MEKSIKO je domovina Azteka. To nekad malo indijansko pleme, koje se u 13. stoljeću doselilo na područje današnjeg Meksika, kasnije je preraslo u moćno carstvo koje se moglo mjeriti s Inkama u Peruu. Iako je Aztečko Carstvo nestalo kad su španjolski osvajači 1521. zauzeli njegovu prijestolnicu Tenochtitlán, jezik tog drevnog naroda, nahuatl, koristi se i dan-danas. * Govori ga oko milijun i pol ljudi indijanskog porijekla u barem 15 saveznih država u Meksiku. S tim su jezikom preživjeli i neki aztečki običaji, što potvrđuje i etnolog Walter Krickeberg, autor knjige Las antiguas culturas mexicanas. Navest ćemo neke običaje kojih su se držali drevni Azteci.

Prinošenje ljudskih žrtava zacijelo je najpoznatiji aztečki obred. Pripadnici tog naroda vjerovali su da će Sunce ugasnuti ako mu ne prinesu ljudska srca i krv. Španjolski redovnik Diego Durán zapisao je da je 1487, prilikom posvećenja piramidalnog hrama u Tenochtitlánu, u samo četiri dana prineseno više od 80 000 ljudskih žrtava.

Taj je obred zgrozio Španjolce, ali iznenadilo ih je kad su uvidjeli da mnoga aztečka vjerovanja nalikuju učenjima Katoličke crkve. Primjerice drevni su Azteci od kukuruza pravili likove svojih bogova, koje su potom jeli, što je donekle nalikovalo katoličkom obredu pričesti. Osim toga ponekad su jeli i meso žrtava, u čemu su njihovi osvajači možda mogli prepoznati neka obilježja euharistije. Koristili su križ, ispovijedali svoje grijehe i krštavali novorođenčad. Sličnost koja je vjerojatno privlačila najviše pažnje štovanje je božice Tonantzin, “Majke Bogova”, koju su smatrali djevicom i od milja zvali “Naša Majčica”.

Na brdu gdje su Azteci štovali Tonantzin jednom se pripadniku tog naroda 1531. navodno ukazala tamnoputa Djevica Marija i obratila mu se na nahuatlu. Zbog tog su se ukazanja mnogi Azteci preobratili na katoličanstvo. Na temeljima nekadašnjega Tonantzinog hrama sagrađeno je svetište Gospi Guadalupskoj. Dvanaestog prosinca, na blagdan Gospe Guadalupske, stotine tisuća pobožnih Meksikanaca dolazi u to marijansko svetište, a velikom broju njih nahuatl je materinji jezik.

Mnogi pripadnici indijanskog naroda Nahua, koji su potomci drevnih Azteka, žive u planinskim dijelovima Meksika. Oni u čast svojih svetaca zaštitnika svetkuju brojne blagdane, od kojih neki traju danima, a neki čak i tjednima. U knjizi El universo de los aztecas stoji da domoroci “nastoje pomiriti štovanje katoličkih svetaca s obredima koji su se vršili prije  dolaska Cortésa”. * Mnogi pripadnici naroda Nahua bave se okultizmom, a kad se razbole, odlaze iscjeliteljima vjerujući da će im obredno čišćenje i prinošenje životinjskih žrtava pomoći da ozdrave. Većina njih nepismena je i siromašna. Žive u zatvorenim zajednicama i drže se starih običaja, a u pravilu govore samo svojim jezikom. Zbog svega toga žive na margini društva.

Jehovini svjedoci u Meksiku već godinama prenose dobru vijest o Božjem Kraljevstvu svim ljudima (Matej 24:14). Godine 2000. meksička podružnica Jehovinih svjedoka organizirala je propovijedanje na nahuatlu. Dotad su mnogi pripadnici naroda Nahua išli na sastanke Jehovinih svjedoka koji su se održavali na španjolskom, jeziku koji im nije materinji, pa je osnovano nekoliko skupština koje sastanke održavaju na njihovom jeziku. Sastavljen je prevoditeljski tim koji prevodi biblijsku literaturu na taj jezik. Učinjene su i potrebne pripreme kako bi oni kojima je nahuatl materinji jezik naučili čitati i pisati. Je li trud koji su uložili polučio kakve rezultate?

Kad je naprimjer jedna žena prvi put čula biblijski govor na nahuatlu, svom materinjem jeziku, oduševljeno je rekla: “Deset godina išli smo na sastanke koji su se održavali na španjolskom i svaki se put vraćali kući s glavoboljom od silnog naprezanja da razumijemo ono o čemu se govori. Sada smo se jednostavno preporodili.” Šezdesetogodišnji Juan doživio je nešto slično. On je osam godina proučavao Bibliju te sa svojom obitelji išao na sastanke na kojima se program iznosio na španjolskom, no zbog nedovoljnog poznavanja tog jezika nije imao mnogo koristi od onoga što je učio. Sve se promijenilo kad je počeo proučavati Bibliju na nahuatlu. Konačno je na pravi način shvatio biblijsku istinu te je za manje od godinu dana postao Jehovin svjedok.

I mnogi drugi pripadnici naroda Nahua prvi su put biblijsku poruku čuli na španjolskom, ali nisu je dobro razumjeli. Međutim otkad se na njihovom jeziku održavaju skupštinski sastanci i veći skupovi te izdaje biblijska literatura, spremnije prihvaćaju dobru vijest o Kraljevstvu i bolje razumiju što je Božja volja.

Pripadnici naroda Nahua trebaju svladati mnoge prepreke ako žele upoznati pravog Boga, između ostalog, zato što okolina na njih vrši velik pritisak da slave vjerske blagdane. U San Agustín Oapanu Jehovinim svjedocima bilo je zabranjeno propovijedati od kuće do kuće jer je vladalo gledište da bi zbog njihovog propovijedanja mještani mogli prestati davati novac kojim se financiraju proslave tih blagdana. Kad su Jehovin svjedok po imenu Florencio i mala grupa njegovih suvjernika iz tog mjesta ondje propovijedali, trojica od njih bila su uhićena. Za samo 20 minuta okupilo se mnogo ljudi da odluče što učiniti s njima.

“Htjeli su nas ubiti na licu mjesta”, priča Florencio. “Neki su nas htjeli utopiti, pa su predložili da nas se sveže i baci u rijeku. Noć smo proveli u zatvoru. Sutradan su tri naša suvjernika, od kojih je jedan odvjetnik, došla da nam pomognu. Ali i oni su završili u zatvoru. Naposljetku smo bili pušteni pod uvjetom da odemo iz grada.” Usprkos tom nemilom događaju u tom je mjestu godinu dana kasnije osnovana skupština Jehovinih svjedoka, koja se sastojala od 17 članova, a pedesetak ljudi dolazilo je na sastanke.

U Coapali, mjestu u kojem žive pripadnici naroda Nahua, stanuje Alberto, koji je Jehovin svjedok. Susjedi su ga jednom pozvali na proslavu jednog vjerskog blagdana. Budući da je on to odbio, bacili su ga u zatvor. Ubrzo se okupilo cijelo mjesto, a neki su tražili da se Alberta objesi kao upozorenje svima koji požele postati Jehovini svjedoci i zbog toga prestanu držati stare običaje. Neki njegovi suvjernici pokušali su mu pomoći, ali i oni su bili uhićeni. Nakon što je sedmodnevni blagdan završio, svi su bili pušteni na slobodu. No protivljenje se nastavilo, pa su se Jehovini svjedoci obratili vlastima, koje su izdale odredbu zahvaljujući  kojoj se situacija promijenila. Zanimljivo je da je čovjek koji se najviše protivio propovijedanju prihvatio biblijsku istinu te se nedugo nakon toga krstio. Sada u tom gradu postoji skupština Jehovinih svjedoka.

Mnogi Jehovini svjedoci uče nahuatl zato što uviđaju da ljude kojima je to materinji jezik zanima biblijska istina. Međutim taj jezik nije lako svladati. Budući da se prema pripadnicima naroda Nahua često loše postupalo, mnogi su od njih nepovjerljivi i nerado govore svojim jezikom pred onima koji nisu njihovog porijekla. Osim toga taj jezik ima mnogo dijalekata.

Sonia, koja provodi puno vremena propovijedajući biblijsku poruku, odlučila je naučiti nahuatl. Što ju je potaknulo na to? Ona kaže: “Relativno blizu moje kuće u improviziranom naselju živi oko 6 000 sezonskih radnika iz naroda Nahua. Naselje danonoćno čuvaju stražari, a ljudi žive u groznim uvjetima. Na njima se vidi da su shrvani jer su doživjeli mnoga poniženja i udarce. Kad sam vidjela kako žive, to me jako rastužilo jer znam da su nekad bili ponosan narod, začetnici naše kulture. Tim smo ljudima dvadeset godina propovijedali na španjolskom, ali s malo uspjeha jer ne znaju dobro taj jezik. No kad sam naučila nekoliko riječi njihovog jezika, ukazale su mi se mnoge prilike za svjedočenje. Rado su slušali što im želim reći. Jednu sam ženu zamolila da me nauči govoriti nahuatl i kazala joj da ću ja nju zauzvrat naučiti čitati i pisati. S vremenom sam u naselju postala poznata kao ‘žena koja govori nahuatl’. Osjećam se kao misionar u svojoj vlastitoj zemlji.” Danas u tom kraju postoji skupština Jehovinih svjedoka koja djeluje na nahuatlu.

Maricela, koja također velik dio svog vremena posvećuje prenošenju dobre vijesti, daje sve od sebe kako bi naučila nahuatl. Započela je proučavati Bibliju sa 70-godišnjim Félixom i u početku je tečaj vodila na španjolskom. Malo-pomalo svladala je osnove nahuatla, pa su proučavali na tom jeziku, što je urodilo dobrim plodom. Bila je jako dirnuta kad ju je Félix upitao: “Sluša li me Jehova kad mu se molim na nahuatlu?” Kad mu je rekla da Jehova razumije sve jezike, Félixa je to jako razveselilo. On se nakon nekog vremena krstio i redovito ide na sastanke iako do dvorane Jehovinih svjedoka mora hodati sat i pol. Maricela kaže da je jako sretna što u objavljivanju dobre vijesti može surađivati s anđelima (Otkrivenje 14:6, 7).

Danas mnoge osobe koje govore nahuatl upoznaju biblijsku istinu. Doista se može reći da su polja “zrela za žetvu” (Ivan 4:35). Sretni smo što Jehova Bog k sebi poziva ljude iz svih naroda i poučava ih svojim uzvišenim putevima (Izaija 2:2, 3).