Biblija mijenja živote ljudi

ŠTO je jednog čovjeka navelo da ponovno počne živjeti po biblijskim moralnim načelima koja je u prošlosti odbacio? Kako je jednom čovjeku blizak odnos s Bogom pomogao da promijeni život? Odgovore ćete pronaći u životnim pričama koje slijede.

“Bilo mi je sasvim jasno da se trebam ponovno zbližiti s Jehovom” — ELIE KHALIL

ROĐEN: 1976.

ZEMLJA: CIPAR

PRIJE: UZIMAO DROGU I ŽIVIO NEMORALNO

MOJ ŽIVOT NEKADA: Rodio sam se na Cipru, ali odrastao sam u Australiji jer se moja obitelj onamo odselila kad sam bio malen. Moji su roditelji Jehovini svjedoci i jako su se trudili poučiti me kršćanskom načinu života i pomoći mi da zavolim Jehovu Boga. Međutim kad sam ušao u tinejdžerske godine, postao sam buntovan i više nisam želio živjeti po biblijskim mjerilima. Noću bih se znao iskrasti iz kuće i naći se s prijateljima. Krali smo automobile i često upadali u raznorazne nevolje.

Nisam htio razočarati roditelje te sam od njih isprva krio što radim. No s vremenom mi je postalo svejedno što će oni misliti o tome. Sprijateljio sam se s ljudima koji nisu marili za Jehovu. Njihova gledišta i način života negativno su utjecali na mene. Na koncu sam roditeljima rekao da ne želim više imati nikakve veze s njihovom religijom. Oni su mi strpljivo nastojali pomoći da ojačam vjeru u Boga, ali ja sam se svim silama opirao. Jasno i glasno sam im rekao da sam raskrstio s vjerom. Ne treba ni reći da su bili shrvani mojom odlukom.

Nakon što sam se odselio od kuće, počeo sam uzimati razne vrste droge te sam čak uzgajao i prodavao marihuanu. Živio sam nemoralno i velik dio vremena provodio u noćnim klubovima. Pored toga imao sam naglu narav. Kad bi netko rekao ili učinio nešto što mi se nije sviđalo, isti bih čas planuo od bijesa, počeo vikati ili se čak tući. Da skratim priču, radio sam sve ono što su mi majka i otac govorili da je u Božjim očima neispravno.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Jedan mladić koji je također uzimao drogu postao mi je jako dobar prijatelj. Kad je bio dijete, umro mu je otac, što nikako nije mogao preboljeti. Često smo dugo u noć razgovarali o svemu i svačemu, između ostalog, i o preranoj smrti njegovog oca. Iskreno mi je priznao koliko mu nedostaje. Budući da sam odmalena znao za Božje obećanje o uskrsnuću, svom sam prijatelju, na vlastito iznenađenje, počeo govoriti o Isusu. Kazao sam mu da je on dok je bio na Zemlji uskrsnuo neke pojedince te da je obećao da će u budućnosti to učiniti u daleko većem omjeru (Ivan 5:28, 29). “Zamisli, opet ćeš moći vidjeti svog oca”, znao bih mu reći. “Svi mi imamo  priliku živjeti vječno u raju na Zemlji.” Te su misli duboko dirnule mog prijatelja.

Ponekad mi je znao postavljati pitanja, primjerice zanimalo ga je živimo li u posljednjim danima te što Biblija kaže o Trojstvu. Iz njegove sam mu Biblije čitao retke koji govore o Jehovi Bogu, Isusu i posljednjim danima (Ivan 14:28; 2. Timoteju 3:1-5). Što smo više razgovarali o biblijskim temama, to sam više razmišljao o Jehovi i svom odnosu s njim.

Iako sam okrenuo leđa vjerskim uvjerenjima koja su mi roditelji pomagali izgraditi, biblijska istina nije iščeznula iz mog srca. Malo-pomalo počeo sam nanovo graditi svoju vjeru. Znalo bi se dogoditi da se sjetim Jehove usred neke zabave na kojoj smo prijatelji i ja uzimali drogu. Mnogi iz mog društva tvrdili su da ljube Boga, ali njihovi su postupci pokazivali suprotno. Nisam želio biti poput njih. Bilo mi je sasvim jasno da se trebam ponovno zbližiti s Jehovom.

Međutim jedno je znati što treba učiniti, a nešto sasvim drugo provesti to u djelo. Nekih sam se navika odrekao relativno lako, primjerice ostavio se droge. Prestao sam se družiti sa svojim starim društvom te sam počeo proučavati Bibliju s jednim starješinom iz skupštine Jehovinih svjedoka.

Ali neke promjene zadale su mi puno muke. Trebao sam se doslovce boriti sam sa sobom da zauzdam svoju narav. Neko bi vrijeme sve bilo dobro, a onda bih opet zbog nečega izgubio živce. Kasnije bih se osjećao grozno zbog toga. Sam sebe mučio sam mišlju da sam izgubljen slučaj. To me jako obeshrabrilo. No nisam želio odustati. Jehovinom svjedoku koji je proučavao Bibliju sa mnom iskreno sam rekao kako se osjećam. On mi je strpljivo i blago nastojao pomoći te se pokazao kao pravi izvor ohrabrenja. Zamolio me da pročitam jedan članak iz Stražarske kule koji je govorio o tome zašto je važno biti ustrajan. * Razgovarali smo i o konkretnim koracima koje mogu poduzeti kad osjetim da se u meni nakuplja gnjev. S vremenom sam zahvaljujući savjetima koje sam pronašao u tom članku i usrdnoj molitvi naučio svoju narav držati pod kontrolom. U travnju 2000. krstio sam se i tako postao Jehovin svjedok. Suvišno je reći da su moji roditelji bili presretni zbog toga.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Budući da sam se oslobodio okova ovisnosti i doveo svoj život u sklad s Božjim uzvišenim moralnim mjerilima, imam čistu savjest i unutarnji mir. Sada sam puno sretniji i sve što radim pričinjava mi više zadovoljstva. Moj život ima pravi smisao.

Zahvalan sam Jehovi što moji roditelji nikad nisu digli ruke od mene. Često razmišljam o Isusovim riječima zapisanima u Ivanu 6:44, gdje stoji: “Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac, koji me poslao.” Neizmjerno sam sretan što me Jehova privukao k sebi i pomogao mi da ponovno izgradim prisan odnos s njim.

 “Najviše me usrećuje blizak odnos s nebeskim Ocem” — MARCO ANTONIO ALVAREZ SOTO

ROĐEN: 1977.

ZEMLJA: ČILE

PRIJE: ČLAN DEATH METAL GRUPE

MOJ ŽIVOT NEKADA: Odrastao sam u Punta Arenasu, gradu koji se nalazi na samom jugu Južne Amerike, na obalama Magellanovog prolaza. Moji su se roditelji rastali kad sam imao pet godina i zbog toga sam oduvijek imao osjećaj da nigdje ne pripadam. Otac mi je jako nedostajao.

Moja je majka proučavala Bibliju s Jehovinim svjedocima, pa je i mene vodila na njihove sastanke. Ali ja nisam volio ići onamo i na putu bih često iz prkosa pravio scene. Kad sam imao 13 godina, rekao sam majci da više ne želim ići s njom.

Otprilike u to vrijeme počeo sam se baviti glazbom te sam uvidio da imam dara za nju. S 15 godina počeo sam svirati heavy metal i death metal te s raznim grupama nastupati na koncertima, privatnim zabavama i u klubovima. Upoznao sam mnogo talentiranih glazbenika koji su u meni pobudili zanimanje za klasičnu glazbu. Stoga sam se upisao u glazbenu školu. Želio sam nastaviti školovanje, pa sam se s 20 godina preselio u Santiago, glavni grad Čilea. I ondje sam se družio s ljudima koji su voljeli heavy metal i death metal glazbu te smo zajedno svirali.

Iako sam naizgled živio punim plućima, nisam se mogao riješiti osjećaja ispraznosti. U nastojanju da zatomim taj osjećaj opijao sam se i drogirao s ostalim članovima svoje grupe, koji su mi bili poput obitelji. Smatrao sam da nitko nema pravo govoriti mi što da radim i kako da živim. Takav buntovan stav odražavao se na mom izgledu. Nosio sam isključivo crnu odjeću i pustio bradu, a kosa mi je sezala gotovo do struka.

Zbog svog sam ponašanja stalno upadao u tučnjave te dolazio u sukob s policijom. Jednom sam prilikom pod utjecajem alkohola napao skupinu preprodavača droge koji su izazivali moje prijatelje i mene. Tako su me pretukli da sam završio u bolnici sa slomljenom čeljusti.

No najbolniji udarac zadali su mi ljudi kojima sam vjerovao. Doznao sam da me djevojka godinama vara s mojim najboljim prijateljem te da je cijelo moje društvo to krilo od mene. Osjećao sam se izdanim.

Vratio sam se u Punta Arenas, gdje sam našao posao. Bio sam violončelist u jednom orkestru i davao satove sviranja. Osim toga nastavio sam svirati s raznim heavy metal i death metal grupama te čak snimati pjesme koje smo izvodili. Nakon nekog vremena upoznao sam djevojku po imenu Sussan. Zaljubili smo se jedno u drugo i uskoro smo počeli živjeti zajedno. Jednom sam joj u toku razgovora spomenuo da ne vjerujem u Trojstvo. Budući da je njena majka snažno vjerovala u to, Sussan me pitala: “Kako da znam što je od toga istina?” Kazao sam joj da sam siguran da Trojstvo nije biblijsko učenje, iako joj to nisam znao potvrditi Biblijom. Ali znao sam tko može. Rekao sam da Jehovini svjedoci dobro poznaju Bibliju i da nam mogu pokazati što ona uči. Zatim sam se pomolio Bogu i tražio njegovu pomoć, što nisam učinio od djetinjstva.

Nekoliko dana kasnije vidio sam jednog čovjeka po čijem sam izgledu zaključio da bi mogao biti Jehovin svjedok. Prišao sam mu i upitao ga je li on Jehovin svjedok. Na licu mu se moglo vidjeti da me se pomalo preplašio, ali to ga  nije spriječilo da mi na ljubazan način kaže kada se u njihovoj dvorani održavaju vjerski sastanci. Uvjeren sam da je taj susret bio odgovor na moje molitve. Otišao sam na sastanak i sjeo u zadnji red, nadajući se da me nitko neće zamijetiti. Međutim bio sam u krivu. Mnogi su me prepoznali jer sam kao dijete dolazio na sastanke. Prišli su mi i srdačno me pozdravili, a neki me čak i zagrlili. Nakon dugo vremena ispunio me neopisiv mir. Imao sam osjećaj da ondje pripadam. U dvorani sam ugledao Jehovinog svjedoka koji je proučavao Bibliju sa mnom kad sam bio dječak pa sam ga upitao bi li želio nastaviti ondje gdje smo stali.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Dirnule su me riječi iz Mudrih izreka 27:11: “Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce.” Pomisao da smrtni čovjek može obradovati srce Stvoritelja čitavog svemira ostavila je dubok dojam na mene. Uvidio sam da blizak odnos s nebeskim Ocem, Jehovom Bogom, može dati smisao mom životu.

Žarko sam mu želio ugoditi i vršiti njegovu volju, ali nije bilo lako nakon toliko godina othrvati se drogi i alkoholu. Shvaćao sam istinitost riječi iz Mateja 6:24: “Nitko ne može robovati dvojici gospodara.” Stoga sam čvrsto odlučio učiniti potrebne promjene. Borba s ovisnošću bila je iznimno duga i teška. No načelo iz 1. Korinćanima 15:33, koje kaže da “loše društvo kvari dobre navike”, pomoglo mi je da shvatim kako moram promijeniti okruženje u kojem se krećem i prekinuti veze sa starim društvom ako želim napraviti preokret u životu. Bilo mi je posve jasno da trebam učiniti drastične korake da bih iz svog života uklonio sve ono što me navodi na grijeh (Matej 5:30).

Veoma sam volio heavy metal i zato je odluka da odem iz grupe u kojoj sam svirao i prestanem slušati tu vrstu glazbe bila najteža odluka koju sam morao donijeti. Ipak, uz pomoć svojih novih prijatelja iz skupštine Jehovinih svjedoka uspio sam u tome. Prestao sam piti i uzimati drogu. Ošišao sam kosu, obrijao bradu i promijenio stil odijevanja. Kad sam Sussan rekao da ću se ošišati, nije mogla vjerovati svojim ušima. Rekla je: “Sljedeći put idem s tobom u tu tvoju dvoranu da vidim što se ondje događa!” Dopalo joj se ono što je vidjela i čula na tom sastanku, te je i ona uskoro počela proučavati Bibliju. S vremenom smo se vjenčali, a 2008. oboje smo postali Jehovini svjedoci. Moju majku jako raduje što svi zajedno služimo Jehovi.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Danas sam istinski sretan i imam prave prijatelje u koje se mogu pouzdati. Glazba je još uvijek dio mog života, ali sada biram što ću slušati. Zbog svega što sam prošao u prilici sam pomoći članovima svoje obitelji i drugima, naročito mladima, da uvide kako je gotovo sve što ovaj svijet pruža isprazno i bezvrijedno, makar se na prvi pogled činilo privlačnim (Filipljanima 3:8).

Skupština Jehovinih svjedoka prava je oaza ljubavi i mira. Ondje sam stekao puno prijatelja. No najviše me usrećuje blizak odnos s nebeskim Ocem.

[Bilješka]

[Istaknuta misao na stranici 13]

“Neizmjerno sam sretan što me Jehova privukao k sebi i pomogao mi da ponovno izgradim prisan odnos s njim”