivali odjeću od pamuka,  iako se on od davnina koristio u bliskoistočnim zemljama.

Od tankih vunenih i lanenih vlakana predenjem su se dobivale niti različitih debljina. Nakon toga moglo se prijeći na tkanje. Pređa i gotove tkanine bojile su se raznim bojama. Obojene tkanine krojile su se po mjeri, a odjeća se ukrašavala raznobojnim vezovima. Takve izvezene tkanine i odjeća izrađena od njih bile su vrlo skupocjene (Suci 5:30).

U Bibliji se često spominju tkanine plave, purpurne i grimizne boje. Izraelcima je bilo zapovjeđeno “neka iznad resa na skutu stavljaju plavu vrpcu”. Taj ih je detalj podsjećao na to da su u posebnom odnosu sa svojim Bogom, Jehovom (4. Mojsijeva 15:38-40). Odjeća velikog svećenika na sebi je imala detalje plave (hebrejski: tekelet) i purpurne boje (hebrejski: argaman). Te su boje bile prisutne i na raznim ukrasima u svetom šatoru i hramu.

Sveti šator i hram. Sveti šator, koji su Izraelci podignuli u pustinji, bio je središte štovanja pravog Boga. Kasnije je Salamun u tu svrhu izgradio hram u Jeruzalemu. Stoga je posve razumljivo što se u Bibliji detaljno govori o gradnji i uređenju svetog šatora i hrama. Osim što je zapisano od kojih je materijala trebalo izraditi šatorska platna i zavjese, u tom se izvještaju nalaze upute o tkanju, šivanju i ukrašavanju tih tkanina.

Bog je Besalelu i Oholiabu, vještim i sposobnim majstorima, dao svog duha, mudrosti i znanja da pouče druge i zajedno s njima dovrše jedinstveni zadatak — da izgrade i urede sveti šator, u kojem su Izraelci na dostojanstven način trebali slaviti Jehovu (2. Mojsijeva 35:30-35). U 26. poglavlju 2. Mojsijeve opisani su materijali koji su korišteni prilikom gradnje šatora i detaljno je navedena izrada svih njegovih dijelova. Naprimjer šatorska platna bila su izrađena “od fino ispredenog lana, plavog prediva, crvenkastopurpurne vune i kermesovog grimiza”. Izraelci su, po svoj prilici, velik dio tih materijala ponijeli sa sobom prilikom izlaska iz Egipta. Osobita se pažnja trebala pokloniti teškoj višebojnoj zavjesi koju su krasili izvezeni kerubi. Ta zavjesa u šatoru je dijelila “Svetinju od Svetinje nad svetinjama” (2. Mojsijeva 26:1, 31-33). Slične upute dobili su  i oni koji su pod budnim okom kralja Salamuna uređivali hram u Jeruzalemu (2. Ljetopisa 2:1, 7).

Biblijski izvještaji očito otkrivaju da su stari Izraelci vrlo maštovito i domišljato koristili materijale do kojih su mogli doći. Po njihovoj se odjeći može zaključiti da nisu bili siromašan narod koji jedva spaja kraj s krajem. Iako nije svaka obitelj imala mnogo novca, rado su nosili raznobojnu odjeću, ovisno o godišnjem dobu, onome što su radili i prigodi kojoj su prisustvovali.

U Bibliji stoji da su Izraelci u nasljedstvo dobili “zemlju u kojoj teče med i mlijeko” (2. Mojsijeva 3:8; 5. Mojsijeva 26:9, 15). Dok god su vjerno služili pravom Bogu, on im je pomagao i štitio ih. Zbog toga su bili sretni i dobro su živjeli. Biblija to jasno potvrđuje riječima: “Juda i Izrael živjeli su bez straha, svatko pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana do Beer-Šebe, u sve dane Salamunove” (1. Kraljevima 4:25).