Neki grčki pisci u svojim su djelima spomenuli takve žrtvenike. Primjerice Pauzanija, povjesničar i geograf iz 2. stoljeća n. e., pisao je o “žrtveniku nepoznatim bogovima” koji se nalazio na Olimpiji. A govornik i filozof Filostrat rekao je da su u Ateni bili “postavljeni žrtvenici u čast nepoznatim bogovima”.

Diogen Laertije, pisac iz 3. stoljeća n. e., objasnio je zašto su se gradili takvi žrtvenici. Napisao je da je prema jednoj predaji, koja potječe iz 7. ili 6. stoljeća pr. n. e., kretski mudrac Epimenid zaustavio kugu koja je harala Atenom. U njegovim spisima stoji: “On [Epimenid] (...) doveo je ovce na Areopag i pustio ih da idu kuda žele. Ljudima koje je poslao za njima rekao je neka označe mjesto gdje je svaka od tih ovaca legla te ondje prinesu žrtvu bogu koji se štovao u tom kraju. I tako je, kaže predaja, pomor zaustavljen. Sve do današnjeg dana u različitim dijelovima Atike nalaze se žrtvenici na kojima nije uklesano ime nijednog boga.”

Postoji još jedan mogući razlog zašto su stari Grci gradili žrtvenike nepoznatim bogovima. U djelu The Anchor Bible Dictionary stoji da su to radili “kako ne bi zaboravili iskazati čast nekom bogu ili božici, strahujući da bi im zbog tog propusta bogovi uskratili blagoslov ili iskalili na njima svoj gnjev”.

Poreznici nikad nisu bili omiljeni. No u 1. stoljeću Židovi su ih svrstavali među najomraženije i najpokvarenije ljude u društvu.

Rimska je vlast od naroda zahtijevala da plaća visoke poreze. Rimski državni službenici ubirali su porez na zemlju i glavarinu, ali skupljanje dažbina za uvoz i izvoz te prijevoz robe kroz zemlju povjeravali su onima koji bi za tu službu ponudili najviše novca. Zato su u nekim područjima porez ubirali trgovci koji su bili Židovi. Njihovi su ih sunarodnjaci prezirali jer su dobrovoljno radili za omraženu rimsku vlast te su ih smatrali “izdajicama i otpadnicima, nečistima zbog čestog kontakta s poganima”, stoji u M’Clintockovoj i Strongovoj Cyclopaedii.

Poreznici su bili na lošem glasu zbog nepoštenja. Neki od njih bogatili su se na račun svojih sunarodnjaka tako što su precjenjivali vrijednost robe i na temelju toga zaračunavali prevelik porez, a razliku zadržavali za sebe. Neki su lažnim optužbama iznuđivali novac od siromašnih (Luka 3:13; 19:8). Stoga su Židovi poreznike izjednačavali s grešnicima, a u djelu The Jewish Encyclopedia piše da “poreznici nisu smjeli služiti kao suci, pa čak ni svjedočiti na sudu” (Matej 9:10, 11).