SVIMA nama puno znači kad nam netko zahvali za pruženu pomoć ili poklon darovan od srca. Posve je prirodno što želimo da drugi cijene naša dobra djela, pogotovo oni koji imaju posebno mjesto u našem srcu. No naročito bi nam trebalo biti stalo do Božjeg odobravanja. Stoga je na mjestu pitati se: Cijeni li on ono što činimo u službi njemu? Razmotrimo ukratko što o tome možemo saznati iz načina na koji se Jehova ophodio s Ebed-Melekom, čovjekom koji je svoj život izložio opasnosti kako bi spasio jednog njegovog proroka. (Pročitajte Jeremiju 38:7-13 i 39:16-18.)

Tko je bio Ebed-Melek? On je služio kao dvoranin judejskog kralja Sidkije. Živio je u vrijeme proroka Jeremije, kojeg je Bog poslao da upozori nevjerni judejski narod na predstojeće uništenje. Za razliku od bezbožnih knezova među kojima se kretao, Ebed-Melek je bio bogobojazan čovjek i duboko je poštovao Jeremiju. Njegove vrline došle su do izražaja kad su zli knezovi lažno optužili Jeremiju za izdaju i bacili ga u blatnu nakapnicu te ondje ostavili da umre (Jeremija 38:4-6). Je li Ebed-Melek išta poduzeo kako bi pomogao Božjem proroku?

On ni časa nije dvojio što treba napraviti. Hrabro se obratio kralju Sidkiji koji je sjedio na gradskim vratima i rekao mu da su knezovi nanijeli veliku nepravdu Jeremiji. Iako je znao da mu se ti ljudi čije je nedjelo razotkrio mogu osvetiti, nije ustuknuo od straha. “Ovi su ljudi zlo učinili (...) proroku Jeremiji”, kazao je kralju, možda čak upirući prstom u knezove (Jeremija 38:9). Sidkija je saslušao Ebed-Meleka i poslao ga da s trideset ljudi ode izbaviti Jeremiju.

Ebed-Melek je sa sobom uzeo “iznošene haljine i stare krpe” te ih, kad je došao do nakapnice, spustio Jeremiji. Rekao mu je da te haljine i krpe stavi pod pazuh jer nije želio da se ozlijedi dok ga budu izvlačili iz nakapnice. Tom je gestom pokazao obzirnost (Jeremija 38:11-13).

Jehova je vidio što je Ebed-Melek učinio za Jeremiju. Je li mu na neki način pokazao da cijeni njegov trud? Najprije mu je preko Jeremije objavio da Judi uskoro predstoji uništenje, a potom mu je pet puta zajamčio da će njega u toj nevolji zaštititi. Kazao mu je: “Tebe ću izbaviti u taj dan”, “nećeš biti predan u ruke ljudima kojih se bojiš”, “ja ću te doista izbaviti”, “nećeš pasti od mača” te “dobit ćeš dušu svoju kao plijen”. Zašto je Jehova obećao Ebed-Meleku da će ga spasiti? Zato što se taj vjerni čovjek cijelim srcem uzdao u njega (Jeremija 39:16-18). Jehova je znao da ga na dobro djelo koje je učinio nije potaknula samo briga za njegovog proroka. Ebed-Melek se za Jeremiju zauzeo prvenstveno zato što je imao snažnu vjeru u Jehovu i što se uzdao u njega.

Iz izvještaja o Ebed-Meleku jasno se vidi da Jehova zapaža našu vjeru i cijeni sve što od srca činimo kako bismo živjeli po njegovoj volji. Biblija jamči da Jehova pamti i najmanji trud koji ulažemo da bismo mu ugodili (Marko 12:41-44). Zar nas pomisao da Svevišnji Bog cijeni svoje sluge ne potiče da ga bolje upoznamo? Budemo li se trudili izgraditi blizak odnos s njim, i sami ćemo se uvjeriti da on “nagrađuje one koji ga revno traže” (Hebrejima 11:6).